Ah taj alarm. Zapravo prvi puta da sam sretna sto se budim u 6:00 sati. Idem na posao koji volim.
Ne zelim reci roditeljima. Boli ih briga.
Ustajem iz kreveta i ulazim u kupaonicu. Tusiram se i obavljam jutarnju higijenu. Oke, sada idem naci neku odjecu. Mora biti sportski. Ipak, idem raditi među nogometase.
Obukla sam se i sisla sam u kuhinju. 7:00 sati je.
Ja: Jutro
Teta Ruza: Jutro sreco moja. Kamo ides?
Ja: Na posao
Ruza: Posao?
Ja: Da
Ruza: Pa tvoji ce poludjeti? Kakav posao?
Ja: Bas me briga za njih. Idem raditi u dinamo.
Ruza: Pa oni mrze nogomet i nogometase.
Ja: Ni to me ne zanima.
Uzela sam si jogurt i cujem zvono na vratima. U blagavaonici su moji roditelji i Ivan????? Sta on radi opet ovdje. Ulazim k njima.
Mama: Jutro
Tata: Jutro
Ivan: Jutro ljubavi.
Ja: Se ti drogiras?
Tata: Isabell!!
Ivan: Imas smisla za humor.
Ja: Kao i ti.
Mama: Sjedni za stol. I zasto si tako obucena?
Ja: Idem na posao.
Tata: Posao? Ma sta ce tebi posao? Si ti normalna?
Mama: I od kada se tako obucena ide na posao?
Ja: Ide se, od kada radim u dinamu.
Ivan: Mooliim??!
Tata: Zaboravi
Mama:Si ti dobro Isabell??? Koji te je vrag spopao?
Ja: Hm. Tako je. Radim i radit cu, sa ili bez vaseg dopustenja. Odrasla sam.
Tata: Dok si pod mojim krovom ne ces se tako ponasati.
Ja: E sada mi je stvarno dosta. O cem ti pricas?? Znate vrlo dobro da meni nije problem otici iz ove glupe kuce. Jednom sam vam pokazala da mogu, pa mogu to opet pokazati, cisto da vas podsjetim.
Ako sam rekla da cu raditi onda cu raditi.
Mama: Ajde smirite se
Ja: Samnom je sve u redu. Sada se ispricavam, ali ja idem na posao.
Ustala sam se i otisla prema automobilu. No Ivan je dosao do mene.
Ivan: Stvarno ides tim kretenima?
Ja: Oni nisu kreteni? Ti bi trebao znati kako se kreteni ponasaju.
Ivan: Vrijeđanje ti ne pomaze. Idi sada, ali ne ces dugo raditi.
Ja: Radit cu ja koliko cu htjeti.
Sjela sam u auto i otisla. Na stadion sam stigla za 15 minuta. Bilo je 7:45. Parkirala sam se. E da, jucer mi je nas vozac vratio auto.
Izasla sam iz auta i krenula prema travnjaku. Kada sam stigla tamo su bili vec neki igraci. Sjedili su na travi i pricali tj zezali su se.
Ja: Bok decki.
Svi su me pozdravili.
Hodzic: Si se naspavala?
Ja: Jesam
Gojak: Uzbuđena?
Ja: Naravno
Coric: Odi sjedni k nama.
Ja: Dobro mi je ovako.
Coric: Si dobro?
Ja: Ma jesam. A gdje je Filip?
Coric: U svlacionici.
Ja: Mozda ce cudno zvucati, ali kuda da idem da dođem do njega?
Coric: Idi tu unutra i hodnikom ravno. Zadnja vrata desno.
Ja: Hvala i pliss nemoj nikome reci kamo sam otisla.
Coric: Ne budem.
Otisla sam kamo me uputio Coric. Dosla sm do vrata i usla.
Oke, kada sam vidjela Filipa toliko mi je donja celjust pala da mi je konj mogao uci u usta.
Filip: Hej
Ja: M....Hmm. ... ei
Filip: Trebas me?
Ja: Da. Ovaj... oprosti sto sam ti ovako upala.
Filip: Nema veze. Sto je?
Ja: Oprosti zbog onoga jucer.
Filip: Nemas se zasto ispricavati. Gledaj, nije moje da se mjesam, ali jako se bezobrazno ponio prema tebi. Oke, decko ti je..
Ja: Nije mi decko.
Filip: On je kreten.
Ja: Slazem se. Fakat oprosti. Izvrijeđao te je.
Filip: Nema problema.
Nasmijala sam mu se i otisla iz svlacionice. Prije nego sam zatvorila vrata morala sam jos jednom pogledati Filipa. Bio je u boksericama, tako je isklesan. Oh....
Isabell daj se probudi. Izasla sam ponovno na travnjak. Decki su jos sjedili. O zvoni mi mobitel. Trener Cvitanovic.
Ja: Halo?
Mario: Bok. Isabell. Mene danas ne ce biti. Obavi sa deckima pregled njihovih ugovora i slobodni ste.
Ja: U redu, doviđenja.
Poklopila sam i kraj mene je taman izasao Filip u dresu. Tako je divan. Idem decke obavijestiti.
Ja: Decki, sada me zvao trener. On danas ne ce doci. Vi morate ostati ovdje barem dat vremena da pregledamo ugovore i onda ste slobodni.
Sada je 8:15, znaci najkasnije do pola deset mi smo gotovi.
Svi su se slozili samnom i bacili smo se na posao. Decki su se igrali, pa nasmijavali smo jedni druge i na kraju smo zavrsili s ugovorima.
Otisli su u svlacionice i kada su izlazili ja sam taman krenula prema autu. Trebalo je pospremiti papire.
Coric: Eee Isabell ides s nama?
Ja: S kim?
Coric: Sosa, Benko i ja
Ja: Oke moze.
Krenuli smo mi cetvero prema autima.
Ja: A kamo idemo?
Sosa: Ajmo u onaj nas kafic.
Cora: Ajde.
Ja: A kako da znam koji je cas kafic?
Cora: Evo ide Benko s tobom.
Ja: Oke. Ajde Filipe vezi se.
Nasmijala sam se i usli smo u auto.
Filip: kako vozis?
Ja: Vidjet ces
Upalila sam neku muziku i krenuli smo.
Filip: Znas da di je kafic "Lol"
Ja: Da
Filip: Taj.
Ja: Oje
Filip: Te smijem nesto pitati?
Ja: Da
Filip: Zasto radis? Nemoj me krivo shvatiti, ali nije ti novac potreban
Ja: Ne volim dobiti sve na pladnju.
Filip: E takva djevojka se cijeni
Stigli smo do kafica i usli. Svatko od nas cetvero si je nesto narucio za popiti.
Ja: Bas ste dragi.
Coric: Znam
Ja: Neki i umisljeni haha
Sosa: Hahahahaha i to sta kazes
Benko: A ti?
Ja: Sta ja?
Benko: Si umisljena?
Coric: Moze da joj bude
Ja: Bez brige, daleko sam ja od svojih roditelja.
Coric: Vidim ostala ti modrica
Ja: Ah bilo pa proslo.
Sosa:Je inace takav?
Ja: Nije nikada bio onakav
Benko: A zasto je ono jucer napravio?
Ja: Zeli da budem s njim. Moji isto. Oni su zacrtali da moram biti s njim. Tako i on. Ja ne zelim i stalno nastaju svađe. Jedino tko me razumije je teta Ruza koja cisti kod nas.
Coric:A bas je kreten
Ja: daaa ogromni
Sosa: Fakat nemas decka?
Ja:Nemam
Sosa: A bi htjela?
Filip: Zar ti nemas curu? Pusti ju na miru.
Sosa: Pa samo pitam.
Coric: Netko nam je ljubomoran
Filip: Sta je vama dvojici?
Ja: Hahaha mogu vam se i namijati.
Tako smo mi razgovarali, ali cijelo vrijeme sam gledala Filipa. Tako je dobar, zgodan, simpatican,drag... zar sam se zaljubila?? Ma nemoguce. Ja se ne zaljubljivam.
Ja: Decki bilo mi je drago, ali ja moram ici kuci
Filip: Ja cu te ispratiti.
Pozdravila sam se sa deckima i Filip me ispratio do auta.
Ja: Bas mi je bilo lijepo s vama
Filip: I nama s tobom.
Ja: Paa. Oke. Idem ja.
Filip: Znas, nemoj dopustiti da se odnose prema tebi bezobrazno. Predobra si ti da bi se tako odnosili prema tebi.
Ja: Ne budem
Krenula sam u auto, ali Filip se nagnuo i poljubio me u obraz. Mislim da cu se rastopiti. Jedva sam usla u auto i krenula.
Stigla sam kuci i cijeli dan sam razmisljala o Filipu. Teta Ruza je primjetila da se ponasam drugacije.
Ruza: Isabell sto se događa?
Ja: Nista
Ruza: Ne mozes od mene nista skrivati, znam te. Od kada si dosla pjevusis, smijes se, sretna si..... Isusee da se nisi??
Ja: sta?
Ruza: Zaljubila?
Ja: Nisam. Mislim da nisam. Ne znam. Jesam?