Zapanjeno gledam kako mu se članovi obitelji suprotstavljaju, zar ne znaju s čime se sve mora nositi? Ne znaju da sve što radi, radi upravo zbog njih, njihovu dobrobit? Mislim da je Alina svakako prešla granicu, kako god da mu je sestra ne može tako da mu se suprotstavlja otvoreno pred svima. Ne želim se miješati jer na to nemam pravo, mada bih je voljela nalupati dobro po guzici zbog ponašanja. Konačno je Stian ustao i odvukao je van kako bi mogli potražiti neko zajedničko rješenje za problem i bitku koja nam predstoji. Osjećam njegov bijes koji se polako pretvara u jad i zabrinutost, tijelo mu drhti kako se pokušava sam izboriti sa svime. Nemoć koja ga preuzima diže mi dlačice po tijelu, nitko ga ne razumije, niti se ne trude pokušati ga razumjeti.
Prišla sam mu s leđa te stala iza njegove stolice, položila sam mu ruku na rame pokušavajući ga barem malo utješiti. Uhvatio me za dlan i tako držao, ne ispuštajući mi ruku. Osjećam kako se polako opušta, tijelo mu više nije napeto.
„Želim čuti sada vaša rješenja za ovu situaciju, jeste li pronašli Lilu? Izvukli kakve korisne informacije od bilo koga?", nastavio je oštra ali ravna tona.
„Lila kao da je propala u zemlju, nema joj traga ni glasa, pokušavamo na sve strane doći do bilo kakve informacije o njoj.", odgovorio je Kelei pogledom uprtim u stol.
„I što se još poduzima po tom pitanju?", sada je povisio glas rukom udarajući o stol.
„Pokušavamo sve što je u našoj moći Max, kao da je propala u zemlju.", odvratio je Kelei.
Znam da Kelei nije kriv i da radi sve što je u njegovoj moći da pomogne Maxu, momentalno je ljut ne na njih već na sebe, izgriza ga iznutra taj osjećaj bespomoćnosti. Veoma dobro mi je poznat taj osjećaj, znam koliko vremena i truda je potrebno da ga se riješiš, skineš s kože po kojoj puže.
„Tada idite i saznajte nešto! Nemojte da mi držite prodike zbog mojih odluka kad nemate svoja rješenja! Vrijeme je da se nešto pokrene, veoma sam svjestan što znači savez s Kali, momentalno mi je ovo jedino što nam preostaje!", vikao je na njih.
Svi oko stola šutjeli su kao zaliveni, znaju da Max nema izlaza iz situacije u kojoj se nalazi i da mu je sporazum s Kali bio jedino rješenje i korak naprijed. Svi su poskakali sa svojih mjesta te se razbježali svatko na svoju stranu i zadatkom.
„Max.", tiho sam mu prošaptala lagano ga stežući za rame.
Želim da zna kako se može osloniti na mene, kako sam uvijek tu za njega. Možda ne mogu da se borim, budem na prvoj crti obrane zajedno s njime ali tu sam u svakom pogledu uz njega.
„U redu je Ali, znam mila.", uzvratio mi je jednako tiho.
Nervozno je rukom prošao kroz koru poravnavajući je dok su mu nestašni pramenovi i dalje padali preko čela.
„Uvijek ću biti uz tebe Max, uvijek i zauvijek.", i dalje sam tiho govorila mu uz kosu nježno je milujući.
„I ja uz tebe ljubavi, nikada nemoj tražiti od mene da odem, ne tjeraj me dalje od sebe. Ti si jedina osoba koja mi je potrebna kao krv koju pijem."
Naglo je ustao te se postavio ispred mene u obrambenu stavu. Crna magla koja se pojavila formirala se u ženu.
„Kali!", izgovorio je glasnije nego li je namjeravao.
Poskočila sam na njegov glas uplašeno. Uhvatila sam se za njegovu jaknu dok sam drugu ruku uvukla u svoju na mjesto gdje sam zakačila srebrni bič i bodež. Možda se još uvijek ne znam kako boriti ali pokušat ću da mu barem malo olakšam.
„Spremi se na napad, nadam se da ti je obrana čvrsta Max, napast će te u noći koliko mi je poznato.", izgovorila je Kali te nestala kako se i pojavila.
„K vragu! Stiane, Kelei, bilo tko!", vikao je Max na sav glas dozivajući ih kako bi što prije napravili plan za obranu.
U tren oka uletjeli su Stian, Kelei te Alina i Konstantin u ured spremni za borbu s izvučenim oružjem. Max je još uvijek stajao u obrambenom položaju ispred mene.
„Što se događa?", upitao je zabrinuto Konstantin ogledavajući se po prostoriji.
„Kali je bila ovdje da nas upozori, večeras će nas napasti.", brzo je izgovorio te se okrenuo prema meni, zabrinuto me pogledavši.
„Ne boj se, bit ću pored tebe, sve će biti u redu Ale." tiho je izgovorio na moj zapanjen pogled.
„Ne brini zbog mene, u redu sam, još se uvijek moram naviknuti na sve ove stvari kao što je Kali i njezini dolasci i odlasci."
„Znam mila, sve će biti u redu.", odvratio mi je uhvativši me u čvrst zagrljaj.
„Čeka te puno posla Max, ja idem u dvoranu, tamo ću vježbati.", odvratila sam mu izvukavši se iz čvrstog stiska.
Osmjehnula sam mu se te produžila korak da ga ostavim na samo s njegovim stražarima ne bi li neometano mogao raditi. Ne želim da ga dekoncentriram pa nešto pođe po zlu. Pojurila sam hodnicima ogledavajući se oko sebe te na samom domaku vrata dvorane za vježbati naletjela na Anastaziju koja je bila u punoj spremi, doslovno naoružana do zuba.
„Aellea?", doviknula mi je s vrata ugledavši me.
„Anastazija, ne znam jesi li si čula, večeras nas namjeravaju napasti, želim trenirati da još nešto naučim.", s molbom u glasu sam izgovorila.
„Znam ,, Konstantin me obavijestio zbog toga sam i ja tu, želim još malo trenirati. Možemo zajedno, parirati jedna drugoj ako se slažeš.", prihvatila je moju molbu nasmijavši se.
Ušle smo u dvoranu gdje su već na veliko trenirale Rebeka i Alina, Lilyth je u kutu stajala glave podignute prema stropu, oči joj se nisu nazirale već su se vidjele samo bjeloočnice. Mrmljala je na nekom meni nepoznatom jeziku dok je iz njenog tijela dolazila blaga svjetlost.
„Postavlja čaroliju za zaštitu.", dobacila mi je Anastazija ugledavši me kako sam zastala.
Kimnula sam joj glavom u shvaćanju što mi govori. Zaista se svi trude kako bi se što lakše obranili. Nikada nisam pojmila koliko zla i kakve sve vrste zla postoje na ovom svijetu, sigurno mogu tvrditi da je čovjek jedan od njih, jer okrutnost koju ljudska vrsta može pokazati ni životinje ne mogu.
„Krenimo s treningom,, napadni me te se pokušaj obraniti.", dobacila mi je Anastazija izvlačeći ogroman mač iza svojih leđa.
Pogledala sam je te teško progutala knedlu koja mi se stvorila u grlu na sam prikaz mača. Zar će me zaista s pravim oružjem napasti? Kako ću se obraniti od nje? Znam da je nemilosrdna i veoma brza.
„Ne gledaj me tako Aellea, znam da se bojiš oružja ali vjeruj mi ovo protiv čega se borimo ja puno jače od mog mača. Koristi um, poveži se s bičem vidjet ćeš da je moj mač mala beba spram tebe i tvog oružja.", objašnjavala mi je vitlajući tog grdosijom polako mi se približavajući.
Kimnula sam joj prihvaćajući njeno objašnjenje dok mi je nervoza puzala kožom. Jesam li spremna na ovaj tip borbe? Ako ne mogu odraditi trening kao takav, kako ću se suprotstaviti neprijatelju u pravoj bitci? Ne, moram se riješiti straha, ne mogu da očekujem kako će me uvijek netko braniti, biti uz mene, moram biti sposobna se sama pobrinuti za sebe.
Osjećam kako mi se polako mišići na rukama napinju, nervoza nestaje te je zamjenjuje osjećam odlučnosti. Da mogu ja to, moram! Bodrim sama sebe mada znam da s nestankom nervoze ima Max utjecaja, tu gdje ja posustajem on stoji iza mene i gura me naprijed, tjera me da se podignem i ne posustanem.
Anastazijino lice obasjao je osmjeh uočavajući moju odlučnost. Stala je nasuprot mene ispruživši mač u mom smjeru, rukom mi pokazavši neka navalim: „Hajde curo da vidimo od čega si zazidana!"
Iskoračila sam te zavitlala bičem u zraku pokušavajući pogoditi Anastaziju, jak prasak odjeknuo je prostorijom. Rebeka i Alina su zastale u svom treningu te se zagledale u nas.
„Za malo, koncentriraj se curo! Pogodi me, ne boj se!", dobacivala mi je Anastazija.
Opet sam rukom zamahnula iznad glave pokušavajući naciljati da sam vrh mača je udari. Spretno se obranila te je vrh poletio prema mom licu.
„Koristi bodež da se obraniš! Nemoj sama sebe da ozlijediš!", zavikala je Ana.
Pokušala sam se obraniti ali vjetar koji mi je došao s leđa bio je toliko jak da je odgurnuo vrh dalje od mene. Okrenula sam se te vidjela Lilyth kako stoji ispružene ruke prema meni.
„Interesantan odabir oružja Aellea. To dvoje je kao prst i nokat, staro magično oružje koje su koristili i vilenjaci. To što držiš u ruci je Sindrhul Saht, koristio ga je moj ujak za vrijeme prvog vilinskog rata, nisam znala da ga Max posjeduje.", prišla mi je bliže te prstima prošla po oštrici i drški biča.
Od njenog dodira oružje je zavibriralo kao da protestira, ne želi taj dodir, lagani strujni udar proletio mi je rukom. Lilyth je povukla ruku kao opečena.
„Kao što sam i mislila. Drago mi je što te oružje odabralo za svog vlasnika, možda je zbog toga što u sebi imaš vilinske krvi. Nadam se da će te služiti kao i mog ujaka.", odvratila mi je Lilyth lagano si trljajući kožu ruke.
„Idemo dalje?", Anastazija je zagrijana za borbu.
„Mogu te naučiti koristiti magiju koja ide uz oružje Aellea, uz svu vještinu koju naučiš dobro će ti doći i magija.", dobacila mi je Lilyth na izlazu iz dvorane.
„Magiju?", upitala sam znatiželjno.
Kako bih ipak ja mogla da je prakticiram? Nikada nisam ni pojmila da postoji na ovome svijetu kamo li da se netko time bavi. Naravno nisam znala ni za vampire i ostala bića, vjerujem da puno ljudi na ovome svijetu živi isto kao i ja, nesvjesno svega što ga okružuje. Tek sada su mi do glave došle njene riječi, vilinske krvi. Okrenula sam se prema Anastaziji koja je uzdignutim mačem letjela na mene.
„Isuse Bože!!", zavikala sam prestrašeno pokušavajući poskočiti u stranu.
Bič je zavibrirao u ruci te se sam raspustio udarajući Anastaziju po ramenu. Jauknula je glasno, praveći bolnu grimasu.
„Znala sam! Znala sam da će je obraniti ako je uhvatim nespremnu!", Anastazija je govorila sebi u bradu.
„A što si mislila? Kako će pustiti da je ozlijediš, sama veoma dobro znaš kako naše oružje funkcionira.", dobacila joj je Rebeka s druge strane prostorije.
„U pravu si, ali ima tu još nečega, nije mi dozvolilo da joj se sasvim približim. Kao da se oko nje stvorio nevidljivi štit."
„Pokušaj ponovo želim vidjeti, napadnimo je obje.", uzvratila je Rebeka približavajući mi se.
„Nemojte me zafrkavati, ne mogu da se obranim od obje u isto vrijeme.", zavapila sam promatrajući ih kako mi se poput pantera približavaju s oružjem u ruci.
„Ni ne moraš, tvoje oružje će te obraniti!", zavikale su obje i napale me punom snagom.
Podigla sam ruke s oružjem pokušavajući se zaštiti kad se oko mene stvorila plavičasta kupola štiteći me od napada. Anastazija i Rebeka tresnule su o kupolu koja ih je odbacila od mene. Njihovo oružje zveckalo je treskajući o kameni pod dvorane. Zapanjeno sam gledala kako se svjetlost preljeva bacajući sitne iskrice. Trajalo je svega desetak sekundi i nestalo.
„Jebeno!", zavikala je Alina promatrajući me iz kuta gdje je laštila svoje oružje.
„Ne znam da lije do oružja ili je to njena moć, vjerujem kako je do nje a ne onog što drži u ruci. Max ima moć plave svjetlosti, jeste da je njena bljeđa, svjetlija ali nije do oruža, do nje je.", ustanovila je Rebeka izgovarajući svoje misli na glas.
„Dobro došla u svijet magije Aellea, dobro došla u obitelj Nikolajev Ivanov- Strong!", odzdravila je Anastazija klanjajući mi se.