Toliko sam se izgubila u vremenu i prostoru da sam zaboravila koji je dan i da bih trebala na posao večeras u bar. Tek kad mi je doktorica ljubazno saopćila da je petak totalno sam se trgnula iz transa. Kako sam mogla sebi dopustiti da se sva poremetim tako, zbog njega, zbog tog tipa koji me od zemlje odvalio? U životu se svome nisam tako brzo na nekoga primila, da sam bila sasvim normalna ja, a u jednom trenutku sam požalila što sam takva i poželjela da pojedem svoje riječi i da se bacim na njega prvom prilikom. Srećom on je učinio prvi korak, izvinuo se, ja kao povrijeđena dama oprostila sirotanu, a jedva dočekala da budem s njim. I ovo što se dogodilo jutros... Bože... Zaljubljena sam. Eto. Samo tako u jednom kratkom dijelu sekunde zaljubila sam se u Aleksandra Clinea. Ja, koja se ne zaljubljujem. Ja koja idem dok ide. Nemam veze jer one obično budu toksične to svi oko mene vide i znaju. Iz jedne takve čupala sam se baš kada sam upoznala tog psihoterapeuta i sada je baš on zavrnuo moju psihu. Cijeli dan se kao luđakinja smješkam, Doktorica je jasno ustvrdila da sam imala dobru noć, a vjerojatno i jutro, bogatom seksom i to dobrim, pa me nije puno ispitivala. Uhvatim sebe kako sam odlutala, pred očima mi njegovo tijelo, na usnama njegove, a među nogama jezero.
– Lia? Haloo, zemlja zove Liu, može sisaljka, da ovo pokupimo i završavamo za danas. – Trgnem se, ajme meni sramote, stojim držeći onu sisaljku u ruci dok su pacijentu puna usta vode koja izlazi i brusilice.
– O, Bože, oprosti Doktorka. Oprosti – strpam sisaljku čovjeku u usta, pokupim vodu. – Možete isprati – kažem, pa mu pružim papirnati ubrus.
– Netko ti je zaljubljen ovdje doktorice moja. Sestru ti je netko opasno šarmirao. Sreća pa mi ti radiš oko zuba, ova bi mi sigurno kriv zub izvadila, a da joj je brusilica u rukama, pa probila bi mi mozak tako zamišljena.
– Rijetko se ona takva vidi moj Frankie, moram priznati da iako je totalno odsutna, nekako je slatka i baš mi se sviđa ovakva. Koji god frajer da je zaslužan za njeno blaženo stanje, svaka mu dala.
– Pa, i dala mu je skoro svaka u ovom gradu, tako da je teško naći neku koja već nije. Lakše je naći onu koja bi mu dala ponovno.
– Joj, Lia kad tako kažeš samo mi jedna osoba skače po glavi – kaže, pa zatvori lijekom zub ovom nesretniku koji zijeva ovdje već pola sata.
– Ma, tko?
– Doktor Cline. – O sranje. Progutam teško, jebem ti pa i nju je kresnuo. K vragu vražjem, ima li neka žena u gradu koja ga nije imala? Prešutim, ali ona potraži pogledom moj. – Ma nije valjda? O sretnice. – ne odgovorim ništa, ali sada je gotovo, ona zna. Čovjek ustane, pa se malo uredi.
– Jesam ja gotov?
– Gotovo. Za sedam dana dođite da vadimo lijek i zatvorimo taj zub. Lia će vam upisati termin. – prođem pored nje, sjednem za kompjuter, pa ga odmah upišem za idući petak.
– Evo riješeno gospodine Frankie. Petak ujutro dođite, 8:30, može?
– Može. Vidimo se djevojke! – iziđe van, a ona se primakne.
– Znači Aleksandar Cline... – prešutim. – Ma daj Lia, ne možeš sada šutjeti.
– Da pogodim, i ti si bila... s njim?
– Davno to bješe. Ali, sada razumijem tvoju odsutnost. Ipak je to Aleks. Mislim, o njemu jednostavno moraš misliti nakon... Hm.. Pa, nakon što...
– Da. Dobro. Nemojmo o njemu. Mislim, neugodno mi je.
– Razumijem. Samo, Lia, nadam se da znaš makar nešto o njemu, zapravo ono najvažnije; da on nije tip za jednu ženu, veze, brak i ostalo. Sve smo mi samo prošle kroz njegove ruke, nijedna se kako vidiš nije zadržala. Mislim, znam da nemaš baš sreće s vezama, a isto tako znam da si čista duša i da imaš osjećanja, pa... Po tvom pogledu i ponašanju mila ja bih rekla da si se ti malo zaljubila i ako je Cline u pitanju...
– Znam sve. Ne moraš da brineš za mene Doktorka. Zaljubila se jesam, ali ja znam kakav je on tip. Ništa ne očekujem od njega, ali ako me želi neću ga otjerati od sebe. To nikako.
– Pa, bilo bi lijepo da tog kurviša netko smiri, i iskreno mila kada bi to bila ti... Pa, taj bi seronja bio prokleti sretnik.
– Hvala ti Docka – ustanem pa sklonim ostatke od rada, skupim sve u vreću za smeće. – Moram da idem, večeras radim u baru. Vidimo se u ponedjeljak?
– Naravno. Lia... Kako je mama?
– Nema tu neke velike promjene, većinom je isto.
– Žao mi je. Nadam se da će je pustiti na kućnu njegu ubrzo.
– I ja. Dosta mi je te bolnice.
– Bolnice vjerujem da jeste, ali izvjesnog doktora sigurno nije. – Nasmije se i namigne, ja se zacrvenim pa izjurim van. Nazovem ga dok sjedam u auto i javim da sam potpuno zaboravila koji je dan, da idem kući da se sredim i na posao u bar. Kaže da će doći makar na jedno piće i da me časti rekao djed, što sam probudila mrtvaca iz njegovih gaća. Budala. Prekinem vezu, pa se nasmijem i udarim dlanom o volan.
– Pa, jesam. Ja sam. Uspjela sam. Ja sam moćna vještica izgleda dok mogu da poništim Putničku kletvu. – Onda progutam teško jer shvatim jednu stvar. Da ja nisam ta s kojom je uvidio drugu stranu, uz koju se osjećao drugačije i sve to, to se ne bi dogodilo.
* * *
– Hej Chuck! Kako ljubav, kako život!? – klepnem našeg zgradskog portira po ramenu i prepadnem ga zamišljenog.
– Doktore Cline! Srce si mi u guzicu stjerao.
– Šta se plašiš siso, pa to sam ja. Prepao se, garant si imao neke nečiste misli gade mali.
– Ma nisam. Da bar jesam. To mi je draže nego ovo.
– Što se zbiva? Imaš nekih problema? Mogu li kako pomoći?
– Ne znam Doco.
– Hajde reci, muči te neka ljubav garantirano.
– Zar nas ne muči sve? Toliki grad, a nitko s nikim da se sastavi kako treba.
– A, ti bi se jadnik sastavljao?
– Vrlo rado.
– Pa, što ne valja? Zašto ne ide?
– Ne znam. Očito radim nešto krivo.
– Slušam? – naslonim se na onaj njegov pult, imama malo vremena za njega prije nego odem do Lie u bar, a tako sam jebeno dobro raspoložen jer sam opet normalan da eto mogu da saslušam njegove muke.
– Mislim da ću dobiti nogu u dupe od djevojke.
– Što si uradio?
– Pa to jeste bitno. Nisam uradio.
– Dobro, što nisi uradio?
– Moja je djevojka starija od mene Doco, osam godina znaš.
– Pa nije to tako strašno.
– Pa, nije, ali ona je, znaš... Puno aktivnija u... – pokaže prstom između nogu.
– U seksu?
– Da. Ono, aktivnija je od mene duže i imala je puno više partnera od mene i... Mislim da... Možda nisam baš...
– Bojiš se da joj nisi dovoljno dobar? Da ne zadovoljavaš njezin seksualni apetit, ili da to ne radiš kako treba?
– I jedno i drugo.
– Mislim, tebi je dvadeset tri Chuck.
– Jeste, ali znaš, nisam ja kao ti čovječe.
– Bogu hvala.
– Ali, volio bih biti. Daš neki savjet Doco? Kako da je zadržim? Kako da znam što joj treba, a da ne pitam direktno?
– Čakilo... Ne mogu te ja učiti seksu, mislim jebi ga, nema smisla da te učim onome što vjerujem već znaš, ali vidi... – dohvatim blok i olovku koji stoje malo dalje i zapišem mu internetsku adresu. – Dok si večeras ovdje posjeti ovu stranicu. Smanji ton da ne odjekuje po zgradi. Ovdje ćeš sigurno, ali sigurno naći svu moguću edukaciju koja ti treba. Vjeruj mi na riječ, ako primijeniš bilo što iz ovoga, ona neće pomisliti da ne znaš posao, da nisi dovoljan, a vjerujem da će prilično glasnim stenjanjem od zadovoljstva da ti stavi do znanja da si zadovoljio njen apetit.
– Što je ovo Doco, neki pornić?
– Ne, Čakiću, to nije pornić. To je vodič za ljubavnike. Prešao sam ga nekoliko puta i vjeruj mi da je sve isprobano i sve savršeno funkcionira. A, kada naučiš tu sve što ti treba i odlučiš da možda više ne želiš imati djevojku koja je starija od tebe, nađi si vršnjakinju i isprobaj sve to na njoj. Vjeruj mi da ćeš postati Bog među ženama. I nadam se da ćeš me ubrzo obavijestiti o tome kako si postao novi Američki žigolo. – Mali odvali zadovoljni kez od uha do uha. Lupnem ga još jednom po ramenu, namignem i krenem van.
– Doktore Cline? – vikne za mnom. – Hvala ti, pravi si drugar – samo odmahnem rukom i izađem. To sam što sam. Od svoje struke ne mogu pobjeći. Jednom terapeut, uvijek terapeut. Nasmiješim se kada sjednem u auto i provjerim u retrovizoru kako izgledam.
– Nadam se da si spremna mala crvenokosa, stižem da te nahvatam u nekoj pauzi i nekoj dobroj pozi. Moj lijek.