Kruna

30 Poglavlje- SVIJET KOJEM PRIPADAM

Zapanjeno gledam kako mu se članovi obitelji suprotstavljaju, zar ne znaju s čime se sve mora nositi? Ne znaju da sve što radi, radi upravo zbog njih, njihovu dobrobit? Mislim da je Alina svakako prešla granicu, kako god da mu je sestra ne može tako da mu se suprotstavlja otvoreno pred svima. Ne želim se miješati jer na to nemam pravo, mada bih je voljela nalupati dobro po guzici zbog ponašanja. Konačno je Stian ustao i odvukao je van kako bi mogli potražiti neko zajedničko rješenje za problem i bitku koja nam predstoji. Osjećam njegov bijes koji se polako pretvara u jad i zabrinutost, tijelo mu drhti kako se pokušava sam izboriti sa svime. Nemoć koja ga preuzima diže mi dlačice po tijelu, nitko ga ne razumije, niti se ne trude pokušati ga razumjeti.

Prišla sam mu s leđa te stala iza njegove stolice, položila sam mu ruku na rame pokušavajući ga barem malo utješiti. Uhvatio me za dlan i tako držao, ne ispuštajući mi ruku. Osjećam kako se polako opušta, tijelo mu više nije napeto.

„Želim čuti sada vaša rješenja za ovu situaciju, jeste li pronašli Lilu? Izvukli kakve korisne informacije od bilo koga?", nastavio je oštra ali ravna tona.

„Lila kao da je propala u zemlju, nema joj traga ni glasa, pokušavamo na sve strane doći do bilo kakve informacije o njoj.", odgovorio je Kelei pogledom uprtim u stol.

„I što se još poduzima po tom pitanju?", sada je povisio glas rukom udarajući o stol.

„Pokušavamo sve što je u našoj moći Max, kao da je propala u zemlju.", odvratio je Kelei.

Znam da Kelei nije kriv i da radi sve što je u njegovoj moći da pomogne Maxu, momentalno je ljut ne na njih već na sebe, izgriza ga iznutra taj osjećaj bespomoćnosti. Veoma dobro mi je poznat taj osjećaj, znam koliko vremena i truda je potrebno da ga se riješiš, skineš s kože po kojoj puže.

„Tada idite i saznajte nešto! Nemojte da mi držite prodike zbog mojih odluka kad nemate svoja rješenja! Vrijeme je da se nešto pokrene, veoma sam svjestan što znači savez s Kali, momentalno mi je ovo jedino što nam preostaje!", vikao je na njih.

Svi oko stola šutjeli su kao zaliveni, znaju da Max nema izlaza iz situacije u kojoj se nalazi i da mu je sporazum s Kali bio jedino rješenje i korak naprijed. Svi su poskakali sa svojih mjesta te se razbježali svatko na svoju stranu i zadatkom.

„Max.", tiho sam mu prošaptala lagano ga stežući za rame.

Želim da zna kako se može osloniti na mene, kako sam uvijek tu za njega. Možda ne mogu da se borim, budem na prvoj crti obrane zajedno s njime ali tu sam u svakom pogledu uz njega.

„U redu je Ali, znam mila.", uzvratio mi je jednako tiho.

Nervozno je rukom prošao kroz koru poravnavajući je dok su mu nestašni pramenovi i dalje padali preko čela.

„Uvijek ću biti uz tebe Max, uvijek i zauvijek.", i dalje sam tiho govorila mu uz kosu nježno je milujući.

„I ja uz tebe ljubavi, nikada nemoj tražiti od mene da odem, ne tjeraj me dalje od sebe. Ti si jedina osoba koja mi je potrebna kao krv koju pijem."

Naglo je ustao te se postavio ispred mene u obrambenu stavu. Crna magla koja se pojavila formirala se u ženu.

„Kali!", izgovorio je glasnije nego li je namjeravao.

Poskočila sam na njegov glas uplašeno. Uhvatila sam se za njegovu jaknu dok sam drugu ruku uvukla u svoju na mjesto gdje sam zakačila srebrni bič i bodež. Možda se još uvijek ne znam kako boriti ali pokušat ću da mu barem malo olakšam.

„Spremi se na napad, nadam se da ti je obrana čvrsta Max, napast će te u noći koliko mi je poznato.", izgovorila je Kali te nestala kako se i pojavila.