Odonda su prošla skoro dva tjedna bez da je to Harry uopće primjetio, vrijeme je postupno postajalo sve vrućije i vrućije iako bi se trebalo desiti obrnuto. Zbog onečišćenja kojeg su uzrokovali bezjaci, niti čarobnjačka populacija ne može živjeti normalnim životom.
Otkad su Harry i Malfoy naišli na Weasleyeve u šumi, Harry se držao njih iz razloga što mu nisu dali da se makne od njih, a i zato što se on nije htio odmaknuti i time im prouzrokovati još veće brige.
Bilo im je sumnjivo to što se je on navodno otišao spavati, a kad su došli po njega, u sobi ga nije bilo.
Harry je osjetio zbog toga grižnju savijesti, mogao je samo zamisliti kako su se osjećali i što im je sve prolazilo kroz glavu u trenucima prije nego što su ga napokon našli.
Opravdao je to time što je mislio da je nešto vidio netom prije nego što je to sve počelo, pa da je zato otišao van i tako završio u dubini šume, u društvu Draca Malfoya. Weasleyevi ga nakon toga nisu puno zapitkivali samo zato što se najbolje nisu sjećali vremena provedenog s njime u šatoru jer su popili par boca plamenviskija sveukupno.
Kad se sve smirio i kad su došli nazad u Jazbinu, gdje ih je čekala gospođa Weasley sva zabrinuta i u suzama, pripremio se na pitanja koja će mu postaviti kad sazna da nije cijelo vrijeme bio s njima i da je "tumarao" šumom u društvu Draca Malfoya.
To je zvučalo nekako ovako:
"Harry, dušo! Moglo ti se nešto dogoditi, a mi bismo bili odgovorni za tebe!", i : "Arthure, zašto bolje nisi pazio na maloga!? Mogli su ga oteti tek tako, bio im je serviran na pladnju! Rekla sam ti da se po-", tu je zastala jer je shvatila da to nije bilo nešto što je Harry trebao znati, "Ma...sljedeći put, Harry, molim te pripazi na sebe, u redu? Što si uopće imao sa raditi s tim Malfoyem!? Nema goreg nego biti s Malfoyem kad Smrtonoše paradiraju"
Iako to nije htio priznati, nekako ga je zabolilo to što je rekla u vezi Draca Malfoya.
Nema goreg nego biti s Malfoyem kad Smrtonoše paradiraju. Te su riječi odzvanjale u njegovim ušima cijelo vrijeme koje je proveo ležeći u krevetu dok nije zaspao.
Danas je bio prvi rujna: dan kada počinje škola. Harry je veselio početku školske godine, baš kao što se i uvijek veselio jer je to značilo da:
Će biti daleko od Dursleyevih.
Vrijeme će provoditi sa svojim najboljim prijateljima. Moći će posjećivati Hagrida, koji mu jako fali.
Metloboj! Samo je čekao trenutak kad će zajahati metlu i osjetiti kako mu vjetar svom silinom šiba lice, kako gledatelji iz sveg glasa navijaju za njih, za njega, kako zna da bi se njegov otac ponosio njime jer je krenuo njegovim stopama: dao bi sve na svijetu kad bi mogao odigrati jednu utakmicu metloboja sa svojim ocem i Siriusom Blackom. Ponekad je poželio imati vremokret i sve te događaje izmijeniti, ponekad je samo htio svoje roditelje.
Weasleyevi su mu bili poput roditelja i na tome im je bio zahvalan više nego što je pokazivao, više nego što je riječima mogao opisati, ali Weasleyevi, gospodin i gospođa Weasley su bili Ronovi roditelji...ne njegovi...
Vidjet će Malfoya.
Zadnja stvar, koja bi ga inače poticala da koluta očima i da mu se utroba stisne od muke sad je u njemu pobuđivala čudnovat osjećaj.
Moći će pričati s njim, o kako se htio pronaći ispred njega i gledati ga kako on njega gleda, kako se htio prepirati s njim i izdijeliti mu kojekakve riječi sve dok on ne ušuti i ne pogleda ga na sekundu tako nesigurno, tako nevino, a u drugoj sekundi taj pogled otvrdne.
Bio bi spreman prepirati se s njim dva sata ako je porebno samo da vidi taj pogled.
Zora je svanula, a snopići svjetla su se ušuljali u Ronovu sobu, gdje su spavali on i Harry.
U trenutku kad su dotakli Harryjeve kapke, on se prenuo iz zna i protrljao oči pa ih otvorio, bio je umoran, gotovo je cijelu noć mislio o Malfoyu i tom pogledu koji je u njegovim mislima počeo blijediti.
Odlučio je ustati shvativši da je već osam sati i da će ih gospođa Weasley doći probuditi ako se oni uskoro ne pojave na doručku, ipak vlak polazi za tri sata.
"Rone!", obrati se Harry Ronu, bilo mu je pomalo teško pričati jer mu je glas još uvijek bio promukao od spavanja.
Ron se nije ni trgnuo, uvijek je imao čvrst san.
"Rone, probudi se!", opet mu Harry dobaci, ali on nastavi spavati, na jednu sekundu je pomislio da je mrtav.
"Ginny je pojela tvoj voćni puding!"
Čim je dovršio rečenicu, Ron je poskočio i ustao:
"M-molim!?", pogledao ga je zaprepašteno, "Ali rekao sam mami da mi ga sačuva!"
Harry se pošteno nasmijao na Ronovu reakciju, na neki mu je način bilo simpatično što je Ron volio jesti iako nije bio debeo unatoč tome, zapravo suprotno, izrasao je i trebao se udebljati.
"Sad znam kako ću te u buduće buditi", reče Harry, a Ron ga zbunjeno pogleda.
"O čemu pričaš ti? Daj 'ajmo dolje, možda je napravila novi puding", rekao je Ron uzrujano gledajući po svojoj sobi razmišljajući kako joj ne bi škodilo malo pospremanja i reda.
"Šalio sam se, budalo", reče Harry kroz smijeh, "Nisam mislio da će te to zapravo probuditi"
Ron nije znao što bi prije učinio kad je to čuo: bi li ga pogodio jastukom, nasmijao se, ili s olakšanjem izdahnuo.
Odlučio je da će se prije nasmijati, pa ga zatim pogoditi s jastukom, a na kraju s olakšanjem izdahnuti.
"Nemaš pojma kako sam se zabrinuo!", reče Ron opet se smijući dok su silazili niz stepenice.
Kako su koračali, tako su one škripale, a to je čula gospođa Weasley i brže-bolje došla do njih.
Nosila je ono uobičajeno: kućnu pregaču i bezjačku odjeću koju uobičajeno nosi po kući.
"Mogli ste se malo ranije dignuti, Rone ti se još nisi ni spakirao!", obratila im se gospođa Weasley naizmjence ih pogledavajući.
"Znam...znam, ali danas nam je zadnji dan! Nećemo više moći dugo spavati", požali se Ron, na njegovome licu se dalo vidjeti kako nije bio sretan zbog tog što je škola počela, baš suprotno od Harryja. Volio je on Hogwarts, ali ne i učenje kao Hermione.
"I bolje da nećeš!", strogo mu dobaci gospođa Weasley, činila se pomalo razljućenom, "Nisam ja odgojila ljenčine!"
Ron ju je samo šutke pogledao, nije joj se usudio odgovoriti. Harryju je bilo neugodno, baš kao što mu je bilo svaki put kad bi došlo do ikakve svađe stoga je odlučio prekinuti neugodnu tišinu:
"Ovaj...dobro jutro gospođo Weasley", tiho ju pozdravi.
"Dobro jutro Harry, bez brige, tebe ne krivim za ovo, kako li je samo tebi kod tetka i tete...zaslužio si malo odmora! Odite doručkovati"
Obojica su produžila do kuhinje. Da je slijep, znao bi točno kuda treba ići: miris kao da je putovao do njegovih nosnica, tad se sjetio prizora iz crtanih filmova koje je gledao kao mali i kako su tamo mirisi jela bili prikazani.
"Da ja jedem kod tvoje mame ne bih bio tako mršav", reče Harry punim plućima udisajući te bogate arome.
"Da sam češće ovdje, dobio bih zabranu jela...stalno se ljuti na mene", požali se Ron. Gospođa Weasley bila bi svrstana u one majke koje su strože da svoju djecu upute na pravi put, a ne zato što ih ne vole. Međutim, Ron to nije u potpunosti gledao na takav način. Konstantno je imao osjećaj da ona to radi zato što nije zadovoljna njime i htjela bi ga promijeniti, što naravno nije bila istina.
Harry je uzeo jednu trećinu omleta sa porilukom, špekom i chilli papričicama posipanim po vrhu u komadićima milimetarske veličine, tost sa otopljenim sirom u sredini (što ga je ugodno iznenadilo jer to nije očekivao) te dva komada pržene slanine. Dok je žvakao uživao je u okusima koji su mu plutali po jeziku i odjednom mu je bilo drago što mu ne bi škodio koji kilogram više, mogao bi pojesti toliko hrane koju napravi gospođa Weasley da se pretvori u Dudleyja.
****
Bilo je deset sati i petnaest minuta kad je Narcissa Malfoy shvatila jednu važnu stvar: za vrijeme tzv. Smrtonoške parade, Draco nije bio u šatoru.
"Draco", viknula je dok je stajala u predvorju držeći Dracov kovčeg koji je baš prije nekoliko minuta spremila.
"Da?", odazvao se.
Spustio se niz stepenice i stao pred majku koja ga je opet gledala istim onim pogledom kad se vratio nakon nekolikosatnog nestanka.
"Nego?", upitao ju je, a ona kao da se trgnula iz sna.
"Oh, da, možemo li razgovarati?", upitala ga je, a Dracu se odmah zgrčila utroba.
Nastojao je izgledati što prirodnije kako ona ne bi dodatno posumnjala.
"Naravno", odgovori joj on, a zatim se nasmješi.
Pogledom mu je dala znak da se popnu stepenicama i odu u njegovu sobu o tome porazgovarati što je značilo jedno: radi se o nečemu za što njegov tata nije smio znati.
"Nego?", upita je Draco ušavši u sobu.
"Prvo sjedni", rekla je Narcissa.
Draco je sjeo na krevet, a i ona do njega.
Soba Draca Malfoya nije ni po čemu ličila na sobu četrnaestogodišnjaka: nigdje nije bilo nikakvih postera metlobojske momčadi, nikakvih čarobnjačkih igračaka za ukras, a niti razigranih boja. Njegova je soba bila tmurna, uređena u viktorijanskome stilu, ali slytherinshih boja: krevet je bio doista lijep i raskošan međutim, bio je tmuran. Na njemu su se izmjenjivale boje poput zlatne, različite nijanse sive, crne, te slytherinske tamnozelene. Ostatak sobe nije bio ništa drugačiji ni veseliji, sve je bilo tmurno. Ono što je pružalo znakove života je bila pokoja zlatna nijansa i svjetlost koja je dopirala iz prozora.
"Reci", reče Draco piljeći u svoju majku dok je ona sjedila kao da joj je netko zavezao metlu za leđa: uspravno, ukočeno, a to sve je bilo vrlo izvježbano.
"Kad je Lucius otišao, provjerila sam jesi li bio u svojoj sobi", počela je polako i tiho, "Nije te bilo"
Dracu se utroba zgrčila, pokušao je brže-bolje smisliti neki izgovor.
"Nemoj reći tati", započne Draco polako da si kupi vremena, a Narcissa se pretvori u uho, "...ali ja sam to htio vidjeti svojim očima"
Narcissa razgorači oči i nastavi ga gledati, zatim prođe rukom po kosi i usput pogleda na sat koji je pokazivao da je sat deset sati i dvadeset pet minuta.
"Pričat ćemo o ovome putem pisma...nemoj više nikada to napraviti! Zamislida ti se nešto dogodilo! Što da su svi vidjeli kako Smrtonoše razaraju svaki šator, samo ne onaj pored kojeg stojiš? Svi bi znali da je i on bio tamo!", rekla je hitro i neobično strogo ustajajući sa kreveta.
Draco ju je samo šutke promatrao i s njom krenuo prema predvorju gdje će ih čekati Lucius Malfoy.
Narcissa se to cijelo vrijeme držala uspravno, a bradu je podignula više nego uobičajeno, kao da je to bilo karakteristično za svakog Malfoya.
"Narcissa", reče Lucius mekim glasom promatrajući je kako silazi niz stepenice. Iako je bio prisiljen sa strane svojih roditelja udati se za nju, doista ju je volio iako tako nije bilo uvijek.
Narcissa je kimnula glavom. Draco joj je prišao i u ruke uzeo dva kovčega te krletku sa sovom koja je stajala na kovčezima ispred Malfoyeva oca.
Zatim su se aparirali.
Iz tihoga doma, za njihove uši bilo je šokantno odjednom stupiti u toliku buku koja se orila King's Crossom.
Već su nesvjesno počeli hodati prema peronu devet i tri četvrt kad je Draco ugledao Harryja.
Njegovu utrobu kao da je nešto presjeklo kad ga je vidio, a to se isto desilo i Harryju.
Pravio se kao da ga nije niti vidio iako su se pogledali oči u oči.
"Taj Potter...", započne Draco, "misli da je važan s tim glupim ožiljkom i metlom"
"Draco", obrati mu se otac strogim glasom, tad su stigli na peron devet i tri četvrt, zapravo do zidne pregrade koja je stajala između perona devet i deset, "prestani s tim"
Nije mu se usudio proturiječiti.
"Nisam te odgajao da gledaš ljude poput njega, prijatelje izdajica. On će dobiti svoje, a da od tebe nisam ni riječi čuo, je li ti jasno?"
Draco je spustio pogled na svoje ulaštene cipele, a zatim krajičkom oka pogledao svoju majku, ona je gledala u Luciusa.
"Krenimo", oglasila se Dracova majka.
Draco je prošao kroz zid kao da prolazi kroz zrak iako je bio pomalo nervozan kao i svaki put kad bi trebao proći kroz taj zid, ali nikada nije odavao nervozu. Kao Malfoy naučiš se potiskivati svoje osjećaje i ostati suzdržan.
"Draco", obratila mu se majka kad je prošla kroz zid, "Draco budi dobar, pazi na sebe.
Gledala ga je onako milo kao što svaka majka gleda svoje dijete, a zatim ga je obujmila rukama i tako držala nekoliko sekundi.
"Sretno", obrati mu se otac opet onim mirnim glasom, "I nemoj raditi probleme"
Draco ga je samo samopouzdano pogledao, na što je Lucius dobro reagirao jer je takvu suzdržanost očekivao od svog sina.
Provukao se kroz masu roditelja koji su se u zadnji tren opraštali sa svojom djecom i upućivali im posljednje zagrljaje i riječi da bi se popeo na vlak, a ispred sebe je vidio glavom i bradom: Harryja Pottera.
"Malfoy", kaže Harry piljeći u Draca, a on je uzvraćao pogled.
"Potteru", odvrati mu on još više prijezirnim tonom.
"Tražiš Weasleyeve i onu mutnjakušu?", dobaci mu Malfoy čim je vidio da je zaustio da mu odgovori.
"Ne, a što se tiče tvoja dva pajdaša, vidio sam ih izbezumljene bez tebe"
Jedan su u drugog tako nekoliko sekundi piljili, dok se Harry nije vratio u stvarnost i shvatio da su zablokirali put mnogim učenicima.
Draco se odlučio šutke uputiti u odjeljak gdje su ga čekali Crabbe, Goyle i po mogućnosti Pansy Parkinson.
"Draco!", zahihotala se Pansy čim je otvorio vrata odjeljka da bi ušao. Napravila je mjesta pored sebe za njega, ali njemu nije bilo do razgovora, htio je spavati.
"Čekali smo te, gdje si bio?", upita ga opet ona.
"Ma, naišao sam na onog Pottera", odgovori joj on nezainteresirano te se baci na klupu nasuprot Pansynoj.
Na sekundu ga je pogledala pomalo razočarano.
"Taj glupan!", započne Crabbe punih ustiju, "Stalno se pravi važan!"
Goyle se nasmije iako nije bilo smiješno, a Crabbe se počeo smijati na njegovu rekaciju i tako su izgledali kao dvije vreće masti koje se tresu.
"Da...da", hladno odgovori Draco.
Naslonio je glavu na prozor, stavio jastuk ispod leđa i tako se u poluležećem položaju pripremio za spavanje. Noge je držao Crabbeu u krilu.
"Želim odspavati", reče on zatvorenih očiju, "Nemojte biti glasni"
****
"Draco", odjednom se stvorio u slytherinskoj društvenoj prostoriji na onom tamnozelenom ležaju gdje bi se inače raširio.
Otvorio je oči ispred sebe vidio Harryja Pottera kako leži pored njega, ali se malo odignuo pa ga je mogao bolje vidjeti. Milo ga je promatrao. Svoju je desnu ruku Harry prebacio preko njega da Malfoya drži bliže sebi, a lijeva mu je bila negdje zagubljena u Malfoyevoj plavoj kosi.
"Harry", rekao je Draco, malo se okrenio da ga bolje promotri. Osjetio je navalu emocija, htio ga je stisnuti, ali ne da mu naudi, već da se ne može odmaknuti od njega, htio je zauvijek tako ostati blizu Harryja, da ga grije toplina njegovog tijela i pogleda.
Desnu je ruku podignuo i kažiprstom ga mazio po obrazu, zatim mu palcem prolazio preko čeljusti, Harry odmah osjeti kako elektricitet prolazi njegovim tijelom, a onda se gubi kako on odmiče ruku.
Harry svojom desnom rukom pređe preko Dracovih širokih ramena, pa se zaustavila kod njegovog struka, a zatim je približio glavu k njegovoj da bi se susrele njegove usne s Dracovima.
Onda ih je spojio.
Otvorio je usta tek dovoljno da mu uputi jedan strastven poljubac za dobro jutro, a Draco mu je uzvratio istom mjerom pokušavajući zatomiti napetost i osjećaj koji je Harry pobudio u njemu.
Malfoy je svoju ruku uvukao ispod Harryjeve majice i počeo ga milovati po leđima. Vršcima prstiju je osjetio njegove kralješke koji su se pomicali u ritmu s njegovim tijelom dok ga je Harryjeva ruka istraživala nepoznata područja Malfoyeva tijela.
Draco uzdahne, zatim izdahne vruć zrak između Harryjevih poljubaca koje mu je počeo još strastvenije uzvraćati.
"Draco", začuo je Goyleov glas pored sebe, "blizu Hogwartsa smo"
To je bio samo san.