– Ne znam da li umirem ili se ponovno rađam svaki put kada pronađem jebeno zadovoljstvo u tvom tijelu mala, tvojim rukama, usnama, tebi cijeloj. – strovalim se pored nje, dlan joj završi na mojim prsima, usne na vratu ostavljajući sitne poljupce po njemu. – Kao da je ovo tijelo cijeli život čekalo da se sjedini s tvojim. Ne mogu da te ne želim, ne mogu da te ostavim na miru nikako. Oprosti, mislim da me ona Ciganska kletva sjebala i pretvorila u još veće čudovište.
– Tebe? A, što je sa mnom? I ja sam onda jedno. Priznajmo i olakšajmo si. Ovisni smo jedno o drugom. O seksu. O tijelima. Poljupcima. Ti si Cline najgora droga koja postoji. Udaraš silovito, na tebe se navlači brzo i organizam istog momenta postaje ovisan u tolikoj mjeri da je nemoguće preživjeti jedan dan bez seksa na repeat. Razumijem da je tebe razvalila magija, ti si ionako bio ovisnik, a koji se vrag meni dogodio? Ja sam bila normalna. Dok nisam...
– Dok se nisi na moj navukla, zar ne? – opizdi me po prsima dlanom kojim me milovala.
– Grozan si, ali istina je.
– Da mi je netko pričao kako će mi se život promijeniti za kratko, prije mjesec, dva, otjerao bih ga u rodni kraj. Naučio sam živjeti po svome. Imao sam sve što sam poželio. Zahvalan sam mojim roditeljima i Bogu što su mi dali dobre gene, i što sam zahvaljujući njima postigao mnogo toga u životu. Volim svoj život, svoj posao, sve ono što me čini... pa, onim što zapravo jesam. Nikada nisam razmišljao da bi se moglo desiti nešto što bi mi precvikalo konac sreće i okrenulo me naopako. I onda se desilo to što jeste. Od svega što je moglo, desilo se to da sam ostao seksualno unakažen ženo. Zamisli. Čovjek kojem su sve žene htjele dati, a on nije mogao... Gdje ćeš goreg zla. I svo ovo vrijeme sam mislio da je zapravo mene sreća našla još po rođenju, kada se to dogodilo, shvatio sam da bih ja trebao nju iznova da potražim. I znaš što ću ti reći malena... Sve to sranje sa krepanom kitom... Mislio sam da je to moja najveća sreća. Da je on živ, zdrav i prav i uvijek spreman za akciju, ali... Otkako sam krenuo ovo s tobom, shvaćam da sam bio u zabludi. Ne kažem da nije važan, ja bez seksa ne mogu da živim, ali ovo što imamo... Ove sitnice, ovi trenutci, vrijeme koje provodimo skupa, razgovor, smijeh, problemi koje smo podijelili... To je sreća. Sretan sam kada sam s tobom. Da, seksamo se i to puno, da, uživamo, da navukli smo se jedno na drugo, ali... I pored seksa ima tu još nešto.
– Nije sve u seksu Cline. Mislila sam da si školovan čovjek, da to znaš. Odnos između dvoje ljudi je punooo više od seksa i erotike. To je sve ostalo što ih povezuje. Da, ja nisam vjerovala da postoje te filmske, magične ljubavi za pet dana i ostala romantična sranja, ali sada više ne znam što da vjerujem. Ne znam kako da opišem ovo što osjećam i koliko želim da ostanemo ovako, da se ništa ne promijeni još dugo. Osjećam da stojim konačno nogama na zemlji, u miru. Da se ne plašim da će vjetar da me odnese. Razumiješ? Ovo što si učinio za Barbi... Tim si mi činom zacementirao noge za tlo. Sigurna sam da neću pasti, da neću odletjeti u tri krasna kao do sada.
– Volim kada psuješ.
– Ozbiljna sam. Rekla sam ti, što god da je ovo, što god da nas je povezalo... Za mene je ovo najbolja stvar koja mi se ikada desila. Ti si najbolja stvar koja mi se ikada desila i nemoj me skršiti, molim te. Bar ne još. – Poljubim joj čelo.
– Ne planiram te skršiti mila. Shvaćaš li da sam skršen ja? Kita mi se ne diže na druge žene više, a na sam zvuk tvog glasa stoji kao vojnik. Misliš li da želim ostati bez tebe? Našao sam svoj kamen u kojem će moj mač zauvijek stajati zakopan.
– Zar ne misliš da je malo prerano za takve misli i riječi?
– Ne. Ako znam zašto, tko i kako ovo stvara u meni, jebeš mi dan, ali osjećam to. Promijenio sam se Lia tako brzo, tako ekspresno da mi glava zvoni od vjetra koji me okrenuo, ali nije mi žao. Jednom je morala naići žena koja će biti jedina za mene. Ona zbog koje će sve one ostale zauvijek ostati samo bivše ševe. Zaboravljene. Nebitne.
– I ta sam žena ja?
– Izgleda da jesi mila. I vidiš, opet mi se vratila ona moja sreća koja me ostavila da je sam tražim i opet me nagradila nečim savršenim. Tobom.
– Aaaa Cline, počet ću da cmizdrim kao neka pizda. Baš si srce Čikice.
– Naravno, od glave do pete. Hajde ustaj vodim te negdje.
– Vodiš? Gdje?
– Pa, ja sam jučer upoznao tvoju majku, osobu koju najviše voliš, mislim da bi i ti trebala da upoznaš moju... Osobu koju najviše volim.
– Aleks molim te nemoj. Nisam spremna da upoznajem tvoje roditelje. Pogledaj me na što ličim.
– Divna si.
– Ne, nisam. Molim te, ostavimo to za drugi dan, kada se spremim onako skroz i psihički i fizički i svakako.
– Mala, nisu moji roditelji Brad i Angelina, samo se opusti, uostalom nisam ni rekao da ćeš upoznati njih, nego nekog drugog.
– Drugog, koga?
– Onoga kojem dugujem najviše na svijetu.
* * * *
Znao sam da moji nisu doma i da je djedo danas sam, da je s njim samo osoblje koje se brine za kuću kada mama i stari nisu tu. Zato sam je jedva natjerao da se obuče sasvim normalo i ponaša isto tako jer onaj kojeg će upoznati prostiji biti ne može. Jedna živa legenda, jedno predivno biće.
– Vau kako lijepa kuća Cline. Nisi se zajebavao kada si rekao da si dobrostojeći papak.
– Ja nisam papak mala zmijo – otvorim kapiju i pustim je ispred sebe, pa kad zastane uhvatim je za ruku. – Ne boj se, hajde – potjeram je naprijed do staklenika u kojem starina škljoca škarama za cvijeće.
– Bogdane, oj Bogdaneee!!! – viknem ga, a on kad čuje moj glas, momentalno izviri van sa širokim osmijehom na licu.
– Jebem li te malena sinko, otkud ti? – Lia smrkne obrve, znam i zašto, vjerojatno nema pojma što se događa ni kakvim jezikom priča djed. Pustim joj ruku pa koraknem prema njemu i čvrsto ga zagrlim. – Nisam znao da ćeš doći.
– Pa da si znao to ne bi bilo iznenađenje. – On pogleda u Liu, pa se vragolasto osmjehne. – Vidim nisi došao sam.
– Djede, želim da upoznaš onu koja me vratila u život – pružim ruku prema njoj, ona prihvati.– Dođi ljepoto, bez brige. Lia, ovo je Bogdan. Moj djed. Čovjek kojeg volim najviše na ovom ludom svijetu.
– Joj mali, ala sereš. – čuj starog! Ona pruži ruku djedu, a on kad prihvati povuče je i čvrsto zagrli. – Hvala ti ljepoto što si mi vratila mog dečka nazad. – Pa sad me šokira kada ga čujem kako lijepo, na engleskom izgovara riječi bez da zamucka ili zastane.
– Djeda, pizdo jedna pričaš engleski?
– Hajd' šuti tamo.
– Ali cijeli život mislim da ne znaš, pričamo tvoj Jugoslovenski, a ti znaš.
– Pa ja znam engleski, ali kako bi ti i dalje znao moj da ga nitko u kući ne priča. Ne smije to umrijet sa mnom. I svoju djecu da naučiš kako je Ana svoje piliće.
– Aleks kaže da vama duguje sve što jeste. Mislim na karijeru i to.
– Ma sere, pusti ga ljepotice, on je sve to svojom pameću stekao, ja sam samo matoro gunđalo koje ga je uvijek podupiralo u svemu.
– To je lijepo. Podrška je važna.
– Pusti podršku ljepoto, dođi, sjednimo, da popijemo nešto tebi u čast, ti si heroina milo moje – povuče je za ruku prema pletenim stolicama, sjednem i ja, ali on opijen samo u nju gleda.
– Djeda ne odmjeravaj mi žensku ljubomoran sam.
– Mali misliš li da ja imam šanse pored tebe takvog?
– Pa, nemojte tako djeda Bogdane, ima Aleks i vaših gena. Kladim se da ste u mladosti izgledali kao i on. I bili jednako vragolasti.
– Ma povukao je na oca likom, ali sve drugo je moje. I ta alatka kojoj nikad nije dosta i to je moje. – Lia se nasmiješi, ja okrenem očima.
– Doveo sam je da te upozna i da ti kažem da me mala okrenula kao globus. Baš kako je tebe baka onomad.
– Je l' ti žao?
– Naravno da mi nije žao. Znao sam da će jednog dana doći neka takva, a ova je baš savršena.
– Nemaš pojma srećo mala što si uspjela učiniti. Od tornada si lahor napravila. Od lava mače. Ima nade da ću doživjeti i njegovu djecu da upoznam.
– Joj nemojte, rano je još za djecu.
– Kome? Tebi možda, njemu je mila ovaj tvoj trbuščić zadnji voz. Ima on godina, nije više mladić.
– Taman je on djeda Bogdane. Taman za sve.
– Tako sam sretan što sam ovaj dan doživio. Da mi unuk dovede neku svoju curu da upoznam. To odmah govori milo moje da ti nisi tamo neka obična cura. Ti si ona prava. – Lia se zarumeni u obrazima i to me oduševi. Ona, onako lajava i ni malo sramežljiva, nakon djedovih riječi se zarumenila. Nasmiješim joj se, ona uzvrati.
– Djeda je uvijek mudro zborio mala, ako on kaže da si prava, prava si.
– I ti pravi Cline. Skroz pravi. – Kayla donese piće i stavi na stol ispred nas. Dignemo čaše, a djed udari o naše.
– Da mi živite u zdravlju i veselju sto godina djeco moja. I praunučiće što prije molim.
Godinu dana kasnije
– Ugasi tu prokletinju probudit će pola susjedstva. – nervozno se okreće na drugu stranu dok moj alarm zove na još jedan radni dan u ordinaciji. Dohvatim mobitel pa ugasim zvonjavu, privučem se k njoj i poljubim joj meki obraz zgužvan od spavanja. – Hoćeš danas izići ranije da odemo obići mamu?
– Hoću, obećao sam, a ja ispunjavam svoja obećanja.
– Hvala ti. To će joj puno značiti.
– Znam dušo. Moram da idem. Vidimo se u pauzi za ručak?
– Danas planiram obući onu plavu suknju samo da naspomenem.
– Mmmm...– već mi sline udare kada je zamislim u njoj, a pogotovo kada zamislim kako je zadižem i nestajem ispod nje, tu između njenih dugih nogu, na mjestu gdje sam se iznova pronašao. – Jedva čekam pauzu za ručak. – ona se samo blago nasmiješi, još uvijek sklopljenih očiju.
– Volim te Aleks.
– I ja volim tebe. – cmoknem je još jednom i krenem da se spremam.
* * *
Na posao se više ne vozim. Otkako smo preselili u novi stan imam deset minuta pješice do posla i to mi je postala rutina. Uživam u svakom koraku, upijajući vibracije grada izjutra. Volim ovaj grad, volim misteriju koju nosi sa sobom, volim ljude koji mile po uskim ulicama New Orleansa. Rođen sam ovdje i ovdje ostajem. Vidio sam svijeta, vidio mjesta za koja mnogi odavde nisu ni čuli, ali srce vuče ovom gradu, svemu što ovdje imam. Gradu kojim kruži magija, gradu koji odlijeva nevremenu, onom koji poput feniksa ustaje nakon razornih uragana, gradu koji mi je s rođenjem dao sreću, a onda mi je uzeo i naučio me da je pronađem sam.
I na tome sam mu beskrajno zahvalan. Pronašao sam Liu, novi smisao života, pronašao sam novog sebe i počeo na sve gledati drugim očima. Barabaru su pregledali moji kolege liječnici, postavili joj pravu dijagnozu i prepisali odgovarajuće terapije. Njeni gubitci svijesti sveli su se na minimum, događaju se, ali puno rjeđe nego prije. Ostala je u klinici, pronašla prijatelje, smirila se ondje da bi svojoj kćeri olakšala život. Često smo odlazili po nju, vodili je na piknike, u obilaske, na ručkove, večere. Pokupimo i djedu pa svi skupa provedemo malo vremena kao obitelj što i jesmo. Zbog problema sa bubrezima lakše joj je da je ondje, blizu liječnicima u svako doba, zato je odbila biti s nama neko vrijeme i pustila kćer da ispuni sve u životu što joj je uskratila zbog svoje bolesti. Obožavam tu ženu i znam da i ona voli mene jer činim njezinu kćer sretnom. Ona mene čini sretnim još više. Ljubav koju osjećam prema njoj nisam mogao ni sanjati ni zamisliti prije, dok sam živio kao pravi gradski švalerčina, za seks i zabavu. Imam i sada seks i zabavu, ali sve sam to našao u jednoj ženi. Ženi kojoj pripadam cijelim svojim bićem.
Promjena na tom polju u mom životu je ogromna, ali to je promjena na bolje, nikada neću žaliti zbog toga. Malo sudbine, malo magije, upetljalo se u moj život da bih na kraju pronašao pravi smisao. Ljubav koju dajem i koju primam nazad, živeći u srcu samo jedne žene, one koja živi u mom. Godina dana od našeg prvog susreta prošla je tako brzo, vrijeme leti kada si sretan i ispunjen i kada se zabavljaš i uživaš u svakom danu. To sam želio, a da nisam ni znao dok to nisam dobio.
– Dobro ti jutro Casandrice, srećo moja! – bacim torbu na pult pa se nadlaktim na isti.
– Sad bih pitala koja te tako dobro od jutros obradila pa si sav sretan, ali znam odgovor pa ću samo zaključiti da je bilo ekstra.
– Griješiš kokice, uopće nije bilo seksa jutros, jednostavno sam sretan. Nisam znao da je zabranjeno.
– Ma kakvi zabranjeno, tebi je Cline sve dozvoljeno. Nakon što si bio omađijan i izvukao se, samo ti je nebo granica.
– Što imamo danas?
– Kao i svakog dana. Sve kukavci. Gledaj majke ti popis – okrene ekran prema meni. - Ali što da ti kažem, to si što si. Ti si njihov terapeut i nema bježanja.
– Ajme meni, daj duplu kavu i neki alkohol valja preživjeti današnji dan – namignem joj, pokupim torbu, pa uđem u ordinaciju. Upalim kompjuter pa se nasmiješim slici koja me dočeka na ekranu. Moja Lia. Moja magična žena. Ona koja je stvorila novog mene.
KRAJ
Kraj još jedne priče. Hvala svima na druženju!
Senka!