U svijetu gdje je neplodnost na Zemlji uzela maha, a genska manipulacija svakodnevica, Dea, majka dvoje djece, biva prodana na planet Olgu kako bi služila još jednom u nizu muškaraca isključivo kao rasplodna komora.
"Zar ti doista misliš da ste sami postigli sve ovo, Zemljakinjo? Da su ljudi vlastitim sposobnostima i razvojem postali pokoritelji svjetova? Varali ste! Izabrali ste lakši put, kao što to uvijek radite ne mareći za posljedice vaših djela, ne mareći za ništa osim za interese vlastite vrste i to ne čak cijele vrste, nego isključivo odabranih pojedinaca. Ispričat ću ti priču o nama Izvornima, kako nas zovete, ako je doista želiš čuti, ali, zapamti, jednom kad je doznaš nikad više nećeš moći mirno spavati. "
Irunove su me riječi duboko pogodile iako nisam znala zašto. Izgledao je smireno dok ih je izgovarao, ali u njegovu pogledu vidjelo se toliko emocija; boli, gnjeva i gorčine.
Više nismo bili u letjelici, kretali smo se kroz Olgansku "prašumu" prema ruševinama i nekom starom brodu gdje se Hali imala nalaziti. Usput sam pokušavala naučiti više o tim Izvornima, Olganskim domorocima. Olen je cijelo vrijeme bio uz mene, ali je šutio izgledajući nekako postiđeno pred Irunom. Zar mu je prethodno bio učinio nešto nažao pa se sad sramio?
"Naziv za moj narod, koji vi ljudi ionako ne biste mogli izgovoriti, u prijevodu bi bio nešto kao "Arhitekti" ili "Izumitelji", moj narod volio je graditi i stvarati nove stvari na dobrobit svih. Gradili smo velebne gradove pune života i radosti i stvarali nevjerojatne izume koje su svi slobodno koristili. Sve što smo radili bilo je na korist našeg društva, vodeći se pravednošću i zajedničkom srećom kao glavnim smjernicama. Naša tehnologija bila je vrlo napredna i s vremenom krenuli smo u istraživanje drugih svjetova. Život nalik našem je u svemiru tako rijedak i dragocjen da možeš zamisliti našu radost kad smo pronašli Plavu Zvijezdu, vodeni planet koji je ipak na svojem kopnu sadržavao život nalik našem. Drugačiji od nas, a ipak dovoljno sličan. No nismo mogli ni zamisliti da će na tom planetu koji vi zovete Zemlja živjeti bića sposobna za takvu stravičnu okrutnost. "
"Što se dogodilo?" upitala sam plaho. Ovo nije bilo nešto što su nas učili na satovima povijesti jer čak su i osobe poput mene morale biti školovane na Zemlji. Istina, nije to bilo neko ozbiljnije obrazovanje, već više indoktrinacija koja nas je učila da budemo zadovoljne s time da služimo ljudskoj vrsti kao rasplodne komore, ali učili smo nešto malo o Zemaljskoj povijesti i lekcija je bila ta da nikad nismo našli ili susreli inteligentni izvanzemaljski život nalik našem vlastitom. Neke "niže" oblike života, da, ali ništa nalik Izvornima."
"Sva vaša tehnologija, i sav" napredak" njome postignut nije vaš, nego proizlazi iz jednog broda, našeg broda, koji je prvi posjetio Zemlju, koji ste zarobili zajedno s onima koji su bili na njemu. Eksperimentirali ste na nama, ukrali našu tehnologiju za sebe. Trebalo vam je dugo da shvatite kako funkcionira. Prvo ste je koristili da unaprijedite Zemlju, ali nije vam bilo dovoljno, uništili ste sami sebe našim znanjem. Posljedica vašeg petljanja s našom tehnologijom su bile genetske manipulacije koje su dovele do neplodnosti u vašoj vrsti, rezultat toga su bile jedinke poput tebe čija je jedina svrha postala služba za rađanje. A onda ste otkrili naš planet na zvjezdanim kartama našeg broda."
Odmahivala sam glavom. Zar je moguće da je sve u što sam dosad vjerovala o ljudskoj vrsti bila laž?
"Ali... Olga Drašković je otkrila ovaj planet... " čak sam i samoj sebi zvučala poput djeteta kad sam to izvalila.
" I jest. Olga Drašković je otkrila ovaj planet u Svemiru, kao još jednu u nizu točkica na nebu i da je ostalo na tome, nikada ne bi čovjek nogom stupio na ovo tlo, ali oni koji su oteli našu tehnologiju znali su da ako dođu ovdje narod koji ovdje živi, mi, Izvorni Arhitekti, nećemo trpjeti ljudsku pošast i pohlepu. Prezret ćemo vas kao bolest koja jeste, zato smo vam bili kamen spoticaja, zato ste tražili da nas uništite."
U ovom trenutku došlo mi je da zamolim Iruna da prestane pričati. Znala sam da mi ljudi imamo golemih mana i loše društvo i da smo u povijesti činili grozne stvari, ali ovo... ovo je bilo previše. Nisam rekla ništa. Koliko god sam se plašila doznati istinu, ipak sam željela znati.
"Irun...", Olen je molećivo prozborio, pogledavši u mene, a potom u njega.
Irun se nasmijao. Bio je to čudan kikotav zvuk, ne baš u potpunosti kao ljudski smijeh.
"Što je Olene, misliš da tvoja ženka prijateljica neće moći podnijeti ostatak priče? Vidim i ja kako je problijedjela. Istina boli, zar ne? Ali ona treba znati. Dijete joj se druži s gor'na silthom, to znači da ako i ima nade za vas, ona je u njenoj krvi."
Ove Irunove riječi su me posve zbunile. O čemu je to govorio.
"Zašto je taj Siltha, dječak-duh tako važan? upitala sam, a tek što jesam, od pogleda Irunov izraz lica došlo mi je da nestanem. Izgledao je tako zastrašujuće.
"Gor'na siltha je jedno od oružja kojim su ljudi izvršili istrebljenje naše vrste kako bi mogli slobodno živjeti na našem planetu. Koristiti naše građevine, kuće tehnologiju i medicinu pretvarajući se da je to sve njihovo i da oduvijek njima pripada. Kuća u kojoj ti i tvoja djeca živite, Zemljakinjo, nekoć davno pripadala je njemu... dječaku i njegovoj obitelji."
Ukopala sam se u mjestu shvativši.
"Oružje? Dječak s kojim se Hali druži je oružje za masovno uništenje!?!"
Hoppla! Dieses Bild entspricht nicht unseren inhaltlichen Richtlinien. Um mit dem Veröffentlichen fortfahren zu können, entferne es bitte oder lade ein anderes Bild hoch.
