možete ostavljati usputne komentare tralala, uživajte ❤
Ovo se ne događa. Kako je znao da sam ovdje? Jebeno ne znam kako uspije biti svugdje i znati svaki detalj.
Sjeda na stol nedaleko od nas te njegove smeđe oči imaju pogled ravno na mene.
"Logan, možemo li ići?" Upitam noktima lupkajući po stolu.
"Ne Elishe, pa tek smo stigli." Odgovori te kratko uzdahnem. Mogla sam se nadati ovakvom odgovoru.
Konobarica dođe do nas s kolačima nakon čega on plati te ona ode ostavljajući nas nasamo.
"Vidjela si onog lika ondje?" Nakratko pogleda u mene koja blago klimnem glavom. Poznaje ga?
"Tko je to?" Zapravo uopće ne znam njegovo ime.
"Zayn Malik. Imao sam nekoliko puta posla s njim, priča se svašta o njemu." Govori tiše, pazeči da ga nitko ne čuje.
"Što točno?" Zanima me. Želim znati nešto o njemu. Možda je ovo jedini način da saznam u što sam se upetljala.
"Ništa nije dokazano, lik se uvijek izvuče. Napravi posao i ostane čistih ruku." Slegne ramenima stavljajući komad kolača u usta.
"Kako to misliš da si imao nekoliko posla s njime?" Sjetim se što je spomenuo prije nekoliko trenutaka.
"Priveo sam ga dva puta, na to sam mislio. I izvukao se odmah." Zakoluta očima. Pomislim da mi nešto skriva, no ne znam što bi skrivao pa odbacim tu pomisao. "No nebitno, nećemo više pričati o njemu."
Klimnem glavom i krenem uzeti kolač kad mi na mobitel dođe poruka. Obližem usnice otključavajući zaslon te zastanem.
'Malena pazi ga se.'
Skrenem pogled na Zayna koji odlaže svoj mobitel na stol i kratko mi se smiješi.
*
"Kako ti je bilo sa Loganom?" Upita me mama stavljajući večeru na stol. Otpijem malo soka te čašu vratim na smjesto uzdahnuvši.
"Okej."
"Samo okej?" Podigne obrvu na što klimnem glavom. Znam da sada želi čuti sve buduće da ga nije dugo vidjela, no nemam volje pričati joj išta.
"No dobro." Uzdahne. "Zvao me tvoj doktor." Spustim vilicu na tanjur te je pogledam.
"Što je rekao?"
"Rekao je kako bi trebala doći u ordinaciju. Znaš, već tjedan dana te puštam na miru, no sada mislim da je krajnje vrijme da odeš ondje." Ne želim ondje, dovraga!
"Ali nema potrebe da odlazim ondje!" Pokušavam se izvuči, ali dobro znam da mi to nikada ne uspijeva. Pogotovo ne kod majke koja je toliko uporna u ovoj situaciji.
"Elishe, ja sam svoje rekla. Ne znam što planiraš sa svojim životom."
"O čemu ti pričaš, kakav život?! Sa mojim životom je sve u redu!" I prokleto bi to bila istina da nisam otišla kod Zayna u ordinaciju i našla onu kovertu.
"Jednom ćeš imati obitelj. Zar misliš odgajati djecu sa svojim problemom, Elishe?"
"Kakvim problemom?" Ustanem sa stolice raširivši oči. Toliko sam bijesna na nju, na svoj život, sve.
"Dobro znaš što i ne pravi se da ne znaš."
"Kako ne shvačaš? Nisam lagala, Caren jebeno laže, a vi vjerujete njoj!" Iznervirano uzdahnem ne vjerujući da se ponovno svađamo oko ovoga.
"Djevojka nebi lagala." Ponovno stane na njenu stranu. Kriste što bih dala za to da zna da nije u pravu.
"Rekla sam vam istinu, nemam veze sa time!" Gotovo vrisnem kad se začuje zatvaranje ulaznih vrata te se obje okrenemo ka teti i Edu koji su došli iz trgovine. Iznervirano sjednem na stolicu, a mama krene prema kuhinji.
"I samo da znaš, sutra u devet ujutro se pojavi u ordinaciji."
*
Isti hodnik. Ista stolica. Gledam u plakat kao i prošli put i sjedim u čekaoni. Nogama lagano dodirujem pod te u sebi pjevušim neku pjesmicu.
Nešto prije devet sati začujem lupanje tenisica o pločice koje su postavljene uzduž hodnika te podignem pogled susretajući se sa Zaynom.
Bez ijedne riječi ustanem sa stolice uzimajući torbicu te sačekam da otključa vrata. Oboje šutimo. Nakon kratkog škljoca brave za njime uđem unutra zatvarajući vrata te sjednem na stolicu gdje mi je pokazao.
Gledam u njega dok skida kožnu jaknu stavljajući je na vješalicu, te dolazi do stola i sjeda nasuprot mene.
"Došla si." Napokon progovori.
"Jesam li imala izbora?" Moje pitanje ostane visjeti u zraku kada me pogleda i leđima se nasloni na naslon svoje stolice.
"Čitao sam tvoje papire jučer." Otvori fascikl koji je moja mama donjela te krene vaditi neke dokumente. "Piše da si patološka lažljivica, Elishe Williams." Ponovno pogleda u mene, a ja samo izdahnem.
"Nije istina."
"Malena, iznenađuješ me iz dana u dan."
"Zašto si htio da dođem?" Upitam ga, skretajući na glavnu temu. Dobro znam da nije da bi razgovarao samnom kao doktor s pacjentom.
"Dobro pitanje." Rukom prođe kroz svoju crnu, gustu kosu uspravljajući se na stoloci te odgurne fascikl na stol. "Od kuda poznaješ policajca?" Upita, te odmah shvatim kako misli na Logana.
"Zašto bih ti rekla?" Pogledam u njegovu šaku na stolu koju je stisnuo te progutam slinu. "On je sin moje tete."
"Što ti je rekao za mene?"
"Ništa."
"Elishe, ne laži." Proreži na mene nakratko zaklopivši oči, a onda ih ponovno otvori.
"Rekao je samo da te poznaje, odnekud, ne znam." Slegnem ramenima prešutivši ono najvažnije te pogledam u pod.
"Da, naravno da me poznaje, radio je za mene." Podignem pogled ka njemu te ga zbunjeno pogledam.
"Molim?" Ne vjerujem. Logan se činio dobrim dečkom. Zaista je. I usto, policajac je. Kakve on veze ima sa Zaynom Malikom? Zašto mi to nije rekao?
"Nebitno, malena." Zastane. "Samo se nemoj motati okolo s njime, znaš, tada nisi sigurna."
"Kako nisam?" Pokušam saznati nešto više.
"Poznaje ga previše ljudi. Loših ljudi."
"I tebe poznaje previše loših ljudi, pretpostavljam." Ja i moj dugi jezik.
"Samnom si sigurna. Znam sve pokrete tih ljudi u ovome gradu koji su na suprotnome mjestu odondje gdje si ti."
"Zašto tebe toliko zanima moja sigurnost?"
Zašuti.
"Shvatit ćeš jednom." Zastane. "Sada ustani, odvest ću te do fakulteta." Podigne se sa stolice ponovno uzimajući svoju jaknu koju je nešto prije skinuo te se okrene prema meni. "Hajde."
Ustanem sa stolice te pramen kose stavim iza uha. Prvo izađe on, pa ja. Pratim ga u stopu dugim hodnikom te gledam oko sebe promatrajući grad kroz staklene zidove.
Otvori velika vrata te se nađemo na stražnjem parkiralištu gdje su svega tri auta i jedan motor.
Ostanem stajati na ulazu dok on uzima kacigu i pruža je meni. Nespretno je stavim na glavu, a zatim sjednem iza njega.
"Primi se za mene." Nesigurno obmotam ruke oko njegovog struka stežuči mu jaknu te zaklopim oči. Nije da se prvi put vozim na motoru, već njime upravlja on. Vjerujem da od njega mogu svašta očekivati.
Upali motor i za nekoliko trenutaka napustimo parkiralište iza nas ostavljajući prašinu te se nađemo na autocesti sa brzinom koju nisam niti slutjela da će biti.
Kriste. Jače ga obgrlim šakama gužvajući njegovu jaknu te se potpuno naslonim na njega.
Imam osjećaj da ako se negdje upali crveno svjetlo na semaforu neće uspjeti stati.
Prokleta sreća je što se medicinski fakultet nalazi svega nekoliko minuta od bolnice te se za nekoliko trenutaka nađem na parkiralištu.
Siđem s motora skidajući kacigu koju mu pružim te ostanem stajati pored njega dok gleda u mene.
"Vidimo se malena." I s tim riječima nestane. Promatram njegov motor koji skreče na cestu, a onda se zaputim ka ulazu u fakultet pračena pogledima nekih od studenata.
"Elishe!" Okrenem se ka brineti koja trči do mene te klimnem glavom u znak pozdrava. "Nisi bila na prva dva predavanja." Krenemo laganim koracima hodati prema kantini.
"Nisam mogla, išla sam nešto obaviti." Odgovorim nadajući se kako nije vidjela Zayna da me doveo ovdje. Mislim da ne bih znala što reći.
"Nego, moram ti nešto reči." Zastanemo na hodniku te se okrene prema meni.
"Što to?" Upitam zabrinuto. Alex gotovo nikada nije bila ovako ozbiljna. Sigunro se nešto dogodilo.
"Caren se vratila u školu." I u tom trenutku skrene pogled s mene te i ja s nevjericom pogledam u tom pravcu.
Visoka plavuša stoji nedaleko od nas smiješeći se te laganim pokretom ruke mahne prema nama.
Kad se vratim, uništit ću te.
Vratila se.
sretan Uskrs svima koji slave heh.
obećala sam još jedan nastavak tokom praznika i wow zbilja sam uspjela održazi obećanje.
da, da, novi lik. caren. znam da vam ništa nije jasno, ali vjerujte da će biti nakon nekoliko nastavaka hah. sve nejasnoće će se riješiti lol.
čijoj strani priče vjerujete? loganovoj ili zaynovoj? vjerojatno jedan laže, ha.
i za kraaaaaaj, može kratka mišljenja za neke od likova koje odaberete?
pusice i volim vas puno puno ❤