- O, jebote! Jebote! Božeeee.... - dok mi ruke drže njezine prilijepljene na zid malenog toaleta za radnice, uzdiše dok joj se mišići stežu oko mene zabodenog u nju prilično duboko. U trenutku kada mi tijelo izbaci iz sebe nakupljenu energiju koje je uvijek tako prokleto mnogo u ovim mudima, ona zagrebe noktima po zidu što mi naježi kožu.
- K vragu curo! - odmaknem se pa se stresem, dok ona dolazi k sebi.
- Ovo je bilo tako jebeno dobro Cline. Tako mi je drago što sam danas bila u smjeni - okrene se, poravna suknjicu, malo namjesti kosu pa se objesi na mene, baš u trenutku kada skopčam hlače. - Toliko sam kukala što moram da radim danas, ali sada mi je tako drago. Da nisam ne bih bila tu da ti ponudim najbolja odijela i ne bi mi pružio ovakav užitak na brzinu.
- Eto drago mi je da sam ti uljepšao dan.
- Ma cijeli tjedan Aleks. Uh, trebam se vratiti na posao, čovječe još mi noge klecaju - podigne vrećice s mojom odjećom s poda pa mi pruži. - Uzmi, moramo nazad u butik - otvori vrata pa proviri da li ima puno ljudi. - Super, nema nikoga. Hajde - još jednom me cmokne onako snažno, obraz da mi spali. - Dođi opet, ili nazovi, za tebe sam uvijek slobodna.
Iziđem van bez riječi, jebi ga, planirao sam samo kupiti odijelo, ali eto. Kad naiđeš na poznatu curu koja je uvijek za malo akcije, a plus toga pomogla sa odijelom, ne možeš da joj sad ne uzvratiš uslugu. Jeste da se osjećam iskorišteno u toaletu butika, ali Bože moj, nije da mi smeta. Bio je to iako brzinski, dosta dobar seks. Namignem joj dok izlazim pa pokušam negdje u džepu napipati mobitel, a onda samo čujem glas koji kaže: -Pronašla sam donijet ću prije posla. - i osjetim kako se neko tijelo zakucalo u mene.
- O jeb... - krene opsovati, ali kada se nađemo licem u lice, stane pa se nasmiješi i objesi glavu. - Nazvat ću te poslije, moram ići.
- O, lijepog li iznenađenja - kažem dok gledam prelijepu crvenokosu Liu kako pakira mobitel u torbu.
- Zbilja mi je žao što sam te udarila. Nije namjerno.
- Nisam baš ni ja gledao gdje idem. Bez brige. - Pogleda u moju natrpanu vrećicu.
- Nove krpice?
- Pa, planirao sam večeras obući nešto super seksi i hot i izaći u isti lokal kao sinoć, ali nisam u ormaru imao ništa toliko seksi pa eto. - Ona se nasmije.
- Vau za onu rupu tamo ti je stvarno potrebna seksi odjeća. I da dođeš u trenerci bio bi dobro obučen za onaj štenećak.
- Kako to pljuješ po svom radnom mjestu?
- To je prisilan rad. Treba mi novac i moram ondje raditi vikendima. Moj prokleti posao nije dovoljno plaćen.
- O, zbilja? A gdje inače radiš?
- U privatnoj stomatološkoj ordinaciji tri ulice odavde.
- Tri ulice... Doktorka Brenger?
- Da, poznaješ ju? - k vragu, naravno da je poznajem. Baš sve šupljine na njoj kao i ona na meni.
- Da. Nije New Orleans baš toliko velik, mi, doktori iz svih branši većinom se poznajemo. - Ne znam zašto baš sad pred njom nisam sasvim opušteno rekao da je poznajem jer smo se ševili kao zečevi na svakom okupljanu liječnika, na svakom mom posjetu njenoj ordinaciji. Čekaj malo, kako to da malu nisam prije vidio tamo? - A, ti dugo radiš kod nje ili?
- Šest mjeseci zapravo. A, ti si prokleti liječnik? Daj sereš! - vau gori rječnik od moga.
- Psihijatar. Psiho terapeut.
- Vau, ozbiljna njuška.
- Jesi za kavu? - pitam, a ona zašara očima. - Lia? Kava? Bezopasna, obična kava. Hajde, imaš vremena do posla. - Pogleda na sat, pa slegne ramenima.
- Može, zašto ne?! - pustim je ispred sebe, pa sjednemo u prvi kafić. Poručim nam kave, ona uzme i nekakav voćni kolač.
- Ona nesreća od sinoć, nije te gnjavio više? - strpa komad kolača u usta, pa prestane žvakati nakon mog pitanja.
- Tko? Ona budaletina? Ma zaboravi to smeće. U ustima mi je odmah okus govna, pokvari mi kolač.
- Kako se tako lijepa cura spetljala sa ološem?
- A, jebi ga, kad su svi doktori zauzeti već, mi jadne dobijemo što je ostalo. A, ostao je većinom ološ - zagrize drugi komad kolača, ja se nasmijem.
- Ja nisam zauzet. - Proguta sporo pa zalije kavom.
- Što te sprečava?
- Nisam baš dobar u vezama. Znaš ljubav na duge staze i to.
- Siroče. To je baš teško i loše zar ne? Kad voliš nekoga i taj netko voli tebe, kada vam je lijepo skupa i ispunjavate jedno drugo. I tako sve ostalo što ide uz to. - Slegnem ramenima.
- Nemam pojma, nisam to imao još uvijek.
- Ono, vau druže vrijeme radi za tebe. Imaš, koliko ono godina pa svo vrijeme svijeta je tu da se pronađeš.
- Hej mala, kako smo sada došli do priče o godinama? Nisam ja mator. - Okrene očima.
- Ako ti tako kažeš.
- Ovo je bio udarac po mudima. - Nasmije se i odmahne glavom.
- Malo smo osjetljivi čikice?
- Vidi se da si vrag. Ta ti crvena kosa odaje osobnost odmah. A, moj djed rekao da si nađem neku vatrenu, a pravu. Vi ste sve izgleda pravo vragu iz krila ispale.
- Nije baš tako. To ja samo tako branim svoj mehanizam.
- A, je l'? Od čega?
- Od ljudi. Svako ima svoju muku doktore ti to kao psiho terapeut najbolje znaš.
- Moji pacijenti većinom imaju seksualne i ljubavne muke.
- Opa. Znači i ja spadam u tvoje pacijente.
- Seksualne ti probleme mogu lako riješiti, za ostale treba malo više detalja da tuknem koji savjet.
- Hvala, ali ipak ne.
- A, jesi neka. Baš sam raspoložen, evo ne moraš zakazati termin. Hajde, daj da čujem nešto malčice više o lijepoj Liji iz Gubersa. Tko je Lia?
- Lianette Bailey - kaže i pruži mi ruku. Malu, meku i nježnu.
- Lianette... - ponovim za njom.
- Dobro, znam... Dobila sam ime po baki. Bila je divna žena. Volim što nosim njezino ime, ali svi na njega reagiraju baš ovako. Smiješno je. Lakše je Lia i kraj.
- Lijepo je. I ti si lijepa.
- Vau, hvala ti, nisam to znala. Ti si evo prvi tip ikada koji mi je to rekao zbilja. Sram me skroz. Crvenim se.
- Ha, ha i opet ha. Nego, gdje si žurila kada si se zabila u ovu stijenu?
- Cijelo popodne tražim neke stvari za odnijeti majci u bolnicu. Konačno sam sve našla i pričala sam sa sestrom koja se brine za nju i eto... Nisam gledala.
- Majka ti je u bolnici? Je li dobro? - otkad se ja to brinem za tuđe matere?
- I nije baš. A, liječenje je skupo. I moram raditi pride posao da platim to sve.
- Žao mi je.
- I meni je. Ona je uvijek bila dobra i jaka žena, dobila je moždani udar prije osam mjeseci i od tada je sve krenulo naopako. Malo po malo nešto otkazuje i nikako da se riješimo bolnice. Troškovi su zbiljaaaa veliki.
- Da vjerujem da jesu. Sranje.
- Jeste i to mi je veliko opterećenje. I onda se još na svu moju muku natakne neki seronja koji želi da me posjeduje. Nisam ja stvar. Marš.
- Mrzim takve tipove.
- Svi ih mrze. Jebi ga, jednom loše odlučiš, drugi put nećeš - pogleda opet na sat, pa istrese onu kavu. - Moram da idem Aleksandar Cline. Hvala ti na kavi. Ako planiraš večeras doći do bara, častim pićem. Ipak sam naletjela na tebe.
- Planiram - dignem punu vrećicu - Vidiš, nova obleka, da zavedem mnoge koke večeras tamo, kad ti već nećeš da se družiš.
- Joj Doktore Cline... Malo mi je nezgodno vrijeme da razmišljam sada o avanturicama, ako me razumiješ. Nadam se da će mnoge dame noćas pasti na nove krpice. Vidimo se Doco, hvala na kavi i slatkom - ode niz hodnik miješajući se s masom.
- Lianette Bailey. Tako lijepa, slatka i veoma poželjna lutkica. Bilo bi divno ubaciti je među posteljinu, ali očito se to neće dogoditi ovih dana. Znači morat ću se malo strpjeti za ovaj kolač.
* * * *
- Znači vau, ono vau Doktore Clineeeee! - odglumi nesvjesticu kada priđem šanku za kojim sipa žesticu nekoj curi. Cura me odmjeri pa obliže usne.
- Kakav komad - namigne, uzme piće i nestane u gužvi. Sjednem za šank ona stavi čašu ispred mene.
- Pa pretjerano seksi čikice što želiš?
- Tebe? - podignem obrvu.
- Sorry večeras nisam na vinskoj karti.
- Šteta.
- Može Gin? Čist, bez leda?
- Od tebe i otrova.
- Zajeban si ti tip Cline. Veoma - nasloni se bliže meni. - Vidi čovječe! Okreni se oko sebe, pogledaj ove žene. Kao ajkule oko krvavog komada mesa. - Istinu zbori, kad okrenem glavu imam što i vidjeti. - Večeras možeš da biraš što god poželiš.
- Nije mi prijeko potrebno.
- Opa...
- Ali... - pogledam u lijepu tamnoputu djevojku, duge, kovrčave kose sa mnoštvom narukvica oko obje ruke kako uvrće pramen kose i gleda u mom smjeru. Lia to primijeti.
- I ja bih je poševila. Iskreno. Da sam muško. - Koliko mi se sviđa ova mala to je ludilo. Ne odgovorim ništa nastavim piti svoje piće. Ona nakrivi glavu. - Ok, noć je tek počela. Popi pa se osladi.
- Radije bih malo pričao s tobom.
- Znaš da radim, da ne smijem pričati s klijentima, to jest, ne smijem stajati i brbljati, dobit ću otkaz na poslu koji mrzim, ali mi je potreban.
- Znam. Malo ću sjediti, ako ti ne smetam.
- Naravno da ne - namigne i vrati se svom poslu. Gledam je, gledam oblike njenog tijela, tako je lijepa, vitka, mlada i prokleto zanosna iako nije uopće seksi obučena. Djevojke dolaze, uvrću se oko mene, smješkaju se i pipkaju me. Nakon treće čaše ustanem pa uhvatim onu lijepu kovrčavu i odvučem je u toalet. Bez riječi se pušta mojim rukama, to je i čekala cijelo veče zar ne? Spremna je za ovaj seks više nego ja; zadiže haljinu, noge, grabimo jedno drugo u divljoj požudi, kao da smo ludi oboje. Dok se malo grublje zabijam u nju, pogledam je i umjesto njezinog lica vidim lijepu šankericu. Trgnem se, a ona me povuče nazad na sebe. Čupa mi kosu dok glasno zastenje, pa se osloni tijelom na zidić i spusti nogu. Ja ostanem samo onako da visim bez veze. Nisam uživao, nisam završio započeto, samo sam se ukočio.
- Mogao bi da me povedeš kući ili negdje na neko ljepše mjesto da nastavimo ovo. Ovdje je malo neudobno. - Kao da me ošamarila pobogu kada je progovorila.
- Što? Kući? Zašto bih te vodio kući?
- Kako zašto, pa upravo si me poševio ovdje, trebao bi da me odvedeš doma, da se upoznamo, da... - skopčam hlače, prođem rukama kroz kosu.
- Ništa od toga. To se neće dogoditi. Oprosti. Bilo je dobro, ali sve dalje je nepotrebno.
- Nepotrebno? Nepotrebno? Što ti misliš da to može samo tako? Ako si uzeo moje tijelo, moraš to i platiti.
- Platiti? Divno, pa ti si kurva. Jebi ga. - Gurnem ruku u džep tražeći novčanik, ali dobijem njene ruke u prsa, gurne me i udarim o drugi zidić.
- Kurva? Nisam ja kurva! Ne trebaju mi tvoje pare. Trebaš to platiti na drugi način. Pokazati da si zahvalan za ovo, za...
- Čekaj malo... - i onda shvatim. Dugokosa, tamnoputa, puna đinđula.- K vragu. Ti si jedna od Putnica.
- Kao da to nisi znao.
- Ne, nisam. Oprosti.
- Onda ispoštuj svoj dio.
- Ne mogu. I neću. Nisam ja za to.
- A, nisi? A, za neobavezan seks jesi?
- To sam ja. Oduvijek i zauvijek. - Ona se samo nasmije.
- Ako ne uzvratiš uslugu bit će ti žao.
- Ma već mi je sad žao. Seks ionako nije bio nikakav. Možda do kraja večeri naiđem na bolji. - krenem van, ali ona me uhvati za ruku. Njezine oči tako čudno zasvijetle i nešto tiho prošapće. - Koji kurac radiš?
- Pogriješio si i svoju ćeš grešku platiti. Dok ne nađeš nešto što će ti pokazati prave vrijednosti nikoga više nećeš ševiti.
- Ti si luda! - otrgnem ruku iz njene i iziđem van. - Ubi Bože što je ovo bilo? Pogledam oko sebe u djevojke koje više uopće ne gledaju u mene, neke čak i pogledaju, ali dignu obrvu i nastave gledati u drugom smjeru. Priđem šanku, pa me tamo dočeka njen osmijeh.
- 'Si dobro?
- Nemam pojma. Natoči još jedno.