23.deo

2.4K 83 8
                                    

Tom

Stigao sam kuci nakon sto sam odvezao Rejcel u skolu. Ne mogu prosto da se otarasim tog osecaja da je taj momak uzrok njenog danasnjeg ocajnog stanja.
Valjda je to instikt jednog agenta koji se sretao sa mnogim slicnim i gorim stvarima. Parkiram auto u garazu i svoj ozbiljan i profesionalan odnos prema ovom svetu menjam za onaj 'nezan i savrsen'kakvog bi ga moja draga Helen nazivala i dozivljavala. Ona je dobra dusa i zena koja svet boji u ruzicasto i roze nesvesna koliko zla se nalazi ne samo oko nje vec svuda oko nas.
Preko 35.godina bio sam agent jedne od najvecih korporacija drzavnih sluzbi u zemlji.FBI...Znam veoma neocekivano od jednog mladica buntovnika da bude ozbiljan i odgovoran decko.
Naravno, zeni sam govorio samo ublazenu verziju da sam policajac i da jurim sitne lopove. Znam da se brinula i zbog ove umanjenje verzije ko zna kako bi reagovala da je znala celu istinu. Zato sam bolje cutao i krio svoje drugo lice. Mislim nikad joj nisam ni pokazivao da su mi sredstva tri puta veca od onih sto sam donosio kuci,da kucu koju sam kupio,auto i motor Rejcel nije kredit vec moja ustedjevina koju sakupljam toliko dugo,da se sad meri na nekoliko stotina hiljada dolara. Nisam ni morao da se brinem oko toga,zena mi je bila skromna,nije zahtevala mnogo i bila mi je odana i potpor pa ezo citavog zivota.

Usavsi u kucu shvatim da mi je Helen otisla na pijacu jer nema njene muzike da divlja iz kuhinje. Obozavam tu zenu od kad sam je upoznao,video,ozenio i svakim danom kako starim pored nje. Ona je sve sto jedna zena mora da ima da bi ste se kao muskarac vi osecali kao pobednik.  Tako sam smatrao i Rejcel da ce postati.Seo sam za racunar i  upalio ga cekajuci informacije od Dzastina.
On je sve mogao da pronadje pa tako sam ocekivao i ovo da ce mi u sto skorijem vremenu dostaviti. Od nervoze i iscekivanja pocinjem da lupkam prstima po radnom stolu, da preturam po nekim fasciklama koje su sredjene tip top,ali opet ne mogu da se oduprem svom iscekivanju.
Stize mi e-mail na sigurnosnu adresu racunara i otvaram je.

Dzon Snou -19 godina.
Roditelji:Aleks i Sofija Snou.
Nema brace ni sestara.
Trenutno je jedan od najboljih djaka u generaciji ali ne zbog statusa roditelja vec zbog njegovog znanja. Kapiten je ragbi tima skole,stipendiju je obezbedio na Hardveru.  U vezi je sa Rejcel Dzons(tvojom unukom).
Trenira svakog drugog dana u "Hitmanu" dvorani za ragbi sa svojom timom. Vozi mercedes g klase,bez ijedne prekrsajne zabrane,mada dok sam hakovao policijski dosije video sam da mu je Karlos Sandigo advokat sto znaci da iako ih imao mora da ih je on zataskao.
Roditelji kao sto je gore pomenuto Aleks i Sofija Snou - su uzorni bankari koji imaju lanac banaka sirom Amerike. Ne znam kako vise nista nisam pronasao u vezi njih dvoje ni od biografije ni od clanka iz novina sto znaci samo jedno ili ne zele da se kompromituju ili jednostavno imaju veze sa kriminalom i u opasnim vodama plavaju....

Nisam vise citao e- mail ali saznao sam dovoljno. On je cist,ali njegova porodica ocito nije. Osecam to. Sesto culo mi kaze da nesto ovde opasno smrdi. Zvoni mi telefon i nespretno ga vadim iz jakne i javljam se.
-Halo.

-Tome,ja sam Dzastin. Dobio si moje informacije?

-Jesam. Da li bi mogao jos malo da kopas po povrsini kako bi jos nesto saznali o Aleks i Sofiji?-pitam jedva suzbijajuci bes koji mi se nakuplja u dnu stomaka.

-Zato te i zovem. Par mojih prijatelja sam angazovao da malo procesljaju o njima. Saznacemo za par dana novosti.

-Par dana?-ustao sam od stola takvom silinom da je stolica zaskripala po podu stvarajuci uzasan zvuk.

- Zao mi je stari ali to je sve sto mogu da uradim za sada.

-Hvala ti.-spustam slusalicu i odlazim do kolica sanka i sipam sebi dupli viski da malo se presaberem. Posmatram u zadnje dvoriste kroz stakleni zid i razmisljam sta mogu da ocekujem od sledeceg  izvestaja.
Mali je okej,ali to nije dovoljno. Ne zelim da moja devojcica ima neprilike i da bude u kriminalnoj porodici.
Helen je usla na vrata noseci pune kese u obema rukama.prisao sam da joj pomognem.

-Draga zasto me nisi sacekala da idemo zajedno na pijacu?- opet ja i moja 'fina glazura'- moje drugo lice koje cuvam samo za najmilije.

-U redu je Tome,pa ne mozes ni ti svuda da stignes.-poljubila me je u obraz.

-Dragi jel si dobro,delujes mi zabrinuto?-spusta kese na putl u kuhinji i prilazi mi dodirujuci mi neznom rukom obraz.

-Da,nego sam se razalostio nije mi pobedio ocekivani tim u fudbalu.

-Tomeeee(nasmesila se onim njenim decijim osmehom)dragi to je samo fudbal.-ruke je prebacila oko mog vrata i propela se na prste kako bi mi dotakla usne. Ruke sam obavio oko njenog struka koji je bio kao u nekakve devojcice.

-Kaze mi neko ko place za tuznim krajem u filmu.- nasmejem joj se jer kako da se ovoj izuzetnoj zeni zahvalim sto je uvek bila uz mene.

-Nije isto dragi...-protrljala je nos uz moj

-U pravu si.. poljubio sam je u vrh nosa.

-Tome koliko ima sati?-upitala je polusklopljenih ociju,umilnim glasom.

-Ne znam,sto?

-Mislim da je pravo vreme...
Sta? Molim? Nisam u toku...

- Za sta?

-Da me odvedes u krevet da bi vodili ljubav.-namignula mi je.

I kako ja posle da ne kazem da imam savrsenu zenu ? Krenuo sam za njom stepenicama do nase spavace sobe,posmatrajuci joj zadnjicu koja je prkosila godima koje je ona imala. Uprkos sestoj deceniji u kojoj se nalazimo ona je bila i dalje moj afrodizijak,a ja sam bio njen lek za srecu. Stres,nervozu i zelju da ipak pokazem zube prave svoje proslosti,zamenili su strast i pozuda koju mi je ova zena probudila.




Neocekivano znam,ali ipak Tom ce biti jako vazan lik do kraja ove price. Zato citajte...😊


Skriveni uzdasi 🔚🔚🔚Where stories live. Discover now