- Sranje, kasnim! – psujem dok pokušavam da uguram nogu u pantalone, malo su se zgužvale u ormaru ali mora da prođe. Cupnem nekoliko puta u mestu jer ravnoteža i ja nismo baš najbolje prijateljice.
- Pretpostavljam da nećeš kafu – Lucifer ustaje polako iz kreveta.
- Nemam vremena - zakopčam pantalone i okrenem se. Dobro je, nisam pala.
- Ha! – naletela sam na njega. Koliko puta sam se okrenula?
- Javi da ćeš zakasniti – palcem mi povlači donju usnu.
- Nema šanse – ne mogu zakasniti a tako želim i on to zna.
- Onda se vidimo večeras?
- Dve noći redom? – nakezim se. - Slavimo nešto? – pitam.
- Kupio sam nešto i želim to da vidim na tebi.
Prevrnem očima, sigurno je seksi veš, kupuje mi tonu veša koji kasnije cepa.
- Videću se sa roditeljima tako da... osam? – predložim.
- Osam može – hvata me za vrat i ljubi.
- Mmm... – polako ga odgurnem od sebe.
- Kasnim, ne radi mi ovo.
- Šta? – pravi se lud.
- Znaš ti šta - zvučno ga poljubim u obraz i na brzinu sakupim svoje stvari pre nešto što me pojebe u stojećem položaju.
. . .
- Je li došla Suzan? – pitam Mimi moju kolegenicu
- Kasni, imaš sreće – nasmešila mi se. Ona je jako dobra osoba i super se slažemo mada sa dobrim ljudima svi se slažu.
- Danas je očigledno moj srećan dan – nakezim se i krenem za svoj sto.
Želim da budem jednog dana urednik i vredno radim na tome, za sada sam samo novinar i radim na super pričama ali ne želim da jurim ljude za intervjue već da sedim za stolom, zato radim uglavnom na časopisima, moja šefica kaže da sam dobra u tome. U životu je važno imati san i slediti ga, on se sigurno neće odmah ostvariti ali put ga njegovom ostavrenju je ono što ga čini vredim.
- Da? – javim se odsutno na telefon.
- Hej dušo.
- Ćao mama. Zašto me zoveš na fiksni telefon? – iznenadim se jer špijun od moje majke siluje moj mobilni telefon.
- Da izgledaš zaposleno, ne želim da te otpuste jer tračariš na poslu.
- Imaš neku vest – pogodim. Tračevi su omiljeni hobi moje majke.
- Naravno, tvoja tetka Klara ima ljubavnika.
- Fuj, koliko ima godina, sto?
- Pedeset i pet, Lijam ih je uhvatio u krevetu, njen ljubavnik je uzeo vijagru izgleda da je bila zanimljiva situacija – smeškala se.
- Mama! Ne želim to da slušam, ona mi je tetka – sada u glavi imam sliku moje tetke Klare i nekog starca od šezdeset godina sa uspravnom puškom među nogama. Možda je čovek bio u ratu.
- Pa ni tvoj otac ne želi da sluša a ja moram sa nekim da podelim ovo, izjeda me.
- Naravno da ne želi da sluša o seksualnom životu svoje sestre – frknem. Jadan tata.
- Koješta, dolaziš kasnije?
- Naravno.
- Jeste li sredile stan?
- Da, sinoć ako se preselimo još jednom.
- Svratiću ovih dana da vam napunim frižider.
- Važi mama, vidimo se kasnije, moram da radim.
- Vidimo se dušo.
Obožavam svoje roditelje, zaista ali moja majka je poseban slučaj, što bi rekao tata "Pije krv na slamčicu ali sa dobrim namerama".
. . .
Nakupovala sam energetska pića i kikiriki a onda sam svratila do novog stana. Eva je bila tamo sa Stenom.
- Hej narode – pozdravim ih.
- Ćao Alegra – Sten me pozdravlja.
- Izgubićemo se u Evinoj sobu – iako se on i Eva uglavnom krešu tip je fin.
- Ne morate, idem kod mojih roditelja samo da se presvučem i istuširam na brzinu.
- Gladna? – pita me Eva.
- Ne, mama je kuvala.
- Onda nam donesi večeru – moje cimerke vole kuhinju moje majke.
- Ne mogu večeras sam zauzeta.
- Opa, sa Đavolom? – samo moje prijateljice znaju za Lucifera i zovu ga Đavo, naravno.
- Naravno draga.
- Jel to nadimak? – pita Sten.
- Tako ga zovemo od miline – objasnim mu i krenem na tuširanje.
. . .
- Mama stigla sam! – viknem i zatvorim vrata.
- Ćao dušo – tata silazi niz stepenice.
- Ćao tata – zagrlim ga.
- Mama ti je u dvorištu – obaveštava me.
- Pretpostavila sam – dvorište je njena dnevna soba.
- Pre nego što uđeš kod nje želim da znaš da ja nemam ništa sa ovim.
- Sa čim?
Slegnuo je ramenima i krenuo ispred mene. Jao mama, šta li je sad smislila?
- Kažem ti to je bilo prošle godine – moja majka priča o nečemu a neko se smeje, taj neko je neka njena vršnjakinja i neki tip mojih godina pored nje. Skapirala sam momentalno.
- Ćao mama. Zdravo svima – javim se kulturno.
- Evo je – mama je ustala i zagrlila me.
- Nisi mogla da obučeš nešto normalno? – mama me pita tiho samo za moje uši. – Haljina, štikle, gola leđa?
- Nisam znala da ćemo imati goste.
- Dušo... – mama se okreće.
- Ovo je Dajana, sećaš se Dajane? – pita me osmehom Džima Kerije u filmu Maska. Stresem se.
- O da, nekad smo bile komšije – sećam se da se preudala i odselila pre mnogo godina sa sinom.
- Tako je, sad se vratila a ovo je Mark, njen sin, sećaš se Marka? Igrali ste se zajedno u pesku.
Zbunim se jer se definitivno ne sećam Marka ali mamin osmeh poručuje da moram da se saćam.
- U redu je ona je bila mlađa dve godine – Mark mi pruža ruku.
- Zdravo – rukujem se sa njim.
- Sedite ručak je gotov.
Moja i Markova mama pričaju kao da su navijene a Mark je... pa mamin sin. Fin je, pristojan, kulturan, advokat i savršen za mene, bar po mojoj majci i njenim Džim Keri osmesima. Tata je neutralan, uvek je bio a ja se trudim da budem fina jer je Mark stvarno fin, naizgled.
- Baš su se zapričale – Mark mi šapuće.
- Izgleda.
- Izvini zbog ovog majka me dovukla, ali vredelo je – nasmešio mi se. Vau flert. Da li se to i dalje tako zove? Nisam flertovala godinama. Sranje, treba da se uskoro vidim sa Luciferom.
- Pa gde radiš? – pitam kulturno.
- Kod Bernsa, tamo sam već tri godine. Da li je u redu da izađemo sutra?
- Ovaj... imam nekoliko intervjua i ne znam kad ću završiti.
- Pozvaću te pa ćemo se dogovoriti.
- Imaš moj broj? – pitam iznenađeno. Naravno da ima, kako glupo pitanje, pa tip je u kući moje majke.
- Tvoja majka mi ga je dala danas.
- Naravno da jeste – ubiću moju majku.
- Ja... – pogledam na sat kao iznenađeno, mogu da krenem ranije.
- Mama hvala na večeri ali moram da idem.
- Već? Zašto? – ubi me pogledom, više nema Džima Kerije, sad je tu Kruela de Vil.
- Cure i ja proslavljamo večeras useljenje u novi stan – slažem.
- Onda u redu – iako se smeška razumljivo znam da je besna. Niko ne krije bes tako dobro osmehom kao žene.
- Zvaću te – fin mamin sin mi je uputio kez. Bljak.
- Tata – poljubim tatu i mahnem svima.
Grrrr, ovo je bilo grozno.
. . .
Otključam vrata i ugasim alarm, nisam zaključavala niti ga palila ponovo jer će Lucifer uskoro doći. Sipam sok i izvučem telefon da se požalim Lindi.
- Znam da ne dolaziš noćas – javlja se.
- Ne zovem te zbog toga, mama mi je namestila sastanak.
- Šta?
- Upravo dolazim sa večere na kojoj sam upoznala Marka, moj nekadašnji komšija iz peska.
- I kakav je?
- Grrrr. Mamin sin pomešan sa frajerom u pokušaju, želi da sutra izađemo na piće i ima broj mog telefona jer mu ga je dala moja majka! – začujem vrata.
- Otkači ga.
- Hoću, vidimo se sutra.
- U redu.
Prekinem vezu i okrenem se sa osmehom. Moj se osmeh zaledio momentalno jer ispred mene nije bio Lucifer.
- Ko ste vi? – gledam u dva muškarca. Obojica su obučeni u crno i ozbiljni. Znaš da muškarac nije dobar kada mu je pogled zao.
- Ona? – pita viši tip nižeg.
- Da, ona je – odgovara niži.
- Ja sam šta? – pitam obojicu. - I šta tražite ovde?
Veći tip je izvukao pištolj i uperio ga u mene.
- Vou – podignem ruke i povučem se unazad. Isuse, pištolj.
- Ubij je – naredio je niži tip.
Noge mi se odseku od straha i u sledećem trenutku čujem pucanj. To je to, ubio me je, mrtva sam.
- Dolazi ovamo – čujem nečiji glas a odmah zatim još jedan pucanj i otvorim oči.
Tipovi koji su stojali ispred mene leželi su na podu, jedan je dobio metak u čelo a drugi u slepoočnicu. Moje disanje se ubrzava i hodam unazad. Ne paniči, smiri se, diši. Udahnula sam duboko a zatim glasno vrisnula. Mislim da sam se onesvestila.