Danas je kraj. Stigo je taj dan. Napokon. Ah... pokušavam imati osjećaj krivnje što ću se ubiti, ali nema ga. Nema ga. Odlučila sam se ubit vješanjem. Znam da ću patit prilikom gušenja konopca. No, nigdje nisam mogla nabaviti tablete za spavanje, a rezanjem vena bih uništila tepih ove pokvarene obitelji, ali ja nisam pokvarena pa to neću napravit. Otišla sam do ormara i izvadila konopac te se tiho spuštajući niz stube otišla do podruma.
Zavezala sam konop oko kuke koja je visila nasred podruma koja je prije služila kao držač kolutnih žica. Nekako sam uspjela napraviti čvorove.
Zadnji put sam otišla do prozora i pozdravila se sa svijetom. Vratila sam se do vješale i popela na stolicu. Stavila sam konopac oko vrata i zatvorila oči. Jedna kap suze mi je potekla obrazom..
Čujem pad stolice i osjećam teško gušenje. Tihi cvilež... i muk.....