Trag koji smo pratili Raton i ja odveo nas je na dvije strane, u gradiće oko Vegasa. Rion je kao i uvijek bio na visini zadatka i odlično je ušao u trag dvojici likova sa najmutnije snimke nadzorne kamere ikada i tako ih uspio identificirati. Kako to uvijek biva skotovi su se razbježali na sve strane da bi zameli svoje tragove, ali Zeus braći rijetko tko može pobjeći. Nikako da to već jednom shvate. Gdje je sranje mi smo tu i uvijek ćemo biti. Nakon što je Rion stradao, pogazili smo jebeni Kingman, poderali Vegas i sve koji su na bilo koji način bili povezani sa skotovima koji su nam zamalo oduzeli brata, River čovjeka kojeg voli i oca njihovoj djeci. Bol koju smo tada osjećali okrenula je sve u Ratonu i meni i nismo više uopće gledali na to gdje smo bili svo ovo vrijeme, kako smo vjerno i pošteno služili vojsci i zemlji, a ta ista zemlja dopustila je da banda izrešeta jedinog koji se borio za malog čovjeka.
Potegli smo do velikih imena, čak i do kako Rion kaže Onoga čije ime ne izgovara kao da je prokleti Voldemort, i skupa sa lijepom Tiom učinili ono što je ispravno. Sada, već više od godinu dana Zeus security radi besprijekorno i legalno i to se uvijek prikazuje javnosti i poreznim obveznicima naravno. Ono što braća Zeus čine ne prikazuje se nigdje, a zahvaljujući Velikom mudonji, Voldemortu osobno, svi naši grijesi su opravdani, sakriveni i oprani i tako će biti sve dok se bavimo ovim poslom. Na neki način mi radimo sve ono što oni ne mogu i nikada neće moći jer za njih je sve ovo sitnarija. FBI, CIA, i sve ostale od tri slova organizacije ne otimaju se baš da rade stvari koje štite malene. Njima su zanimljive velike face, velike stvari, i zato im mi na neki način činimo usluge, jer njihovi stolovi zatrpani su papirima o slučajima koji su baš ono što mi rješavamo, ono što mi radimo i u čemu smo uspješni.
Tako da je prikrivanje svih sranja koje putem napravimo i čišćenje te kolateralne štete njima nešto što će rado uraditi i tako sebi smanjiti gomile papirologije u uredima. Nekako se uzajamno nadopunimo i svi sretni i zadovoljni. A, to nam treba. Jer nekada je nemoguće izvršiti zadatke bez da ostavimo iza sebe koji leš, u zrak dignute objekte, ponekad totalni tsunami. Trudimo se biti što čistiji, ali kažem, nekada se zaista ostavi nered. Srećom to biva počišćeno, a naša imena se nikada nigdje ne spominju. Oni kojima učinimo dobro pominju ih izgovarajući to sa zahvalnošću u duši i srcu i uvijek znaju da se za bilo što slično mogu nama obratiti. Da nam pošalju svakoga za koga znaju da je u situaciji u kojoj im trebaju Zeus braća, a ne Zeus security.
I za ovaj zadatak saznali smo od majke jednog od nestalih mladića i uspješno ga pronašli. Ali, onda smo zadrli malo dublje u sve to i otkrili da njen sin nije jedni koji je otet i pokušan biti prodan, već da ta kriminalna organizacija koja se već godinama bavi trafikingom operira i u Arizoni. Tako smo slijedili tragove, doduše Rion je kopao po rupama i smetlištima našeg sustava i gradova okolo i uspio povezati neke točke. Tako smo krenuli pratiti tragove, pronašli neke tipove koji kako to uvijek biva znaju gde su neki drugi tipovi koji opet znaju... Ma, standarni redoslijed događanja.
Vjerujem da je Raton u Hendersonu batinama izvukao informacije iz tog tipa i riješio ga kako spada, jer i ja sam imao pune ove krupne šake posla sa mojim dijelom ološa. Obojica smo bili uspješni dok smo izvukli istu informaciju, a to je da je idući kojeg tražimo u ovom jebenom lancu u Tusconu. Sljedeća stanica obojici zna se koja je.
Najteže od svega je držati Riona daleko od terena, kada je cijelim srcem ondje, a zna da više nikada neće biti ono što je bio. Još uvijek nije svjestan koliko je dobar u tome što radi, koliko je važna karika i kako smo prokleto savršen tim koji niže uspjehe baš zahvaljujući njemu. Isto tako taj vražji kiborg nije svjestan koliko je sretan što je živ, što ima prekrasnu ženu koja ga voli i koju voli, i dvoje divne dječice kojima je savršen otac pun ljubavi. Drugačiji ne može ni biti imao je našeg oca da uči od najboljeg, tako da vjerujem da jednom kada dođe vrijeme za to Raton i ja bit ćemo isti takvi. Sada, da još malo iskoristimo ovo snage u nama i učinimo što više dobra dok to ne predamo sljedećoj generaciji koja će naslijediti Zeus security. Jer, opet kažem tu smo sada i planiramo ostati još mnogo, mnogo godina.
***
Vozio sam od Pahrumpa ka Vegasu prolazeći kroz noći okupanim Mounatin springs kamenjarom sa samo pokojim suhim stablom uz put. Otvorena cesta prijala je gumama mog Harlija koji je jezdio kroz noć obasjanu milijunima zvijezda koje su načičkane u prekrasnu mliječnu stazu djelovale nestvarno. Istina lijep je Mountain spring noću iako je pustara kao i većina mjesta ovdje. Prilazim gradu, gubi se sjaj mliječne staze i svjetla preuzimaju noć. Izađem iz Enterprisea, vozim prema centru Vegasa. Ispred mene je automobil koji nekako čudno skakuće po cesti. Ne mogu ga zobići, cesta je puna, usporim, a on samo stane na sred puta. Stanem i spustim noge dolje s motora. Vidim da osoba unutra pokušava da ga upali, ali beuspješno. Stvara se čep, auti trube iza mene. Svučem kacigu, ugasim motor. Vrata automobila se otvore i ženska osoba iziđe držeći stegnute šake.
- Gopođo...
- Žao mi je! - vikne i digne ruke ispred sebe. - Mrtav je.
- Morate se maknuti sa ceste, stvorio se čep.
- Jasno mi je, ali gdje ću? Kako da maknem... - i onda tek pogleda u mene i zašuti. - O, k vragu!
- Hajde sjednite unutra, gurnut ću vas sa strane i ostavite ga ondje dok ne pozovote šlep službu.
- Hvala vam. - sjedne, pusti kvačilo i gurnem je u pomoćnu traku.
- Kočnica! - viknem, ona zakoči. - Moram maknuti motor, dajte mi minut. - Otrčim do motora, svi trube kao sumanuti, sjednem, pa se premjestim pored ženina auta.
- Hvala vam, sad ću pozvati službu da ga odvuče. Krenuo je trzati prije pedeset metara, mislila sam nije ništa, a onda je samo krepao.
- Rado bih pomogao, ali zbilja se ne razumijem u automobile. Moj brat da, ja nikako. Nisam se čak potrudio ni da naučim iskreno. Znam, za muškarca je to zbilja sramotno, ali jednostavno ima stvari za koje jesi i za koje nisi, a ja nisam za kvarove na autima.
- Ipak ste stali i pogurali me da se maknem s ceste. Toliko znate.
- Bilo mi je glupo da ga samo odnesem sa strane, pa...- ona se nasmije, pa me odmjeri dignunte obrve.
- Da, vjerujem da biste to mogli bez problema.
- Trebate li biti negdje, mogu li vas povesti? Da ne ostajete sami na cesti?
- Krenula sam u Vegas. Moram pronaći neke ljude ondje.
- Na samim ste vratima grada, ako treba...
- Hvala vam. Već ste dovoljno učinili. Ionako ne mogu u agenciju do jutra, sada je već kasno, ali kada te nemir obuzme izgubiš pojam o vremenu.
- Znate da u gradu doslovno sve radi dvadeset i četiri sata, ako vam je hitno povezite se sa mnom, nije mi problem. - definitvno mi ne bi bio problem osjetiti njene ruke oko sebe dok grabimo kroz noć. Jako je lijepa i u ovom nikakvom svjetlu, jednostavno je teško ne vidjeti to.
- Mislim da ću ipak sačekati jutro i onda otići. Tri mjeseca je tražim mogu...- tu privuče moju pažnju.
- Tražite? Koga? Agenciju?
- Ne. Ne, agenciju, tražim... nije bitno. Ne mogu o tome s nepoznatima. Uglavnom hvala vam za sve. Ne morate gubiti vrijeme ovdje više, sačekat ću vuču i negdje se smjestiti preko noći.
- Moja ponuda stoji. Gdje trebate u Vegasu? Možda mi je usput.
- Trebam ljude iz Zeus security, jeste li čuli za njih? - nasmijem se glasno. - Što je smiješno?
- Situacija.
- Pa i nije baš. Nasukana sam ovdje kao kit na plićak pješčane plaže i... - uozbiljim se i pružim ruku prema njoj.
- Mislim da biste trebali prihvatiti moju ponudu da vas povezem do Vegasa jer idem baš ondje gdje trebate biti.
- Zbilja? Baš tamo?
- Rendall Zeus, - kažem pružajući ruku opet prema njoj - vlasnik Zeus securityja.
- Šalite se?
- Ne. Sa svojim se imenom nikada ne šalim.
- K vragu, ako ovo nije znak iz svemira ne znam što je onda. Nevjerojatno. - pruži svoju ruku i spoji dlan s mojim. - Nilla Zayn.
- Hajde nazovite vuču, neka ga odvezu na popravak, vratit ćemo se po vaš auto sutra. Hitno vam je dok ste krenuli ovako da nas nađete, pa ću vas odvesti gdje treba, a vi ćete mi reći kako vam možemo pomoći.