usne mi krvare od vlastite mržnje
srce mi se utapa u utrobi
a misli čak nisu ni moje
osjećam se kao da su posvojene
kao da sam ih pronašla po strani
u tihoj ulici u žbunju
i nema te riječi kojom bih opisala
nije melankolija ili nostalgija
nije sreća ni veselje
to je jednostavno stanje duha
kada jesen procvate u meni
vani može biti i sunce
ali u meni već kiša odavno
potopila svo kopno
listovi su već odavno opali
rijeke potopile polja
a ptice otišle na put
jesen govori u meni
proći će proći
a možda neće
možda će u meni zauvijek živjeti jesen
Abagil Heather
