S dvadeset pet godina sam dostavljena na Olgu sa svoje dvoje djece. Na Zemlji, tko doživi četrdesetu, doživio je duboku starost. Ovdje mi kažu da ljudi žive duže.
Moj treći "muž" kojem sam prodana, transakcija dogovorena još na zemlji nije ni bogati korporat ni moćni arkin. Zapravo je rudar. Odnosno voditelj rudarskih ekspedicija odgovornih za vađenje dragocjenih ruda koje kasnije šalju na Zemlju. Ili je bar tako bilo donedavno.
Nekih dvjestotinjak godina ta je trgovina sa Zemljom bila vrlo uspješna, ali građani Olge donijeli su proglas o planetarnom odvajanju od Europske Integracije. Žele da Olga bude slobodan planet slobodnih ljudi, a vođa te pobune je, ni manje ni više, nego upravo "muž" kojem sam bila prodana.
Vjenčali smo se još dok je Olga bila pod jurisdikcijom Europske Integracije. Nisam ga željela. Nisam željela ni jednog od tih, prisilno mi nametnutih, "muževa". Znao je to. Znao je da ga ne želim. Nisam to skrivala. Znali su to i drugi, "muževi" prije njega, ali, za razliku od njih, on se vjenčao sa mnom, a potom je nenadano otišao netom nakon vjenčanja. Ostavio i mene i djecu, koja ionako nisu bila njegova. Ostavio nam je kuću u kojoj smo živjeli, izgrađenu od materijala koje ne znam ni imenovati. Otišao je ganjati ideju o slobodnoj Olgi. Ideju koja se nekako nevjerojatno ipak pretvorila u stvarnost. I kad je Europa napokon bila prisiljena prihvatiti zahtjeve Olgana jer nije imala ni ljudstva ni sredstva da se usprotivi ovom odvajanju, dobila sam vijest.
Nije to bila vesela vijest. Stupili su sa mnom u kontakt iz gradske bolnice i javili mi da je moj bivši "suprug" stradao. Bio je žrtva terorističkog napada manjine koja je zagovarala reunifikaciju sa Europskom Integracijom.
Bio je u kolicima. Ostao je bez nogu. A ja, sad napokon slobodna građanka Olge, punopravna, Olganka, oslobođena, imala sam izbor; odbiti svaki kontakt s tom osobom ili ga otići posjetiti.
Uspostavljanjem Olganskog komiteta za ljudska prava, utvrđeno je da su svi "transakcijski brakovi" poput mojeg protupravni, krše novoosnovani Olganski Ustav i osnovna ljudska prava, tako da smo sad moja djeca i ja posve slobodni živjeti kako želimo i gdje želimo.
Nikad nisam mogla shvatiti zašto me Olen kupio, kako mu je bilo ime. Zašto je želio da dođem ovamo i vjenčamo se, ako mu cilj nije bila prokreacija. A to zasigurno nije bilo, jer me ostavio smjesta nakon izgovaranja "zavjeta".
Što je htio od mene i zašto nam je dozvolio da živimo u njegovoj kući iako smo mu i ja i djeca bili potpuni stranci isto kao i on nama?
Trebam li ići u bolnicu posjetiti čovjeka koji me kupio, ali i koji je bio jednako tako odgovoran za moju slobodu danas?