Ustavši nakon dubokog sna, još nedovoljno budan da bi zadrhtao, shvataš da se nalaziš u neznanom prostoru. Okrećeš se kako bi osmotrio okolinu. U pitanju je ravna pustoš, bez ikakvih znakova života, a kamoli civilizacije. Njena veličina je nepoznata iako ti neka napetost u stomaku nagovještava da se proteže u vječnost i da nećeš pobjeći odatle. Niski oblaci prekrivaju nebo, a kroz pukotine se naziru zvijezde. Jedini izvor svjetlosti ovdje je zemlja sačinjena od ljudima nepoznate supstance koja sija, poput svitaca u noći, bojom ametista. Otuda i prividno ljubičasta magla čiji hladni zagrljaj steže tvoje već zgrčeno grlo koje se bori za kiseonik. Nemaš nikakav orijentir sem svog nakostriješenog tijela: sve što znaš jeste da si tu.
Pod nogama odjednom osjećaš blago podrhtavanje. Isprva misliš da bi mogao biti zemljotres, ali za par trenutaka počinješ i da čuješ ritmične zvukove, negdje daleko, kao da je neko ili nešto hodalo u tvom smijeru. Prateći svoj sada krajnje izoštren sluh, očima probijaš gustinu magle kako bi shvatio šta se to približava. Na kraju uspijevaš da registruješ prizor od kog ti koljena zaklecaše.
Blizu horizonta koji se jedva nazire, crna silueta u ljubičastoj pozadini, koja je oblika džinovske stonoge, visoka više stotina metara i nemjerljive dužine, lagano, polagano se kreće bokom okrenutim ka tebi. Vrhovi i zglobovi njenih duguljastih i bezbrojnih nogu dodiruju oblake i pomjeraju se izuzetno sporo, tako da je skoro minuta potrebna jednoj nozi da se uzdigne do nebesa i spusti nazad na zemlju. Prepoznaješ i glavu; nepravilnog je oblika, izoštrenih ivica, dobro razvijene čeljusti koja bi mogla s lakoćom da izgrize i najtvrđu kost, i sa šest sitnih očiju. Nekako, bez konkretne logike, kao što se često dešava u snovima, intuicijom dolaziš do određenog saznanja, a to je da ovo stvorenje nikada ne spava i da je u potrazi za posljednjim plodovima života. Njegovo ubijanje je metodično, nemilosrdno, baš kao što stonoge jedu biljke, a čula su mu izuzetno razvijena, što zaključuješ nakon što se glava okrenu ka tebi. Možeš bez poteškoća da mu izmakneš brzinom, ali, trenutno bez hrane, vode i čistog vazduha, prije ili kasnije ćeš se umoriti, a kapci će htjeti da se zatvore. Moraćeš da spavaš.
Šta onda?