Biti džentlmen ne može svatko. Netko smatra da treba imati majku kraljicu koja bi svog sina naučila pravim manirima. Netko shvati da biti džentlmen ima svoje prednosti nad pravim ženama.
A netko postane džentlmen zbog žene koje voli više od života.
Elisa se nasmijala dok joj je Thomas otvorio vrata stana i uveo je unutra. Istog trena joj je pritekao u pomoć i odveo je do kauča. "Thomase, ali stvarno. Dobro sam i mogu se sama kretati", rekla mu je nakon što je sjela.
Thomas joj je popravio jastuke i pitao je: "Želiš li još što? Jesi li možda žedna? Gladna?"
"Želim da se ti smiriš i odahneš na trenutak", rekla mu je. "Dobro sam."
"Stvarno si dobro?" provjeravao je. Nije namjeravao prestati s tetošenjem. Namjeravao ju je potpuno razmaziti. "Jesam. Sad, dođi ovdje i sjedni kraj mene. Predugo sam bila bez tvog dodira", rekla je. Samo je spustio torbe na sredinu stana i prišao joj. Nježno ju je naslonio na svoja prsa. Ona je tiho zastenjala dok se ispravljala.
Zaplela je svoje prste s njegovima i pogledala torbe i vrećice koje je ispustio na sredini stana. Takvog Thomasa još nije upoznala. Bio je tako brižan, zabrinut. Nije mislila da jedan hladnokrvni, brutalno iskreni seronja može biti tako uglađen, brižan i nježan gospodin. Nasmijala se i vratila pogled u njegove sive oči.
"Onda koliko si čekao da se probudim?" pitala je.
"Predugo. Mjesec dana nisam bio ovdje u stanu", rekao je.
"Mjesec dana?"
Kimnuo je glavom. "Prebacili su te iz Orleansa ovdje u bolnicu. Čitava moja tvrtka, poslovni partneri i organizacija je donosila cvijeće, košare, voće, slatkiše."
"Organizacija? Kakva?" namrštila se.
"Glavni sam ravnatelj tajne organizacije Zeusovo oko", rekao je.
"I što ta organizacija točno radi?" pitala je.
"Hvatamo jako loše kriminalce. Ljude koji su na međunarodnim tjeralicama, Interpolovim listama i slično i odgovaram direktno predsjedniku", rekao je. Ona je razjapila usnice.
"Zašto mi to nisi rekao?" ozbiljnije je pitala.
"Vodio sam se s onim što manje znaš, bolje za tebe", rekao je.
Išla je glavom lijevo-desno u znak neslaganja s njime. Mrsio joj je kosu i nježno je gledao.
"Doktorica u Orleansu mi je nešto rekla", rekao je tiho. Nije znao kako će joj reći tu vijest i nikako nije mogao predvidjeti Elisinu reakciju. Možda joj to sad ne bi trebao uopće govoriti, ali više joj ništa ne može tajiti. Doktori u bolnici su rekli da se oporavila, no da bi trebala paziti da se ne napreže. Ništa teško ne smije dizati i trebala bi se na neko vrijeme izolirati od galame, stresa i nerviranja.
"Što?" pogledala ga je velikim zelenim očima. Imao je u glavi sliku kako je njihovo ne rođeno dijete trebalo izgledati nakon devet mjeseci. Maleno klupko čovjeka kojeg bi ona držala u svojim rukama i to klupo bi ih gledalo velikim zelenim očima. Njezinim očima. Srce mu je odmah jače zakucalo.
"Rekla je da si bila trudna pet tjedana", rekao je. Polako je odmaknula pogled od njegovog i pogledala prema prozorima. Dlan joj je pao na trbuh. Nježno, na majčinski način je pomicala prste. Srsi su ga prošle niz kralježnicu.
Oči su joj se napunile suzama. Trebala je biti majka. Trebala se veseliti skorašnjoj ulozi majke. Trebala se veseliti da će maleno klupko držati u svojem naručju.
"Sam bila?" pitala je promuklim glasom. Thomas to nije mogao potvrditi. Ta riječ mu nije mogla preći preko usana. Podignula se do njegova vrata uz potišteno stenjanje i zarila mu glavu u vrat. Snažno ga je zagrlila i počela plakati. Thomas je također bio na rubu suza i želio ju je utješiti. Dlanom je polako prolazio niz njezina leđa i tiho je smirivao. Bit će ovo teško razdoblje za njih oboje.
(...)
Tri mjeseca poslije Elisa se potpuno oporavila i mogla je obavljati sve kućne poslove. Na pregledu su joj rekli da je potpuno stabilna te da su se slezena i jetra potpuno oporavile. I zato je bila sretna, ali istovremeno njezina veza s Thomasom je krenula negdje nizbrdo. Otkako je došla iz bolnice, Thomas je nije taknuo. I sama je navaljivala na njega, željela da ponovno vode ljubav, no on je samo odmahnuo glavom ili rukom i rekao: "Nisi još ozdravila." Zadržavala je tu energiju, bila potpuno naelektrizirana, svakog trena je mogla buknuti poput požara. Bila je pod nekom vrstom stresa.
I nije znala kako Thomas može uopće podnositi apstinenciju.
Dok je sjedila na kauču u dnevnom boravku i prebacivala programe na TV-u, nešto joj je doplivalo u misli. Od te tako nebitne i daleke misli, daljinski joj je ispao iz ruku, a istovremeno je željela plakati, razbiti svaku staklenu posudu u stanu i na nekom iskaliti svoj bijes.
Slika.
Slike.
One slike koje joj je Ravi pokazao. Ona žena... Ona žena koju je Thomas držao oko struka i zaljubljeno je gledao. Bila je svjesna činjenice da je Thomas privlačan te da je uvijek u središtu pozornosti gdje god se pojavi. Muški rod je na njega ljubomoran, ženski sloj bi dao sve da nema Elise. Žene su ljubomorne na Elisu pa zašto onda Thomas ne bi imao još koju kraj Elise kako bi Elisa bila ljubomorna na tu žensku? Došlo joj je da počupa i sebi i njoj kosu, a Thomasa ostavi.
Trebale su joj te slike. Sad je ona njemu trebala baciti te slike u lice i napasti ga kao što je on nju napao prije par mjeseci.
Thomas je došao navečer kasno u stan. Elisa je bila budna. Bila je više budnija od bijesa i tuge nego da je popila deset litara kave.
"Hej, ljepotice", rekao je i poljubio je u glavu. Elisa mu nije ništa rekla. Nastavila je piljiti u televizor. "Što je? Nećeš više ni pozdraviti?" zadirkivao ju je. Prekrasan osmijeh, osmijeh na koji bi pala svaka laka žena, bio mu je na usnama.
"Gdje si bio?" pitala je hladno.
"Na poslu."
"Što si radio do ovoliko sati?"
"Završavao sastanak. Rekao sam ti popodne da ću navečer kasnije nego inače doći jer imam sastanak", rekao je. Odložio je svoju poslovnu torbu na stol, skinuo sako, podigao rukave košulje do nadlaktica otkrivši time koliko su mu žile nabrekle.
"S kim si bio na sastanku?" pitala je.
"Zar se igramo detektiva i kriminalca?" ponovno ju je zadirkivao. Elisa ga je ošinula pogledom i ustala se s kauča. Thomas je primijetio taj pogled i mrvicu se namrštio. "U čemu je problem, Elisa?"
"Gdje su slike?" pitala je. E, sad se pošteno namrštio. Iznad glave su mu se vrtjeli upitnici.
"Kakve slike?" pitao je zbunjeno. Na njezinom licu je vidio da je ljuta, a oči su joj bljuvale vatru.
"Slike na kojima me varaš! Ravi mi je pokazao te slike. Grlio si neku ženu! I kladim se da niste bile u javnosti da bi je poševio na sami očigled!" buknula je. Sad je tempirana bomba puknula.
Sjetio se tih slika. Te slike su bile u njegovom sefu. Poželio se nasmijati i sve joj objasniti, no znao bi da bi time samo pogoršao situaciju. Otišao je u radnu sobu, izvukao slike iz sefa i vratio se.
"Na ove slike misliš?" pitao je s čujno opuštenim glasom i vidno nasmijanim licem. Dao joj je slike. Prešla je pogledom preko njih i rekla: "Da. Tko je ta žena?"
"To si ti, Elisa", rekao je opušteno. Uz silan bijes postala je zbunjena.
"Ja?" Njegove sive oči bile su potpuno opuštene, usudila bi se čak reći i nasmijane.
"Fotošopirane su. Odradili su dobar posao na time slikama da je čak i informatičarima teško bilo maknuti sliku. Ali, Elisa", prišao joj je, "to si ti na slici. Zaboga, zašto bih ja grlio i ševio neku drugu kad to sve mogu raditi s tobom?"
Ona se instinktivno odmaknula od njega. "Kako da znam da sam to ja?" Popustila je s bijesom. Sad je bila samo ljuta i zbunjena.
Ponovno je otišao u radnu sobu i izvadio prave slike. Vratio se i pružio joj ih. Uzela ih je i gledala. "To smo ti i ja kad smo bili na mojoj poslovnoj večeri prije tri i pol mjeseca, Elisa. Nosila si tu ljubičastu haljinu, kosa ti je bila podignuta u strogu punđu. Zaboga, mogu ti i reći kakvo si rublje nosila te večeri."
Polako se prisjećala. Te večeri su stvarno išli na njegovu poslovnu večeru. Povod večeri bio je proslava njegova dobro sklopljena poslovnog ugovora. I te su večeri večerali s njegovim poslovnim partnerima. Zauzeli su jedan veliki okrugli stol. Ona je te večeri nosila dugačku ljubičastu haljinu na tanke naramenice. Kosa joj je bila skupljena u punđu te nije ostavila nikakav dojam lake žene koju Thomas samo jebe.
Još je gledala u slike dok je po glavi gruntala. Ako mu sad kažem da je u pravu, ne mogu uopće zamisliti što će tražiti da mu se odužim, ali znam da seks neće tražiti, mislila je.
"Ali to i dalje ne opravdava činjenicu da me ne želiš dotaknuti. Već mjesec dana ti pričam da sam u redu. Da je doktorica rekla da se smijemo seksati, a ti to uporno ignoriraš. Jedini razlog zašto to radiš jest taj da imaš ljubavnicu kojoj to radiš." Govoreći to, gledala je u njegove sive oči. Mogla se zakuniti da mu je hladnoća pomiješana s nevjerojatno zlobnom vatrom buknula u očima. Osjetila je pomak svoje duše i svih svojih pohotnih demona kako su se negdje sakrili.
"Znaš li ti, Elisa, što si sad rekla?" pitao je hladno, kontrolirano. U njegovim sivim očima više nije bilo smiješka. Sad je ondje bio samo zloban i ozbiljan pogled. Zadrhtala je pred njime. Slike su se pomaknule u njenim rukama, a potom su pale na pod.
"Znaš li koliko mi malo nedostaje da potpuno raspolovim tvoje tijelo?" nastavljao je. Radio je korake prema njoj. Ona se jednako tako pomicala unatrag. Drhtala je pred takvim glasom. Ne sjeća se kad ga je zadnji put čula takvog.
"Znaš li koliko me ljuti tvoje nepovjerenje?" pitao je. Dotaknula je zid stana. Naslonila je dlanove na hladan bijeli zid. Njezino tijelo već je počelo reagirati. Dolje se potpuno ovlažila, a bradavice su se ukrutile.
Stajao je samo milimetar od njezina tijela. Osjetila je njegovo duboko disanje na svojoj koži lica i vrata. Osjetila je čak i njegovo buđenje. Osjetila je kako mu je čitavo tijelo bilo napeto. Osjetila je njegovu kontrolu. Osjetila ga je onakvog kakvog ga je poznavala.
"Smisli sigurnosnu riječ", rekao je kroz zube. Mirno je gledao u njezine zelene oči dok su se u njemu svi demoni trgali, režali, grizli, tukli da dotaknu njezine demone.
"Anđeo", promucala je prvu riječ koja joj je pala na pamet. Na njegovom licu nije mogla ništa iščitati. Niti njegov sljedeći pokret, riječ ni pomak.
Obadvoje su teško disali. Elisa možda još teže, on kontroliranije, ali svakako teško. I samome mu se bilo teško kontrolirati.
"Zapamtit ćeš ovu noć, Elisa, i svaki put kad pomisliš da sam te u stanju prevariti, sjetiti ćeš se ove jebene noći i shvatit ćeš da si u krivu", govorio je hladnim, zlobnim, opasnim glasom. Cijela njezina unutrašnjost se tresla.
Kimnula je glavom.
Čvrsto i mirno s žarom je rekao:
"Sad, na koljena!"
____________________________________________________
Apsolutno ne mogu pronaći riječi kojima bih Vam se zahvalila što čitate moju priču. Hvala Vam na svakom komentaru i voteu.
Hvala Vam!
Volim Vas!