(Ponovo mi je žao što nastavak malo kasni, ali barem je ovdje i to duplo duži, nadam se da će vam se dati čitati jer sam ja uživala :D ostavite glas/komentar na ovom, a i na ostalim partovima ako ste neki preskočili kao trag da ste bili ovjde. Hvala na velikoj brojci pregleda i svega, puno mi znači. Gramatiku ispravim poslije. Volim vas xx)
"Možeš ti to, hajde!" bodrim Holdena koji glumi borbu na život i smrt dok prelazi preko mojeg balkona. "Imaš još samo malo!"
Oboje se pokušavamo što tiše smijati, iako je u ovom trenutku to apsolutno neizbježno. "Moraš mi pomoći, ne mogu sam!" kaže kao u nekom filmu.
Otvorim prozor kako bih mu prišla bliže. Pružim mu ruku da se lakše popne, ali ta odluka gotovo i mene povuče u smrt. Da se nije spretnije izvukao, vjerojatno bismo oboje pali s prvog kata kuće. Uostalom, nije mi jasno kako je do sada mogao sam doći gore, a danas baš ne može.
U zadnjih je nekoliko dana čitavo vrijeme kod mene. Ujutro odem na posao i žurim se kući jedva čekajući da padne mrak kako bih ga vidjela, ali nisam ja jedina koja bude umorna. On je počeo raditi u automehaničkoj radionici kod nekog prijatelja jer mu želi pomoći budući da je Edward tek započeo s poslom.
Iako mi to ne kaže izravno, znam da mu i duša već spava od umora. Na poslu ga previše iskorištavaju zbog toga što je Holden zapravo naviknut raditi teške poslove u vojsci dok većina muškaraca danas nije za neke kompliciranije poslove.
Sada ne bih htjela previše prozivati Beccine dečke koji su uvijek bili toliko škrti da bi je izveli na kavu ili večeru, a ona bi platila račun. Preveslali su ju milijun puta oko novaca, ali moram priznati da je od svih njih jedino Tyler imao auto. I to dobar auto.
"Nedostajala si mi", prošapće zagrlivši me. "Donio sam ti nešto."
Iz džepa izvadi malenu čokoladicu nepoznatog imena. Zahvalno ju primim i shvatim da je od karamele koju sam mu baš neki dan spomenula. Obraća pozornost na sitnice, a napravi čudo od toga kao da je milijun dolara.
"Iz Engleske je, baka je rekla da moraš probati", kaže mi, a ja se sva raznježim jer obožavam njegovu baku, barem po pričama.
Zahvalim na daru i pustim ga unutra pa oprezno zatvorim balkonska vrata i spustim rolete kako nitko ne bi vidio svjetlo. Danas smo se dogovorili za gledanje filma koji mi je htio pokazati, a ja sam sve pripremila da se ne bi odjednom stvorili problemi.
"Jesi li zaključala vrata?" tiho upita i dobije pozitivan odgovor. "Dobro onda."
Oprezno skine tenisice stavljajući ih odmah do vrata, a zatim se dogega do mene. "Izvoli", preda mi CD s omotom filma High School Musical.
"Šališ se?" pogledam ga te se razveselim. "Ovo mi je najdraži film iz tog doba jer je izašao baš kada sam bila okorjela tinejdžerica i obožavam ga!"
"Po meni je taj film više za djevojke", kaže na što se pomalo razočaram. "Ali mi je Becca predložila da bi ti se mogao svidjeti pa... zašto ne?"
"Ti si stvarno nevjerojatan", svejedno ostanem oduševljena njegovim sposobnostima pronalaska filma u kojem ću uživati dok će on umirati od dosade i, ne razmišljajući, ostavim mu brzi poljubac na obrazu.
"Um..." stojeći ispred kreveta, neugodno se nasmiješim. "Oprosti zbog ovoga."
Zbunjujuća činjenica je bila ta da mi zapravo još uvijek nismo zajedno. Ja uopće i ne znam na čemu smo, a budući da smo se oboje složili da ne želimo brzati, ne znam ni kada ću to saznati. Glupo mi je pitati prva.
A želiš li biti njegova djevojka?
S Holdenom je sve toliko idilično da ne znam kako i što odgovoriti na to pitanje. Imam osjećaj kao da se ispod njegove maske krije Sotona koji me želi povući u pakao kada počinim grijeh jer je Holden jednostavno nestvaran. Svijet više nije dobro mjesto i ovakvi se muškarci teško nalaze, a kakva je slučajnost da je on naišao baš na mene?
"Ne trebaš se zbog toga ispričavati", odmahne glavom dajući mi do znanja da se ne brinem zbog svog postupka. "Hajde, pusti film", potapša mjesto pored sebe čekajući me da sve namjestim.
Dok se sve učitavalo, uzmem kokice sa stola i stavim punu zdjelu pored njega, a zatim spretno napravim punđu kako poslije ne bismo jeli moju kosu. Ona je ponekad veliki problem, ali ju ni nije lako održavati. Namučila sam se dok ju nisam dovela u red i naredila si da mi ne treba kosa do guzice jer gubim puno vremena na nju.
"Iako mi se više sviđa tvoja raspuštena kosa", zatakne mi par ispalih šiški iza uha da mi ne zaklanjaju pogled pa stavi kokicu u usta. "Ova podignuta varijanta je isto dobra. Zapravo dosta i ličiš na Gabriellu, samo što ti nemaš toliko umjetne lokne."
Nasmijem se i dobacim mu prije no što se počnem crveniti. "No u slučaju da u toku večeri ne želiš jesti tu moju raspuštenu kosu i završiti na hitnoj, bolje šuti."
"Ne znaš primati komplimente, zar ne?" popravi jastuk iza sebe kako bi se leđima mogao nasloniti na uzglavlje kreveta. "Uvijek se kreneš rumeniti, no umjesto toga ti izvališ nešto glupo i oštro da ljudi ne primijete."
"Pričaš gluposti", mahnem rukom ne vjerujući što je upravo rekao. Kako je to primijetio?
"Della, ali ti si stvarno predivna žena, i iznutra i izvana i nemaš se razloga sramiti, barem ne preda mnom", iskrenom mi se obrati i zadobije moj pogled. "Od sada želim da mi ponosno kažeš hvala svaki puta kada udijelim kompliment na tvoj račun, jasno?" dugim prstima mi primi bradu i povuče bliže sebi. "Jer takva i trebaš biti - ponosna na sebe i svoje posebnosti, a vjeruj mi da si trenutno najposebnija žena u mome životu uz baku koja te, usput, očekuje jedan dan kod nas."
"Doći ću, obećajem", spustim pogled jer već cvjetam od ponosa koji mi je upravo usadio u glavu zbog toliko divnih riječi. "Čim uhvatim vremena."
"Vrijeme je samo izlika" slegne ramenima ne slažući se s mojim odgovorom.
* * *
"Mogu li ostati još samo malo?" promrmlja u polusnu.
Dok sam ja isplakala more suza na sve dijelove ovog divnog filma iz moje mladosti, on je uspio nekoliko puta zaspati. Troy i Gabriella su mi toliko upotpunili noć nakon svih onih divnih riječi koje mi je Holden uputio da trenutno ne znam što ću sama sa sobom. Zapravo sam sada shvatila da ja već imam svog Troya, samo tri puta boljega!
Govoriš o sebi kao da imaš barem stotinu godina.
Hvala Bogu pa nemam...
"Holden, ovdje si dva sata duže no obično, već me strah da netko ne dođe, ne želim riskirati", koliko mi god odgovara njegovo društvo, moji ne trebaju znati za to, inače ćemo imati veliki problem.
"Ma daj, opusti se malo", protrlja oči i pogleda na sat. Pola četiri ujutro je. "Ako do sada nisu došli, zbilja misliš da budu?"
"S njima nikad ne znaš, Holden, nemojmo zeznuti ovo što imamo jer je za mene i to luksuz s obzirom na to kakvi su moji roditelji" ugasivši televizor, upalim noćnu svjetiljku koja je sada osvjetljavala gotovo pola sobu te dovučem tenisice ispred njega. "Znam da si vjerojatno užasno umoran, ali zbilja moraš ići."
"Želio bih ostati ovdje prespavati danas, ako ti nije problem", odjednom kaže, a ja se zaledim na mjestu.
Koliko god mi to laska, ne mogu to dozvoliti. Imam neki loš osjećaj čitav dan i to nije dobro jer se onda obično nešto loše i dogodi. Dijelimo isto mišljenje i nitko ne bi bio mirniji od mene da Holden ostane ovdje prespavati kako bi se odmorio, ali ne ovako kasno.
"Problem je i to veliki", zataknem pramen kose iza uha. "Volim i uživam u tvojem društvu pa baš zato i ne želim da to sve izgubimo jer smo bili neoprezni."
On bahato ustane i podigne glas. "Imaš dvadeset i tri godine, ne misliš li da bi im mogla pokazati zube i reći svoje mišljenje?"
"Da je to tako lako kao što govoriš, misliš da to ne bih već učinila i bez tvog podsjetnika?" prkosim mu, a onda oboje začujemo kucanje na vrata.
"Della? Della, otvori vrata!"
Spojimo poglede nakon glasova kojih sam se najviše bojala. "Moraš se sakriti!"
Pokupi svoje tenisice i pohita u kupaonicu koju zaključa iznutra. "Nemoj raditi nikakvu buku jer sam inače gotova!" Kimne glavom i napravi kao što mu je i naređeno, a ja razbarušim kosu kako bih dobila izgled osobe koja je tek sada ustala.
"Hej, mama" otvorivši vrata, skupim obrve i čudno se namjestim na okvir. "Što ima?" mahnem rukom sprijećavajući ju da prođe.
"Što se događa s tobom, jesi li pijana? Od kada se tako razgovaraš?"
Brzo stanem uspravno izravnavši leđa i čitavo vrijeme pokušavam smanjiti dozu nervoze koju osjećam dok pričamo. Vjerojatno nikada nismo vodile ovako neozbiljan razgovor, a ne bismo ni trebale da me Holden poslušao i otišao kući na vrijeme.
Da, sada sve svali na njega, kao da i ti to nisi htjela!
Ja nisam...
"Tko je to u tvojoj sobi? Znaš, tata i ja smo vrata do tvojih i kunem se da sam čula nekoga pa ti je bolje da mi kažeš istinu ako je Becca ovdje, nemoj ni slučajno izmisliti nešto!"
Pokušam se šarmantno izvući. "Nitko, samo sam gledala film koji bismo mogle jednom i zajedno pogledati. Joj, da samo znaš kako je dobar..."
Kriomice zatvorim vrata i raspričam se o filmu starom desetak godina koji je i mama znala na pamet jer je vodila Peyton i mene na premijeru. Bila sam toliko zaluđena tim Disneyevim filmovima, a i crtićima, što se ni danas nije promijenilo. U par sekundi joj toliko dosadim da je sama zatvorila vrata od njezine i tatine sobe pa ja pojurim nazad u svoju sobu
Polako zatvorim i zaključam vrata naslonivši se na njih pa teško izdahnem. Stvarno sam postala prvoklasna varalica i nema šanse da me skuže. Uopće mi ne pada na pamet javiti Holdenu da može izaći iz te proklete kupaonice. Može ostati u njoj cijelu večer na nogama što se mene tiče jer mi ga uopće nije žao! Lijepo sam ga upozorila na svoje roditelje, a on me nije slušao jer je previše tvrdoglav.
"Nisam previše tvrdoglav, samo te previše volim" teški britanski naglasak odjekne prostorijom te me natjera da shvatim kako već ležim u krevetu. "Smijem li leći pored tebe?"
"Ne, pusti me na miru", borim se sa svojim unutarnjim demonima da ne popustim. "Odlazi!"
Sve što sam dobila je zvuk par koraka koji su ga udaljili od kreveta. "Želiš li da odem?"
Ne!
"Da?", ne dozvolim da primijeti moju nesigurnost u glasu pa se ispravim. "Da!"
O ne, nisi to upravo rekla! Della Dawson, kao tvoja desna ruka naređujem ti da ga zaustaviš jer će ti poslije biti žao ako ostaneš nadurena i ovo se pretvori u višednevnu svađu. Ti si nula bez njega!
Moja desna ruka? Ne bih ti dala ni da mi ovce čuvaš koliko si mi puta zaista pomogla u životu!
Koncentriraj se na ono bitno!
"Onda idem, čuvaj se"
"Čekaj!" malo glasnije kažem kako bi me čuo i prođem rukom po praznom mjestu pored sebe. "Nemoj ići... molim te."
U sekundi osjetim čvrst zagrljaj oko sebe te oboje padnemo na krevet od siline kojom se Holden zatrčao prema meni. "Obećajem da te više neću ljutiti, samo se nemoj duriti. Usudio bih se čak reći da si ružna dok se mrštiš", ne znam koji je efekt htio ovime postići, ali se iskreno nasmijem njegovim riječima.
"Spavaj sada", kimnem glavom, a on me poljubi u čelo i namjesti pokrivač. "Ja ću otići prije no što se probudiš da ne bi bilo još ovakvih problema."
Shvativši da me stavio predaleko od sebe, na gotovo drugi kraj kreveta, pokušam mu se neprimjetno približiti. Zatvorim oči i okrenem se prema Holdenu prebacivši svoju ruku na njegova prsa. Umirim disanje kako ne bi primijetio da sam još uvijek budna i položim glavu na isto mjesto. Večeras mi se čini da ću lijepo spavati...
Vjerojatno sam trebala pregristi jezik jer me već u idućem trenutku diže i spušta na moju stranu kreveta. Osjetim nevjerojatnu hladnoću jer me toplina njegovog tijela više ne grije. Ne brinući se o tome zna li da sam budna ili ne, ponovo zagnjurim glavu u njegovu majicu, ovoga puta toliko čvrsto da me ne može maknuti.
Holden, u četiri ujutro definitivno nije vrijeme da izigravaš nekakvog džentlmena, pogotovo ne nakon toga što si me iznervirao jer me ne slušaš!
Krene se izmicati s namjerom da me makne sa sebe, ali mu u pravi trenutak uputim jedan opasan pogled. "A-a-a!" mahnem mu prstom ispred očiju. "Duguješ mi", pobjednički se nasmijem kada mi ipak ovije ruku oko struka i približi me k sebi.