u traganju za izgubljenom poezijom u suzama patetičnog srca
žaljenje za nekim? za njim radi puke sklonosti pa ljubav pronaći
jesam li morala baš u njemu pronaći to?
jeli on onaj pravi? Ne nije
on je bio usputna stanica za koju ni on sam nije bio svjestan
svjestan da sam vrištala od boli koju mi nanosi ali voljela u pozadini tog svega
jesam li bila svjesna toga da je on samo ptica koja leti prema juga?
da će tamo negdje pronaći sebe i sretno mu bilo i ptice nek sve polete za njim
ja neću
ja ću se vratiti u svoje hladne krajeve
i čekati čekati
za nekim svijelašcem sunca iza planina da moji hladnu dušu bra malo zagriju
možda nikad neću biti topla srca jer si ga ti zaledio svojom zimskom ljubavi
zimskim olujama
i da htjela sam te poljubiti zagrliti
tvoje pešćudno tijelo
tvoje oči zavesti
staviti kao bodež na srce da zna da si uvijek tu ti da ćeš moje srce voljeti
i nisi
ostavio si me u hladnoj zimi postala sam led
kamen bez povratka
ubio si moje osjećaje
empatiju za prvom ljubavi
nikad ali baš nikad neće više tvoje srce željeti
nečiju ljubav primiti
jer gotovo je
crno srce zapečaćeno je
moje srce
tvojim imenom
Abagil Heather