U meni sve jebeno gori dok je skidam, osjećam da ću da se raspuknem kao kokica, ali u gaćama je takva tišina i mir da ću da vrištim. Je li moguće da ni ovo neće upaliti, da ni njeno tijelo neće podignuti ovu nesreću i da ću ostati visibaba do kraja jebenog života? Krv mi ključa, osjećam želju, osjećam uzbuđenje čini mi se jače nego ikada do sada, ali kita mi je krepana lešina ostavljena na vrućini. Ovo je toliko poražavajuće i ponižavajuće da nemam riječi. Njene lijepe grudi blješte mi pred očima, uzimam ih gladno naizmjence dok ona stenje i uvija se pod mojim jezikom. Gura ruku preko mojih hlača, pokušava doći do leša, uhvatim joj ruku svojom i zaustavim je.
– Nemoj. Nema od toga ništa. Ne vrijedi ti da pokušavaš.
– Ali, želim, pusti me Cline.
– Nema smisla. Pogledaj me, puknut ću koliko sam napaljen, a on krepan. Nema od toga ništa kad ti kažem.
– Kako možeš osjećati strast i sve to, a da se ne digne, ne može tako. Pusti mi ruku Aleks. – odmahnem glavom. – Želim seks. S tobom. I ti želiš seks sa mnom pa ćemo to i imati.
– Imat ćemo, rekao sam ti. Ti ćeš imati, a ja ću isto tako uživati.
– Ne može!
– O, može itekako! – zgrabim je, svučem s nje onu trenerku pa dok se ni snađe svučem joj i gaćice i sada me više ne može zaustaviti. Sasvim je gola tu, ispred mene, predivna, savršena žena. I noge i koža i trbuh i grudi. Prokleto je savršena, plakao bih.
– Aleks...
– Šuti. Samo molim te nemoj više da pričaš – pređem joj jezikom po onoj maloj kajlici sa kamenčićem u pupku, pa niže među sitne, meke i kratke dlačice, tu se zakopam, jer tu mi je ovog trenutka mjesto. Može li muškarac svršiti u sebi? Postoji li uopće na našim tijelima takva opcija, jer ako postoji to se meni upravo desilo. Ako ne ja ću biti prvi na svijetu koji je svršio mlohave kite, nekako u sebi, osjećajući pulsiranje orgazma cijelim tijelom samo kad sam je jednom liznuo. Ja sam jebeni fenomen, što me i ne bi čudilo kakve gene nosim. Ipak imam u sebi i malo Balkana; tko zna koliko je godinama kaos iz Černobila putovao okolnim zemljama, možda je nešto zahvatilo i majčin rodni kraj, nije to tako daleko. Možda ispod ovih muda iznutra imam još jedna i ta su totalno u funkciji, baš ovog trenutka. Joj Bože i ta bi mi suluda istina bila dobra trenutno, jer znao bi da ipak mogu da osjećam užitak iako se izvana to ne primijeti. Nastavim da je uzimam, da kružim po njoj jezikom, polako prstom prelazim gore–dolje, cijelo mi se tijelo napelo komplet, vražji sam vulkan iznutra. Njeni glasni uzdasi i prsti koji se grčeći stežu moju kosu pale me načisto, kakva je ovo prokleta vradžbina, izgorio da Bog da?! Želim se uvući u nju cijeli, ma da su mi muda u funkciji uvukao bih se sav koliko želim da se to desi, ali nema ništa od toga. Dok radim svoje, upijam je u sebe, stegne mi noge oko vrata dok glasno zaječi od orgazma koji je obara, ja opet osjetim isto, raspadam se od ugode tu, negdje u pizdi materinoj unutrašnjoj.
– Jebem ti! O, jebem ti! – cvili dok jezikom krećem ka gore preko njenog trbuha, vrata, pa do usana.
– Nadam se da si uživala.
– Uživala? Uživ... Ako ti kažem da do sada nitko nikada nije ovo odradio ovako dobro, hoćeš se uobraziti?
– Naravno da hoću, jer kao nikada mi to do sada nijedna žena nije rekla.
– Znaš ti znanje doktore, zato te sve i žele za sebe. – Legnem pored nje sa strane, ona stavi dlan na leš. – Nisam uspjela. Nisi mi dozvolio ni da pokušam.
– Mislim da sam svršio dva puta na neki čudesan način, nekako u sebi.
– Molim?
– Mislim isto tako da imam iznutra još jedna muda koja su u odličnoj funkciji.
– Zbilja nisi normalan. Aleks, žao mi je. Mislim nije mi žao što si mi priuštio ovo, ali jeste jer ja tebi nisam pružila isto. Nisam ona koja će te riješiti uroka.
– Nema veze. Nije bitno. Riješit ćemo nekako.
– Mislim da ćeš ipak morati tražiti dalje. Oprosti.
– Nisi ti kriva. Ja sam vjerovao, zapravo ja sam svim silama želio da se to što prije dogodi i da se vratim u normalu, da nisam obratio pažnju na ono što jeste bitno.
– Ma što to? – pređem prstima po njenom obrazu dok joj se oči sjaje.
– Ovo. Ti. Ovako lijepa, savršena, rumena od užitka koji sam ti pružio. Vidiš, ja nikada ne razmišljam o tome. Ševim žene i one prokleto ševe mene, ali to je to. Nikada ne razmišljam kako se tko od nas osjeća nakon seksa. Čim tijelo prestane da pulsira od ugode, kraj je. Zadovoljili smo jedno drugo i možemo se razići. Sada, dok te gledam... Ne znam, razmišljam o onome što sam osjetio, o onome što sam poželio s tobom i jasno mi je da je to nešto posve drugačije od svega do sada.
– Pa, da, sad ćeš još reći da je moja mačkica posebna i skroz drugačija od drugih, hajde molim te!
– Nije ona posebna, ti si posebna. Mislim i ona je jer je dio tebe, ali ti si... Jebi ga. Ne znam. Više od svega bih se želio zakopati u tebe, u nju, baš onako kako treba, ali iako ne mogu, s ovim mrtvacem. Da kažem da nisam uživao u svakoj sekundi i na ovaj način lagao bih, jer jesam. Zaista jesam. A, to se prije nikada nije dogodilo. Tako da vjerovala ili ne ti i tvoja mala mačkica jeste posebne. Totalno posebne. – Nasmije se, pa me poljubi, a u tom poljupcu totalno uživam.
– Želiš li ostati?
– Želiš li da ostanem?
– Jako.
– Onda ću ostati. – Uvuče se mi se u zagrljaj, poljubim joj tjeme i ostanem tako osjećati njenu kožu uz svoju, prebirući po sjećanjima kada sam ovo zadnji put uradio s nekom ženom... Pa, tamo negdje na faksu možda? – Ovo je lijepo. Sviđa mi se.
– I ti se meni sviđaš Cline. Jako – spusti glavu dolje do nesretnog slučaja, pa počne da šapuće. – Ok, možda ipak nisam Isus i ne mogu da uskrsnem nikoga, ali ovaj tvoj vlasnik te nazvao i uspavanom princezom, pa onda možda, onako možda u meni negdje čuči neki princ Šarmantni pa te poljubac probudi iz duboke kome – utisne poljubac na ta krepana muda onako preko hlača, pa se nasmije. – Moram probati, jebi ga, možda se probudi čarobnim poljupcem one koja ti nije odmah dala čim te vidjela. Izdržala je koji dan.
– Luda si skroz. Dođi ovamo – prigrlim je ponovno i poljubim joj čelo.
******
Otvaram oči jer me budi miris prženih jaja i slanine pomiješan sa svježom kavom. Udahnem duboko, trbuh mi zakruli. Otvorim oči, ona nije tu, čujem je u kuhinji. Ustanem i odem u kupaonu, umijem lice, izmućkam usta vodicom. Svučem hlače da pišam i ostanem izbečenih očiju. Stoji. Svega mi stoji. O živote, o majko mila, Isusa mi stoji; živ je. Oblije me hladan znoj od šoka, kao da prvi put vidjeh svoju dignutu kitu, umalo me srce ne izdade. Ne znam gdje ću sa sobom prebacujem ga iz jedne u drugu ruku, drmam lijevo, drmam desno, nije san, budan sam, a budan je i on. Ma zajebi pišanje, više mi se ne piša, ništa mi više nije bitno. Preplavila me radost neopisiva. Svučem hlače pa ostanem u gaćama, izletim iz kupaone uletim u kuhinju. Onda digne glavu nakon što je nalila kavu u šalicu, ja se odvalim od te slike. Na njoj je moja košulja skopčana samo s dva dugmeta, ništa drugo nema na sebi potpuno je gola i predivna. Kad je vidim takvu uskrsnuta lešina se digne još više zategne mi kožu i mozak, zaboli.
– Hej Doktore, dobro ti jutro! – priđem pa je zgrabim ljubeći je kao luđak.
– Uspjela si! Ti si! Uspjela si Lia.
– Što? – pita, pa oboje spustimo pogled dolje. Njene se oči rašire od vjerujem ugodnog šoka, jer Bože moj ona je ipak žena na kraju, a sve one tako reagiraju na gospodina motku. – Nemoj me jeb'!
– O, kako ne. Upravo to ću sada da uradim ljepoto. Ako je ovo privremeno dizanje onda želim da te uzmem na sto različitih načina.
– Budalo, kakvih sto načina!?
– Shvaćaš li da si uspjela da me izliječiš?
– Još ne znamo što je to zapravo, možda nije...
– Tvoj čarobni poljubac mala, a sada dolazi ovamo dok se opet nije ukopao u oklop kao nesretna kornjača.
– Ali, kava, doručak...
– Dignuta kita ljepoto, zajebi sve ostalo! – ona mi samo skoči na kukove gola, vrela i uskoro tako potpuno moja!
Wooohooo, lešina oživela! :-)