28.deo

2.5K 93 2
                                    

Poslednji trening na ovom terenu i poslednji trening verujem u mom zivotu. Ne znam kako da opisem taj osecaj ali mislim da me nekako preplavljuju neka cudna osecanja povodom toga. Dajem sve od sebe sto se na kraju i ispostavlja videvsi u rezultat kako moj tim ubedljivo vodi. Sutra ranom zorom odlazim. Veceras cu sa mojom devojcicom da provedem svo slobodno vreme,jer najbolji prijatelji idu sa mnom tako da oni ce razumeti sto ne pijancim sa njima. Umornim korakom idem ka svlacionici. Poslednji izlazim sa terena. Cujem kako besni oluja napolju i odlazak negde u setnju sa mojom devojcicom ne bi bio bas prikladan,mada kod mene moze da dodje uvek i da se oseca kao kod svoje kuce. Momci se razbezali kako koji ne zeleci da pokisnu na onom nevremenu koji odaje utisak da se sastavilo nebo i zemlja.
Oli clan obezbedjenja ove ustanove ide mi u susret.
-Dzone jedan gospodin te trazi napolje ispred zgrade. Zeli da poprica sa tobom.-cudno ne secam se da imam nesto zakazano,ali ko zna od ove frke mozda sam i zaboravio.
-Koliko se secam nemam nikakav sastanak,ali uvedi ga unutra u salu ,napolje ce pokisnuti po ovom vremenu.
--Vazi.- Odlazim u svlacionicu kako bi se na brzinu presvukao.
Ulazim u salu za sastanke posle nekih desetak minuta i vidim krupnog prosedog muskarca kako gleda trofeje koji su poredjani jedan do drugog na visokim krcatim policama.
-Dobro vece izvinite sto ste me cekali.-izgovaram na sta se okrece ka meni. Deluje mi poznato ali ne znam odakle.
-Dobro vece,u redu je. Kad dodjete u penziju imate vremena za sve.-pogled mu je hladan,onako pokisao i u koznoj jakni koja prekriva krupno telo ne deluje mi kao covek u penziji. I dalje je mogao volu rep da iscupa.
-Kako mogu da vam pomognem? Izvolite sedite.-pokazujem rukom na slobodnu stolicu tako da sedne preko puta mene.
-Ti ne znas ko sam ja?- eehh sad ova scena me podseca kao na filmu kad negativca ili nekog mukicu pita neki opasan 'baja' za svoj identitet.
-Ne. Izvinite mozda je malo nekulturno s'moje strane,ali ne znam vas.
-Ja sam Tomas Bruks,Rejcelin deda. Mada svi me zovu Tom. -pogled mu je i dalje hladan,prodoran i nekako neprijateljski nastrojen. Ali opet kad znam da je on neko bitan mojoj malenoj i meni ce biti toliko koliko i njoj vazan u zivotu. Ali ako je ovako smrknut verovatno nije nesto dobro. Ono sesto culo mi tako govori.
-Da li se Rejcel nesto dogodilo?-pitam ustajuci sa stolice,svaki nerv mi se napeo od uzbudjenja.
-Rejcel je dobro,koliko sam primetio sprema se da se vidi s tobom.-odahnuo sam od olaksanja i vratio se u stolicu.
-Dobro. Drago mi je da se konacno upoznajemo. -Govorim ali ovaj covek nije neko ko pokazuje osecanja,ne pokazuje nista sto bi me navelo da je njegova poseta dobronamerna.
-Voleo bi da kazem da je obostrano osecanje,ali bojim se da nije tako.(Tuse )
-Oprostite?
-Dzone da li znas ko sam ja?-pita me i svoje krupno telo naslanja na hromirani sto za sastanke. Ne plasim ga se i to i on mora da zna. Nisam ja neka pickica koja ce da se povuce kad je tesko. Osecaj mi i dalje radi.
-Ako mislite na profesiju znam. Policajac u penziji.
-Ne,nazalost nisam.-oci mu za nijansu ozbiljnije,ne znam iskreno koliko imaju stadijuma ozbiljnosti,ali ovo sto upravo gledam je ja mislim na najvisoj visini lestvice.
-Ja sam bivsi FBI agent.-
"Dzone sad si najebao"-glasic mi vristi u predelu malog mozga. Ostani hladan i ostani smiren ponavljam ali iskreno kako kad znam da ovaj covek ima argumente da me posalje u picku materinu,iza resetaka na dozivotnu robiju. Mada jos uvek nije nista rekao povodom moje tajne. Mozda i ne zna. Sto se zalecem?
-Rejcel mi je uvek govorila  da ste policajac.-smireno govorim
-Rejcel je ocito okruzena mnogim tajnama zar ne Dzone?- odmerava me kao parce mesa.
-Ja..(bivam prekinut od njegove strane)
-Sve znam Dzone. Sve. I o tebi i o tvojoj porodici.(Tuse)-ohčadio sam se kao da me neko stavio golog na cist led. Ne znam sta da kazem u svoju odbranu. Cutim i vec znam da ja ovog coveka ne mogu smatrati prijateljem. Za mene je on opasnost- neprijatelj broj jedan.
-Iznenadjen si? Veruj mi i ja sam bio kad sam saznao da mi je unuka u vezi sa mladicem cija porodica ima veze sa kodeksom "Bratstva",kojeg sam celog zivota pratio ali nikad nisam uspeo da otkrijem. Sad znam i zasto.  Vi niste ozloglaseni kriminalci,vi ste ugledni i cenjeni ljudi. Moram priznati da sam iznenadjen... Ne zapravo impresioniran sam.- u njegovom glasu cujem notu gadjenja i sarkazma i uprkos tome kakva je ta moja porodica niko nece da je blati.
-Gospodine Tome...
-Šššš nisam jos zavrsio-zatvara oci i ruku podize kako bi me ucutkao.PONOVO.
-Ovako ne mogu reci da sam bio bolji u tvojim godinama,ali ipak kad sam imao priliku da biram da li cu biti kralj ulica ili neko ko ce te buduce kraljeve rusiti ja sam izabrao onaj pravi put. Ti biras onaj ocito pogresni. Izaberi ga slobodno,ali...(opet taj autoritet i kameno hladni pogled koji sece poput ostrice noza mi preteci nagovestava)
-..ali moju unuku ostavices na miru.-eee sad krece dramaturgija. Vise ne osecam nista prema ovom coveku sem besa i ljutnje.
-Da li vi shvatate sta trazite od mene?
-Da ..naravno da shvatam.
-Ja vasu nuku bolim,zivot bi dao za nju.
-A da li bi dopustio da ona izgubi zivot zbog tebe?
-To se nece desiti!-povisio sam ton
-Naravno da nece,jer ces ti da odes iz njenog zivota.
-Molim?- dolazim u iskusenje da ga zveknem majke mi moje. Onako sedi i bezosecajno zeli da svojoj unuci unisti srecu. Ne kazem da ce joj zivot sa mnom uprkos tom poslu biti idealan,ali ja znam da je niko nikad nece vise voleti od mene. Pazio bi je kap vode u pustinji.
-Ovako Dzone imam dovoljno materijala da tvoje posaljem u zatvor i na elektricnu stolicu,kao i to da te Rejcel zamrzi za ceo zivot. Ali ja to ne zelim. Ne zelim da ja u ocima svoje unuke ispadnem negativac koji je srusio snove o vecnoj ljubavi i savrsenom zivotu s tobom.  Tako da zelim kompromis.
- Da cujem.
- Ostavices moju unuku jer znam gde ides zapravo sutra i gde ostajes narednih devet meseci. Uzmi u toku boravka tamo reci joj da ti je daljina prosirila vidike i da si ipak shvatio da ti nije mesto kraj nje. Reci da si nasao drugu otkud znam nadji neki izgovor i ostavi je.Raskid ce joj tesko pasti ali ipak ona je jaka i vremenom ce se pomiriti s tim. Zauzvrat ja cu sve dokaze o vasem Bratstvu zataskati i necete biti otkriveni ni narednih par vekova,i Rejcel nece znati nista o ovome sto smo mi pricali.-slusam i ne verujem koliko neko moze da bude ovoliko hladan i ohol.
-Ovo nije kompromis ovo je ultimatum..-udarim sakom o sto vidno besan i iznerviran.
-Shvati to kako hoces.
-Zasto ovo radite?
-Zato sto ne zelim jebene kriminalce pored moje unuke. -viknu i  shvatam da se boji,ali ja ne bi nikad dozvolio da se njoj nesto desi. Ali senka moje buducnosti,i proslosti moje porodice mi unistavaju zivot kao kulu od karata.
-Dobro nek vam bude ,ali zapamtite ako nas sudbina bude ponovo spojila kao sto je i prvog puta sve cu joj sam ispricati i tad cete videti da ljubav koju osecamo jedno prema drugom je neizbrisiva.
-Decko polako,ne nadaj se previse.
-Slusajte da zelim nestali bi sa ove planete jos sad,ali ipak zasto to da radim. Rejcel ce biti moja uprkos svemu. Mada ne zato sto ja to budem zeleo vec zato sto ce ona to zeleti. Ako se budemo videli shvaticete o cemu govorim.
Par trenutaka me gleda i ocekujem da ce da me ili udari ili da izvadi utoku i da me ubije,ali umesto toga samo ustaje sa stolice i odlazi. Ostajem sam da sedim i razmisljam sta da uradim. Sta da jebemo uradim. Moram da vidim moju malenu ona je jedina koja ce smiriti moju buru. Ona je moja sigurna i mirna luka.

***

Dosla je taksijem do mene,insistirajuci da nema potrebe da se cimam da dolazim po nju. Mrzim kad me ne poslusa,ali opet na nju ne mogu da se naljutim. Kad sam je ugledao ispred zgrade u trenermaka i patikama verujte mi da nikad mi seksipilnije nije izgledala. Da je obukla neka druga devojka Versaci haljinu i prosla pored nje,opet moja malena bi bila za nju Afrodita.
Ljubav valjda od coveka zaista pravi emotivce.
-Ljubavi. -Prisao sam joj bacajuci glomaznu torbu sportcke opreme kraj sebe zagrlivsi je i upijajuci miris kokosa iz njene kose
-Hejjj mili...-topim se i raspadam u njenom sicusnom zagrljaju.
-Kako je bilo na treningu?-samo to nemoj da me pitas molim te.
-Dobro,nedostajace mi taj teren i ekipa. Jedva izgovaram.
-Hajmo unutra hladno je a ti si dosao sa treninga topao.- Zagrlim je i poljubim u kosu. Te sjajne zelene velicanstvene oci me razoruzuju i svaki put kad me pogleda padne mi na pamet reci njenog dede da ce me mrzeti. Ne mogu da dozvolim da te oci koje me gledaju sa obozavanjem u nekom trenutku me preziru. Ulazimo u  stan i prijatan miris vecere koje je Nina spremila danas popodne me zapljusnu.
-Mmm nesto divno mirise.. riba i krompir salata?- ispitivacki me pogleda i nasmejem se. Klimnem glavom i uz izvinjenje odem u sobu kako bi uzeo peskir i otisao da se istusiram. U sobi,kraj ogromnog ormana me cekaju dva velika kofera spakovanih stvari  koje sutra moram da ponesem. Sa mukom odlazim u kupatilo i tromo skidam sve sa sebe. Pustam mlaku vodu koju postepeno povecavam kolicinu protoka tople i para mi najednom zapljusnu oci,lice,telo. Rukama sam se oslonio na plocice i tako stajao par trenutaka zeleci da mi ova para i vrela voda odagnajunsve probleme. Odjednom cujem otvaranje vrata staklene kabine i necije dve nezne tople ruke mi dotaknuse  ledja.
-Vecera moze da saceka,zelela sam da ti pravim drustvo. -mazno izgovara i staje ispred mene najzgodnija zena. Zena koju volim,samo moja i jedinstvena Rejcel.
-Smem li?- gleda me polusklopljenih ociju,punih usala i nevinog pogleda. Ne odgovaram joj vec je strastveno poljubim. Uzvraca mi gladno kao da zeli da joj usne ostanu zapecacene na mojim. Rukama je dovedem do plocica poklopivsi joj telo svojim. Jezici nam plesu dok u meni raste zelja da je sad ovde uzmem. Budi mi se erekcija kad joj svojom krupnom sakom prelazim preko dojke cija se bradavica vec ukrutila zeljna da se nadje u mojim ustima. Uzdah na mojim usnama je pokazatelj da i ona mene zeli. Nezno mi rukama miluje vrat zabacujuci glavu unazad kako bi imao bolji pristup njenom vratu. Treperi kao list na vetru i sva mi se daje. Ruka mi je skliznula niz njen cvrst stomak na kojem su se nazirali lepi trbusnjaci i nasao sam se na najosetljivijem mestu njenog tela. Bila je tako vlazna i tako meka. Prokletstvo postajem zavistan od nje i njenog tela. Gurnuo sam nezno jedan prst u nju,zajecala je. Zubima sam joj gricnuo usnu resicu,uzdrzavajuci se da se ne rastopim koliko je bila vrela i uska. Pulsirao mi je svaki nerv kad god bi mi se prst izvlacio i nestajao u njoj. Trljanjem nje na moju saku shvatio sam da je nestrpljiva,zeljna uskracenog zadovoljstva.
-Dzone... Izgovorila je kad sam shvatio da njen orgazam samo sto nije preplavio  telo. Ubrzao sam tempo. Priblizio sam svoje lice njenom i u tom prenutku sam video neizbrisiv trenutak. Gleda me onim smaragdima i njene blago rastvorene usnice niz koje se sliva vrela voda me prosto mame da je poljubim. Izvadim prst iz nje i podignem je od poda kabine pri cemu se obuhvata nogama oko mog struka . Ruke su joj na mojim ramenima. Onako prislonjena u mojim rukama,zeljna mene bila je neopisiva. Zario sam se u nju. Bio je to blazenstven cin,osecaj zbog kojeg muskarci bi sve dali da ga imaju svakog dana i to sa ovakvom curom.
Dahcemo obuzeti strastima pomeramo se u skladu pri cemu seks na brzinu prerasta ipak u vodjenje ljubavi samo u drugacijem ambientu. Dugo smo bili ispod tusa slusajuci govore nasih tela. Znali smo oboje da ovo sto budemo imali veceras ce biti nadamo se dovoljni da prezivimo vreme koje nam nadolazi. Orgazam nas je preplavio,a ja privijajuci je u  zagrljaj osetio sam kako joj kuca srce u ritmu nase ljubavi.  Volim je,a bicu primoran i osudjen da je ostavim. Ona to jos ne zna. Oblacimo bade mantile,veceramo i razovaramo kao da je to najnormalnija stvar . Posmatram je dok vecera,sklanja sudove,namesta sve na svoje mesto,iznenadjen kako se brzo snasla. Meni bi trebala jedna mala vecnost. Iskreno samo znam orman napamet sve ostalo ne znam nista. Legli smo u krevet. Obukla je moju pidzamu.
-Ne ides kuci?-upitao sam iskreno iznenadjen.
-Ne. Ostajem veceras ovde,sem ako ti ne smetam.
-Ti? Salis se? Znas da je ovo i tvoja kuca,sve sto je ovde koliko je moje toliko je i tvoje. Dodji ljubavi da legnes da se odmoris.

Legla je i ubrzo zaspala u mom narucju. Opet sam proveo noc gledajuci je.  Ni sam ne sluteci da je to pocetak kraja nase srecne ljubavi.

Skriveni uzdasi 🔚🔚🔚Where stories live. Discover now