Barbara Bailey djelovala je kao neko malo, izgubljeno i uplašeno lane kada smo joj njezina kći i ja prišli na malenoj terasi koja je bila nekako pola vani, pola unutra. Lia je dosta ličila na nju, imala je majčine crte lica, što jasno govori da je i Barbara bila izuzetno lijepa žena prije nego je doživjela ovu gadnu sudbinu. Gledala je u zelenilo koje je bojalo dvorište bolnice, vjerojatno izgubljena u nekom svom svijetu. Prišli smo, izvukli stolice i sjeli pored nje. Tek kada je postala svjesna nečijeg prisustva okrenula je glavu.
– Zdravo mama! – čim ju je pogledala osmijeh se razlio njenim licem.
– Lia, došla si – stegne joj ruku, a Lia njezinu poljubi.
– Žao mi je što nisam stigla ranije. Ovi dani su ludilo, ne znam gdje udaram. A, i bila sam iskreno spriječena od strane ovog seksi tipa ovdje – kaže, a majčine oči se prebace na mene. – Majko, ovo je doktor Aleksandar Cline, moj... Partner. – nakrivim glavu u znak pozdrava i nasmiješim se Barbari.
– Drago mi je da vas upoznajem Barbara. Lia se mnogo brine za vas, a ja...
– Doktore Cline, vi ste njezin dečko?– pogledam u Liu, ona zakoluta očima.
– Jesam. – Razvuče usne u široki osmijeh, pa šara očima između Lie i mene.
– Ovo je tako lijepo za čuti. Konačno da ima nekog normalnog muškarca pored sebe.
– Daleko je ovaj od normalnog mama, ali dobar je. Sviđa mi se.
– Kako ste se upoznali?
– Branio me od one avetinje kada me nagazio u klubu. I častila sam ga pićem. Poslije smo naletjeli jedno na drugo u tržnom centru i tako, kava, šetnja... Krevet.– ošinem je pogledom, ali ona opušteno. Vidi mene svega mi, poševio pola države, a sada kao tu glumim finoću pred gospođom majkom. Je li to još jedna od odlika papaka, da osjećaju sram kada njihova ženska govori o seksu koji upražnjavaju pred njezinim roditeljima? Je li to taj automatski osjećaj muke koji se javlja jer znaš da ševiš kćer osobe koja sjedi preko puta tebe? Nisam uopće o tim stvarima razmišljao, jer ovo je jebeno prvi put u životu da upoznajem roditelje djevojke s kojom dijelim krevet. Što znači da je još nešto u mom životu prvi put baš sa njom. Baš sa ovom malom lutkom.
– To je lijepo. Hvala Bogu pa u ovom ludom gradu postoje još uvijek muškarci koji su... Kako se kaže... Kavaljeri. Džentlmeni.
– Ma, ovaj ti je sav gentle man ( nježan čovjek). Ma jesi, jesi, zar ne? – pita, pa me lagano štipne za obraz kao malo dijete.
– Drago mi da te vidim sretnu kćeri.
– A, meni je i dalje grozno što te gledam ovakvu, ali... Imam dobrih vijesti draga majko. – Barbara digne obrve. – U ponedjeljak izlaziš odavde.
– Zbilja?
– Da. Stanje je za sada stabilno, ali mama... Nećeš moći sama. Trebat ćeš pomoć. Zbog bubrega, i tih gubljenja. Mora biti netko pored tebe, jer nikad ne znamo kada će nastupiti ta praznina. Netko mora paziti na tebe. Ja... Ja želim mama, zbilja želim, ali ne mogu biti uz tebe cijeli dan. Moram raditi, moramo od nečega živjeti.
– Jasno mi je to Lia. Ne bih ti nikada mogla natovariti tu brigu na vrat. Ti zaslužuješ živjeti. Mlada si i trebaš, ja sam ionako otpisana. Ovome nema lijeka mila i ja to znam. Neću tebe obavezati da se brineš o meni, ti moraš da vodiš svoj život.
– Ti si moja majka, ti si mi najvažnija. – Barbara skrene pogled ka meni.
– Neke druge osobe bi trebale da ti postanu važnije mila. Moraš da središ svoj život. Ja ću se nekako snaći.
– Ne moraš se snalaziti mama, našli smo rješenje. Ako se slažeš naravno, da... Da te prijavimo u bolničku kliniku. Tu ćeš imati cjelodnevnu njegu, lijekove, preglede, društvo, sve što će ti trebati. Neograničeno vrijeme za posjete i izlaske kada god poželiš.
– Nemaš novca za to mila. Ne mogu podnijeti da zbog mene radiš još neki posao. Nije u redu. Moraš malo i živjeti.
– Lia i ja smo se dogovorili oko plaćanja, i vi ne morate da brinete za to Barbara – kažem, a Lia mi stegne ruku. – Ja ću rado platiti vaše troškove i Lia i ja ćemo to riješiti na najbolji mogući način.
– Zašto bi to želio Doktore Cline?
– Zato što ste vi njezina majka. I ona je učinila nešto veliko za mene i želim da joj uzvratim uslugu. Ne moram u detalje, jednostavno nemojte brinuti o tome. Pobrinite se da budete dobro, da budete zdravi i sve će se ostalo srediti.
– Ja sam slabih izgleda za kompletan oporavak doktore, organi se možda i smire, ali ovo u glavi... To neće.
– Žao mi je ako je tako, ali vjerujem da će se naći rješenje i za to. Vi samo budite što duže s vašom kćeri; potrebni ste joj. – pogleda u Liu, pa joj oči zasuze.
– Ja sam joj samo teret zadnjih godina. Ne može imati normalna život mojom krivicom.
– Niste vi krivi što ste se razboljeli, nemojte tako. Vi ste joj majka, volite ju i ona voli vas. Uvijek će vas trebati. Majka je jedna, za nju nam ništa nikada nije teško, jer ni njoj ništa nije bilo za nas, od dana kada nas je začela. Tako da izbacite te misli iz glave, u trenutcima kada odlutaju neka tamo i ostanu. Volite ju i ona voli vas. Trebate jedna drugu u životu još dugo. – suza joj se slije niz obraz, ali ona je brzo obriše.
– Kakav si ti ono doktor Aleksandre Cline?
– Psihoterapeut – odgovorim, Lia odmahne glavom.
– Vidi se.
– Pusti ga k vragu mama, on ti je više seksolog, taj svojim pacijentima prepisuje takve terapije da je to totalna ludost.
– I izliječim ih u 99 posto slučajeva.
– Mama, pristaješ li na kliniku?
– Hoće li to tebi olakšati život mila?
– Pa, hoće. Znat ću da si na sigurnom, da si dobro, da te paze, da si sretna. Moći ću doći po tebe kada god hoćemo i odvesti te gdje god želiš, u bilo koje doba. Moći ćemo...
– Pristajem Lia. Svjesna sam svoje situacije i želim bolji život za tebe. Da ti ne budem teret, da možeš da ostvariš sve što želiš. Radiš, živiš, slobodno dišeš pored svog Doktora.
– Ti mi nisi teret mama. Ja te volim pobogu ženo, želim da budeš dobro.
– Bit ću. Ne brini.
– Onda ću doći u ponedjeljak po tebe. Otići ćemo kući, odmoriti od ovoga svega, zatim te spakirati i...
– Kako god ti kažeš mila. – Lia me pogleda, samo se nasmiješim. – Doktore Cline... Mogu vas nešto zamoliti?
– Naravno, bilo što – kažem, a ona sklopi oči.
– Lia se puno žrtvovala za mene. Izgubila je dio života koji joj nitko nikada neće moći vratiti. Ako ti je stalo do nje, učini mi tu radost i pokušaj joj nadomjestiti bar nešto. I stvoriti neke nove, lijepe trenutke da se ima za što držati u životu. Ne znam što osjećaš prema njoj, ali ti si prva muška osoba u njenom životu koju sam upoznala, i da joj nije stalo do tebe sigurno te ne bi dovela ovamo; bolesnoj majci. Zato... Ne znam hoću li te se uopće sjetiti kada me proguta mrak idući put, pa mi obećaj Doktore da ćeš biti dobar prema njoj. Zaslužuje dobrog čovjeka pored sebe. – Lia je oborila pogled, vjerujem da joj je neugodno jer njezina majka to traži od mene, ali ja ne osjećam ni najmanju neugodu, štoviše osjećam se tako dobro što ova žena u meni vidi nekoga tko je dobar za njezinu kćer, tko je može usrećiti, iako me sada vidi prvi put.
– Obećavam da hoću – samo kažem, na što Lia automatski digne glavu. Iskreno nemam pojma kako sam toliko siguran u svoje riječi, ali čini mi se da nikada nisam bio sigurniji u ništa kao u ovo.
– Aleks, ne moraš ništa da...
– Želim. Šuti. Tvoja je majka u pravu.
– Ti nisi čovjek koji mora i može biti zauvijek vjeran jednoj ženi, ne moraš ovo raditi, ona će te možda i zaboraviti.
– Zaboravila me ili ne, ja neću prekršiti svoje obećanje. To ne radim.
– Dobar si ti čovjek Doktore Cline. Bit će moja Lia dobro s tobom.
– Nadam se.
– Mama, nisi trebala da... – Lia krene da joj kaže, ali Barbarin se pogled samo izgubi u daljini. Lia objesi ramena. – K vragu. Opet ju je uhvatilo. – Priđe majci pa samo utisne lagani poljubac u njezinu kosu. – Vidimo se u ponedjeljak mama. – Ustanem, a sam pogled na jadnu Barbaru mi stvori neku knedlu u grlu. Jebem ti život. Nije fer da se dobra ženica ovako pati. Ne mogu samo ostaviti ovo ovako. Već mi prođe nekoliko telefonskih brojeva kroz glavu, a čim ostanem nasamo obavit ću ih sigurno. – Hajdemo Aleks, nema smisla više ostati.
*****
Ostavio sam Liu ispred bara, uzela je auto, otišla kući presvući se i srediti, jer večeras opet radi. Iskoristim to vrijeme da se nađem s kolegama sa neurokirurgije i popričam s njima o Barbarinom slučaju. Dogovorim pregled za tjedan dana, uz obećanje da ću nabaviti njezin karton od liječnika koji su se do sada brinuli o njoj. Ti gubitci su nekako sumnjivi i vjerujem da će pregled drugih liječnika sigurno otkriti o čemu se radi. To me veoma obraduje, kao da se radi o mojoj, a ne Liinoj majci, osjećaj koji je još nešto novo na ovoj sada već dužoj listi. Što god da je ovo između mene i te male, crvenokose slatkice, prokleto mi se sviđa, prija mi i ne želim da ostanem bez toga u skorije vrijeme. Zapravo ne bih uopće želio da ostanem bez ovog osjećaja, jer prokleto je dobar. Kita mi ponovo funkcionira, dan je lijep, vikend je, vraćam se svome poslu u ponedjeljak, vraćam se u normalu uz još jedan ekstra bonus, super osjećaj koji mi tijelo puni nekom dobrom vibrom.
Uđem unutra u kafić da platim i dok stojim za šankom osjetim kako su me oko struka zagrlile nečije ruke. Jak miris parfema i dah na mom uhu.
– Aleksandar Cline, tako te lijepo vidjeti. – Pokušam u glavi spojiti glas sa licem, pa se sjetim.
– Veronika... – okrenem se i skinem njene ruke sa sebe, ali za kratko. Već se uspela na prste, hvata me za lice i kreće prema mojim usnama.– Hej, hej, polako curo!
– Što? – izgubljen pogled, a ne čudi me.
– Zdravo Ver, što ima?
– Što ima? Počeli smo da se brinemo jedni za druge Cline? Jesi dobro?
– Ja? Dobro sam, zašto ne bih bio?!
– Drago mi je što sam naletjela na tebe, dugo već razmišljam da ti se javim, da se negdje nađemo. Voljela bih ponoviti onu našu noć... Ono od zadnjeg puta.
– Hm, da... Da, pa ti spadaš u one cure s kojima sam proveo više od jedne noći, zar ne Ver? Sorry, ne sjećam se baš svih najbolje.
– Da sam ljubomorna ili luda uvrijedilo bi me to, ali ti i ja smo isti, pa nisam ni uvrijeđena, ni povrijeđena. Hajde, slobodna sam, stan mi je prazan i blizu je. – Njena ruka pređe preko mojih muda, koja se ni ne trznu. Opa, vidi ti ovo.
– Hvala, ali ipak ne.
– Ne? Aleks Cline kaže ne seksu?
– Kažem ne seksu sada, s tobom – spustim pogled dolje na ravninu. – Vidiš ni on nije za to, žao mi je.
– Bez veze si. A, moglo nam je biti super.
– Žao mi je, kao što vidiš ne pališ me, kita mi je mrtva–hladna.
– Totalno razočarenje – okrene se i odmaršira van na visokim štiklama. Ne mogu da vjerujem da mi je kita ostala nikakva kada mi je cura koja izgleda ovako kao Veronika ponudila seks. Ako je opet umro, ubijam se ovog trena. Mobitel mi zavibrira u džepu, izvučem ga i vidim da je Lia.
– Hej mala ljepotice.
– Gdje se seksi Doktore Čikice? Nalazim se pred vašim stanom i očajnički mi treba vaša pomoć Doco.
– A, je li? Pa što vam je lijepa damo?
– Svrbi me dolje. Malo.
– Bože! - glasno se nasmije, pa i meni osmijeh oboja lice.
– Mislim da biste trebali što prije doći i dobro me počešati jer moram na posao za dva sata. – I, eto, samo tako, od tih riječi zategnu me i gaće i hlače, stoji mi kolega tvrd i smotuljan vapeći za slobodom.
– Dolazim za pet minuta! – strpam mobitel u džep, pa pravac auto. Znači tako. Za druge si mrtav, a za nju totalno živ. Mislim da sam jebao ježa u leđa.