Liam
''Pa sada kada ste ovde, pretpostavljam da moras da znas...'', rekla je, ulazeci unutra.
Sela je na krevet, primetio sam da drhti, delovala je jako tuzno ili je to mozda bila zabrinutost. Zayn je ostao na dovratku, a ja sam seo u fotelju. Uzasavao sam se onoga sto se spremala da mi kaze. Molio sam Boga da nisam u pravu i da me nije prevarila, ali nisam bas bio ubedjen da nije istina. Ne postoji drugi razlog zasto bi raskinula sa mnom.
''Odakle da pocnem?'', zakukala je, video sam da joj je tesko, ''Isli smo na ples, sve je bilo super, igrali smo, zezali se, sve je bilo normalno. Aleks nas je pozvao...''
''Aleks?!'', srce je pretilo da mi iskoci iz grudnog kosa, dok je bes rastao, znao sam.
''Polako Liame.'', prisao mi je Zayn, ''Ne donosi prerane zakljucke.'', potapsao me je po ledjima, pokusavajuci da me smiri.
Ruby me je gledala preplaseno.
''U redu je Rubs.'', seo je i zagrlio je Zayn.
Trebao joj je minut, ali onda je nastavila.
''Aleks nas je pozvao na zurku kod njega. Zoi nije htela da ide, ali sam je ja naterala Liame. Da sam znala, nikada je ne bih odvukla tamo.'', pocela je ponovo da place.
Sad sam poceo da se plasim. Isla je na zurku. Boze, da joj se nije nesto desilo?! Slosilo mi se. Ako se neko usudio da je takne, da je prisili na bilo sta, da je iskoristi...slomicu mu sve kosti.
''Izgubila sam je samo na nekih pola sata. Srela sam Aleksa i on ju je trazio. Nije bila u kuhinji gde ju je ostavio. Otisli smo u dnevnu sobu i imali smo sta da vidimo. Neki ljigavi lik ju je pokupio sa kauca, noseci je ka stepenicama, hteo je da je odvede na sprat. Bilo je ocigledno da je Zoi bez svesti...'', uhvatio sam se za naslon, pokusavajuci da se iskontrolisem.
Video sam kako Zayn postaje zelen u licu, shvatajuci sta Ruby prica. Nisam znao da l' da vristim od besa ili placem od nemoci. Jadna moja Zoi, da sam samo bio s njom, mogao sam da je zastitim.
''Stigli smo na vreme. Aleks je istrgao Zoi iz njegovog narucja, a onda isprebijao lika dok se ovaj nije onesvestio, jedva smo ga zaustavili da ga ne ubije. Pokusali smo da probudimo Zo, ali nismo uspeli. Pozvali smo hitnu i odveli su je u bolnicu...'', Ruby je sada uveliko plakala, a i meni su suze vec zamaglile vid.
Zasto mi nije rekla, nije nista zgresila.
''Rubs, sta krije od mene, zasto?'', upitao sam.
Pokusala je da se smiri, ali nije uspevala. Zayn ju je povukao k sebi, smestajuci je u svoje krilo. Zagrlila ga je i jecala na ramenu. Cutao sam, sve me je preplavilo, izjedalo iznutra, ali i dalje nisam znao sta se desava. Konacno se malo smirila i pogledala u mene, stavljajuci mi do znanja da je spremna da nastavi.
''Mislili smo da su je drogirali, da se predozirala, ali kada smo stigli u bolnicu, saznali smo da uopste nije imala drogu u krvi. I dalje je bila bez svesti, ali je bila okej, bar smo mislili da jeste. Stigla je tetka Natasa i obavestili su je da moraju da obave neke analize kako bi utvrdili zasto se Zoi onesvestila. Cekali smo satima, Zoi se do tada osvestila, trazila je od majke da nikome ne prica sta nije u redu s njom, ali ja sam vec upala unutra, nije me zanimalo da l' joj je po volji ili ne...i onda su rezultati stigli...'', suzice su joj se slivale niz obraze, Zayn ih je pokupio prstima, ali nove bi navirale iznova i iznova.
U tom trenutku sam shvatio sta je u pitanju...
''Bolesna je?'', pitao sam slomljeno.
Zayn je uzdahnuo duboko, krijuci lice u rukama. Znao sam da su on i Zoi postali bliski. Srce mi se jos vise steglo, samo mu je trebala jos jedna patnja u zivotu, kao da ih nije imao dovoljno.
''Ima aneurizmu na mozgu Liame, zbog toga joj se slosilo i zbog toga se onesvestila. Malo je falilo da dobije mozdani udar. Ako je ne operisu uskoro, mogla bi da umre...''
Poceo sam da placem. Ruby je ustala i zagrlila me jako. Uzvratio sam, nemocan da progovorim. Cuo sam kako nam Zayn prilazi i osetio sam njegovu ruku na svom ramenu.
Zasto je ona morala da prolazi kroz sve ovo? Najvise bih voleo da mogu da zamenim uloge s njom, rado bih to uradio, bez premisljanja. Na samu pomisao da bih mogao da ostanem bez nje, srce mi se slamalo iznova i iznova u hiljade malih parcica. Ne bih mogao da nastavim da zivim bez nje, toliko sam znao.
''Kada je operacija?'', pitao je Zayn kao da mi je citao misli.
''Bila je juce.'', jednostavno je rekla Ruby.
Cuo sam stid u njenom glasu. Znao sam da je zbog toga sto je krila ovo od mene, od svih nas.
''Ali to znaci da je okej?'', obuzdavao sam bes.
Toliko toga sam osecao odjednom, nisam znao koliko cu moci da izdrzim ovako. Zavrtela je glavom.
''Operacija je bila jako rizicna, ali neophodna. Lekari su je upozorili na moguce posledice, ali da nije pristala, umrla bi.''
''Posledice?'', upitao sam tupavo.
''Upala je u komu. Ako se ne bude probudila u sledecih par dana, to ce znaciti da verovatno nikada i nece.'', sledio sam se.
Umrecu bez nje, znam da hocu.
''Rubs, zasto mi nije rekla? Zasto? Nisam uspeo ni da se oprostim od nje...ako umre...a ja nisam rekao zbogom...da je volim, ja...'', poceo sam da zamackujem.
Mislim da sam upadao u neku vrstu soka. Sve je ovo bilo previse. U ovom trenutku sam pozeleo da cujem da me je prevarila, mislim da bi lakse podneo nego sve ovo.
''Li, smiri se. Nije mrtva, ne smes tako da mislis.'', odlucno mi je rekao Zayn, brisuci suze.
Pokusavao je da bude hrabar, zbog mene.
''Ali zasto mi nije rekla?'', ponovio sam.
''Ne znam, nije htela ni meni da kaze. Da je nisam prisilila, krila bi to cak i od mene. Ne znam sta joj se motalo po glavi, mislim da je bila sokirana, zbunjena i uplasena. Nije razmisljala kako treba. Nisi video kako se ponasala, kao da je poludela, nije bila nista nalik Zoi. Trebali su danas da je operisu, ali se juce opet onesvestila i morali su podhitno da intervenisu.''
''Nista mi nije jasno, do pre 2 dana je bilo sve u redu.'', promrmljao je Zayn.
''Nije lako da se otkrije bolest dok se ne dogodi. Obicno napad sledi usled velikog stresa ili uzbudjenja.'', odgovorila je Ruby i ja sam razumeo: nas vikend, hotelska soba, zurka...sve je to uticalo na njeno stanje.
''Ja moram da je vidim.'', pogledao sam u zelenooku devojku.
Obrisao sam suze i pokusao da se smirim. Sada nije bilo vreme da krivim Zoi ili Ruby za bilo sta. Mesto mi je bilo uz nju, devojku za koju sam znao da je ljubav mog zivota. Skupio sam razocarenje, svu bol i sav strah i zakljucao ih duboko u sebe. I dalje sam bio ljut, zbunjen i povredjen, ali docice vreme kada cu osecati te emocije.
Jedino sto je sada bilo vazno je to da Zoi oseti moju ljubav i moju zelju da je ponovo vidim budnu i nasmejanu, srecnu, a to sam zeleo vise od svega na ovom svetu.
Pomogli smo Ruby da spakuje Zoine stvari i uputili smo se ka bolnici. Zamolio sam Zayna da nazove kuci, da ih sve obavesti sta se dogodilo. Nije mi padalo na pamet da se vratim za London dok se ona ne probudi. Makar mi i karijera propala, nista me nece sada razdvoiti od nje.
*
Bila je na intenzivnoj nezi, ali mi je teta Natasa omogucila posetu. Zayn i Ruby su ostali u cekaonici, razumeli su da zelim da budem sam.
Polako sam usao u sobu. Srce me je zabolelo kada sam ugledao njeno oteceno lice. Da nije bila pod medikacijom, siguran sam da bi morala da trpi ogromne bolove. Zavoj joj je bio obmotan oko glave, znao sam da su morali da je osisaju da bi mogli da operisu.
Nije me bilo briga, sve sto sam zeleo je da ponovo ugledam one okean plave okice kako zaljubljeno gledaju u mene, njen prelep osmeh.
''Ne smes da me napustis ljubavi.'', uhvatio sam je za ruku.
Seo sam u stolicu pored kreveta i naslonio njenu hladnu saku na moj obraz. Suze su potekle same od sebe, ali me nije bilo briga.
''Ti znas da ja ne mogu da nastavim bez tebe. Znas da si ti moje sve.'', poljubio sam joj ruku.
Nastavio sam tako da joj pricam celu noc. Pocelo je da svice kada me je umor savladao. Nisam zeleo da je napustam, pa sam spavao tako u stolici, sa glavom naslonjenom na njenom krevetu. Njena majka me je probudila, morali su da joj promene zavoje. Morao sam da izadjem, pa sam se pridruzio Ruby i Zaynu u kafeteriji. Pili su kafu kada sam ja stigao.
Primetio sam da Zayn sve vreme drzi Rubinu ruku, nisu se razdvajali od kada smo stigli.
Po stoti put otkada su se upoznali, pronalazili su utehu jedno u drugom. Bilo mi je malo lakse kada sam ih video. Zaynu je trebao neko da mu pomogne nakon svega, a izgledalo je da Ruby to uspeva. Zasluzio je njenu ljubav, a i ona njegovu, sada je samo ostalo da njih dvoje to shvate.
''Kako je?'', upitao me je Zayn, pruzajuci mi moju kafu.
''Isto.'', rekao sam promuklo.
''Uzmi nesto da jedes, molim te.'', rekla je Ruby i ja sam klimnuo.
''Donecu ti ja.'', rekao je Zayn, odlazeci ka pekari.
''Li, dugujem ti izvinjenje. Nisam htela da krijem to od tebe, ali poludela je od same pomisli da ti saznas i...'', prekinuo sam je.
''Znam Rubs.'', stisao sam joj ruku, ''Je l' joj stvarno nije bilo dobro?'', pitao sam.
''Da l' mislis da bi te Zoi ikada ostavila?'', znao sam da je u pravu, ''Stvarno sam na trenutak pomislila da ju je nesto zaposelo, nije uopste bila svoja.''
Nekako mi je laknulo kada mi je to rekla. Sada sam bar znao da me nije ostavila zato sto me ne voli, vec zato sto ju je jedna ruzna bolest naterala na to. Nisam mogao da je krivim za nesto nad cim nije imala nikakvu kontrolu. Opet, iz nekog razloga ljutnja nije sasvim nestala.
Jeli smo u tisini, nikom nije bilo do price. Tetka Natasa je ubrzo dosla, sredila je da budem sa Zoi. Znao sam da zna koliko je volim i zbog toga je sve to dozvoljavala, nadala se da cu ja uspeti da je trgnem iz tog kobnog sna.
Ceo dan sam proveo s njom. Pricao sam joj sve moje uspomene na nase detinjstvo, o trenucima kada sam pocinjao da shvatam da se zaljubljujem u nju, o tome kako sam ja doziveo nas prvi poljubac, nas prvi put. Izgubio sam glas od silne price, a ona je i dalje ostala ista.
Srce mi se cepalo gledajuci je takvu. Bilo je 2 ujutru i nisam vise mogao da izdrzim da je gledam u tom stanju. Osecao sam se tako nemocno. Poceo sam da setam po sobi, opet sam plakao, nisam prestajao zadnja 3 dana.
Seo sam nazad na stolicu, uhvatio je za ruku, i prislonio celo na nju. Poceo sam da joj pevusim, polako padajuci u blagi san.
Being here without you is like I'm waking up to
Only half a blue sky
Kinda there but not quite
I'm walking around with just one shoe
I'm half a heart without you
Osetio sam kako mi neko slabasno steze ruku i trebao mi je sekund da registrujem gde sam. Srce je pocelo ubrzano da kuca, ali nisam stajao.
Reagovala je na moj glas.
I'm half a man at best,
With half an arrow in my chest
I miss everything we do,
I'm half a heart without you
Opet mi je stisnula ruku, ovog puta jace. Poceo sam da se gusim od srece, suze su vec uveliko bile tu.
Forget all we said that night
No, it doesn't even matter
'Cause we both got split in two
''Li?'', prosaputala je i ugledao sam kako otvara oci.
Nista nije bilo blizu ovom osecaju kada sam ugledao najlepse oci na svetu i slabasan, bolan osmeh kako joj igra na usnama.
''Tu sam ljubavi.'', pozvao sam sestru, pre nego sto sam joj se polako priblizio.
Pazio sam da je ne povredim, samo sam zeleo da osetim njenu toplotu na svojoj kozi. Zeleo sam da oseti moju srecu i svu ljubav koju sam osecao prema njoj. Nisam ni shvatio, ali ona je postala moj zivot.
''Zao mi je...'', pocela je, video sam da place.
''Shhh...'', utisao sam je, ''Sve je u redu. Volim te.'', rekao sam, pre nego sto su me isterali iz sobe.
Video sam kako Zayn i Ruby preplaseno gledaju moje uplakano lice, ali onog trena kada sam se siroko nasmejao, uzvratili su, trceci ka meni.
Zagrlili smo se i onda poceli da placemo. Ovog puta od srece i olaksanja.
''Sve ce da bude okej.'', jecala je Ruby.
Nasmesio sam se. Bio sam iscrpljen i dalje pomalo uplasen, ali presrecan. Sve ce da bude u redu, ziva je, to je bilo najbitnije, sve ostalo cemo nekako resiti.
----------------------------------------------------
E pa dragi moji ljudovi, ne znam da l' ste ili niste ocekivali ovo...ali EVO GAAA! Nadam se da vas nisam previse razocarala. :)
Za mene je ova prica uvek trebala da bude slatka i romanticna, sa malom dozom uzbudjenja i iznenadjenja (bice ih jos), ali nikako mracna i strasna. Nadam se da razumete. Zao mi je ako je bzvz, ali ja sam iskreno zadovoljna kako je ispalo.
Uzivajte i ostanite tako FANTASTICNI! <333