Davide ako te budemo čekali još minuticu duže, krenut ćemo bez tebe, jesi li me čuo, ti ulickani?
- Nono nemoj tako, samo sam provjeravao da li smo sve ponijeli i pozatvarali.
- Ma da i zato ti je na kosi kilogram gela. Hajde kreći više, ja matora sam brža od tebe, baš voliš da se riktaš ispred ogledala. Nemam pojma kako te Elena može čekati, ona žensko se brže spremi od tebe. Uh na koga si to nalik?
U tom trenu na licu joj se iscrtao tužni osmjeh. Znala je ona dobro na koga je nalik, ali ta sjećanja već godinama duboko zakopava, jer nikada nisu prestala da je bole.
- Davide čekam vas na verandi ispred, jeste me čuli?
Da nono jesmo, evo nas za minuticu.
Znala je itekako dobro koliko traje minuta njenog unuka, pa se krenula smjestiti u stolicu za ljuljanje na svoje omiljeno mjesto u toj kućici uz more.
Pustila je da je lagani povjetarac i mirisi odvedu stazama djetinstva. Dana radosti i blaženstva koje je ponovno stekla tek kada je podijelila postelju sa svojim voljenim. Toliko joj je nedostajao da je bilo dana kada nije imala snage misliti o njemu. Sreća koja je izvirala iz njenih voljenih otpustila je sve njene kočnice i barijere. Ovih dana tu uz more prošla je svim stazama svog života i onim uzlaznim i onima koje su bile poniruće. Na kraju je uzela svoj stari debeli dnevnik sa receptima i počela ponovno pisati.
Jutros je željela pisati pismo majci, ono što nije učinila već godinama. Tri para golupćića i širenje porodice kao i ovo vraćanje u domovinu potaknuli su je na to. Prisutan je i taj strah koji se osjećao među ljudima. Slušala je vijesti i taj neki novi virus širio se poput požara. Bila je sretna što se vraćaju kući, nije se više osjećala sigurnom, a nagovorila je Mariju i Erika da ipak krenu nazad sa njima.
Mislila je da će je prognoze o njenom zdravlju zastrašiti i da će se osjećati nemoćno, ali to se nije dogodilo. Suviše lijepoga joj se dogodilo i osjećala se življom i ispunjenijom kako nije još od dana kada je Methew posljednji put rekao "volim te moja marmeladice".
Bože kako je voljela tog muškarca. Nije bila neki zanesenjak bila je stamena, uporna, sposobna i postigla što je malo žena njenog doba, ali on je bio njena slijepa tačka. Budio je u njoj romantičarku, sanjarku, vizionarku, bio je njena bolja polovina. Zvučalo to kao kliše ili ne, on ju je činio potpunom i od kada nije uz nju ma koliko to prikrivala osjeća se slomljeno i staro. Zbog djece i unučadi nekako je izgurala te prve mjesece. Nije imala srca da ih rastužuje i zabrinjava, ali njen život nije bio više isti.
Kao djevojčica nosila se sa gubitkom majke i sestre, sa otkrićem bratove nesreće, a onda i sa gubitkom svog voljenog pape, te vesele grdosije. Ništa, ali baš ništa je nije pripremilo na ono što joj je odlazak Methewa učinilo. Duša joj je bila pokidana i znala je da je ma koliko se svi trudili niti jedna nit sreće ne može zašiti. Otkriće postojanja Andree i ulazak te vesele i lijepe djevojke u njen život učinio je mnogo, ali ono što vas nagrize do srži teško može da se izliječi. To je poput hronične bolesti koja se zaliječi, ali je i dalje tu, to nedostajanje, čežnja i valovi praznine. Noću se znala buditi na mokrom jastuku od suza koje su se u snovima slijevale niz obraze.
- Nono idemo li?
- Davide dušo da namještam sat po tvom vremenu nikada nigdje ne bih stigla na vrijeme. Jesu li svi spremni?
Svi su već u automobilima, a Luca je već na stanici i kupuje karte. Kaže da moramo zavezati marame ili šalove na usta i ponijeti rukavice. Ovaj virus se širi i tu u Italiji nije baš najbolja situacija, kaže da je već par vozova punih turista krenulo i da se požurimo. Što prije krenemo kući, bit će bolje.
Bojala sam se da ćeš mi reći takvo što i ja sam gledala vijesti, andiamo picollino.
- Prizor na stanici nije bio nimalo ugodan, svi su nosili maske ili marame na licu, a nona Lucinda je razmišljala samo o tome kako da stignu svi kući, a da im s ene desi nešto loše. Luca je znao dovoljno o virusima da je znao da je najbolje da što prije uđu u kupe bez kontakata sa drugima i zatvore vrata. Nakon pola sata vožnje kada je kondukter stigao do vrata prislonio mu je karte na staklo i rekao "ja ne otvaram", svi su mu se smijali. Kada im je uputio svoj oštar i upozoravajući pogled shvatili su da je ozbiljan i da on očigledno ovo što se dešava razumije bolje od njih.
Sad me svi dobro slušajte da niste slučajno prilazili strancima, dodirivali lice ili bilo što. Javio sam Benu da prikupi sve podatke i vijesti nisu dobre. Luis upravo smišlja način kako da se promjeni taktika za lansiranje nove linije čokolade i da sve to bude sigurno, a da sav naš trud ne propadne. Nema putovanja, sastanaka , okupljanja ništa slično tome i ne zna se koliko dugo će sve to trajati.
- Luca dušo prošla sam mnogo i moje godine su moj zalog mudrosti i znanja, slušam te i vidim koliko si siguran u to što govoriš. Pokušat ćemo se prilagoditi i učiniti što je najbolje za porodicu i za firmu.
Ostatak putovanja je prošao u pomalo tmurnom raspoloženju, svi su bili zadubljeni u svoje misli, posebno nona Lucinda. Izvukla je ponovno svoj dnevnik i počela listati stare požutjele stranice. Mirisale su na vaniliju, cimet i naravno na čokoladu. U njemu su bili sačuvani svi njeni orginalni recepti, posebno oni iz perioda samih njenih početaka i pokretanja male fabrike koja je izrasla u magnata, jednu od vodećih u industriji čokolade. Bila je ponosna na ono što su ona i njen Methew postigli.
Oči su joj se napunile suzama zadržavajući pogled na receptu za praline sa nadjevom od marelica, taj je nastao one noći kada joj je pokazao zgradicu koju je sagradio za nju. Onu u kojoj je njena magija i kreativnost dobila svoja krila i poletjela do neslućenih visina.
Zatreptala je snažno i potisnula suze, da djeca ne bi pomislila nešto pogrešno. Ove suze nisu suze bola, ove suze su bile suze zahvalnosti, ljubavi i unutarnje topline. Uspomene poput te noći su takve da mogu da griju srce cijeloga života. Imala ih je srećom na pretek, možda su takve uspomene upravo razlogom njenog tako dugovječnog života.
Na stanici u Švicarskoj nije bilo tako alarmantno niti je atmosfera bila mračna poput one u Italiji pa su se svi malo opustili i sa osmjesima uputili ka automobilima koji su ih čekali da krenu ka vili Kaser. Iznenadili su se vidjevši Luisa kraj džipa.
-Luise odkud ti ovdje?
- Pa zar si mislio da neću doći da vam čestitam odmah? Da i ja malo uživam u toliko dobrih vijesti, kada me non stop zasipaju nekim lošim. O tome ćemo ipak nekog drugog dana. Idemo do fabrike prvo da pogledate nešto, a onda vas vodimo kući. To je Benovo uputstvo, kaže da ima slatko gorke vijesti za vas.
-Ma šta mi sad tu zamotavaš u celofan Zlatousti?
Ništa ja, obećavam nono Lucy, nije do mene, kad stignemo vaš sin će sve pojasniti.
Onda upadajte u automobile svi, šta čekate, stara sam i umorna, ne mogu ja više po cijeli dan na nogama, put me iscrpio.
Na zapovjed grand Lucinda našalio se Luca i stao u stav mirno sa rukom podignutom u nivou sljepočnice. Baš poput vojnika, a onda su ga svi slijedili i naravno uslijedio je gromoglasan smijeh, onaj koji dolazi iz srca i duše.
- Bježi blesavko jedan, što si stariji to si blesaviji, stvarno se ne mijenjaš.
Nikada mama, nikada.
Hajdemo balavci jedni.
Ovo što je imala, ovu slogu, zajedništvo, ljubav i podršku, rijetko tko je imao. Bilo je to bogatstvo koje samo porodica sa čvrstim temeljima, ispravnim moralnim nazorima i duboko ukorjenjenim pozitivnim emocijama može da pruži. Imala je dojam da bi od ponosa mogla da se napuše poput balona od helijuma i poleti visoko, negdje iznad ovih planina koje su je dovele tu njenom plavušanu. Visokom dečku očiju plavih poput različka. One koje su je svakoga dana posmatrale sa neskrivenom ljubavlju i zanesenošću. Sada takve poglede prepoznaje u muškarcima koje je odgajala, ali i u jednom koji ga je stoički pokušavao skriti, ali mu nije baš polazilo za rukom. Šta da ona radi s tim dečkom, morat će nona opet malo pogurati stvari. David je sretan, Leo ispunjen kao nikada u životu, a isto to je željela i za Andreu.
Bog joj je svjedok da tog vrckavog dečka voli kao da je i on njeno dijete. David i on su bili poput šipke i bubnja, nikada ništa nisu odlučili ili učinili, a da ovaj drugi to ne zna. Nije namjeravala dozvoliti da se to sada dogodi. Andrea i Luis obliječu jedno oko drugog poput mačaka oko varenog mlijeka. Ona će bome da im skvasi te brkove i natjera da se prestanu igrati i prihvate to što osjećaju jedno prema drugom.
- Nona stigli smo, hoćeš li moći izdržati, ako želiš vodimo te kući.
Šta je s tobom, da me cimate vamo-tamo, ličim li ti ja na igračku?
Ne nono nisam tako mislio.
Misli ti šta hoćeš mali, miči se da vidim šta se dešava u mojoj fabrici i šta je to tvoj otac smislio.
- Nije uspjela ni zakoračiti, a već je čula uzdahe ostalih koji su ušli prije nje.
- Bože šta je ovo?
U samom holu je bilo spremno sve za vjenčanje. Sofija je sve osmislila, mladenke su odmah odvukli u sobe na spratu da ih srede.
David, Luca i Eric su zbunjeno posmatrali šta se dešava.
- Hajmo dečki zamnom rekao je Ben sav skockan kao sa piste.
- Tata šta se dešava?
- Znaš kakva je tvoja mama, voli sve odmah i u trenu. Onog dana kada ste rekli da ćete se zaručiti počela je ovo organizovati.
I ti si joj to dozvolio pomalo ljutito je upitao Luca?
- Zbog maminog nalaza dopustio bih joj da vam svećenika u sobu uvede i vjenča vas, stoga ne drami i hodaj!
- Odijela su vam gore u uredu i ne kukajte, tražili ste gledajte.
Da li su te djevojke žene vaših života?
Da, kao u horu su sva trojica izgovorila. Kakve to ima veze sa ovom zasjedom?
Pa šta da čekate? Da li vam treba vremena da budete sigurni u to što ste sad potvrdili.
Ne, opet kao pačići u školi ispred učitelja odgovoriše sva trojica.
Onda uvucite stomak, isprsite se i pripremite se za najvažniji trenutak u vašim životima. Ovo trojno vjenčanje je u biti poklon noni za rođendan, za novu liniju čokolade i za sve ono što je učinila za ovu porodicu. Ukoliko nemate dovoljno hrabrosti da izgovorite uzimam, onda sam ja pogrešno procjenio sve vas.
- Bene ne seri više, daj nam ta odijela!
- Luca ne budi bezobrazan!
- Pa peglaš i pametuješ suviše. Ja sam i više nego spreman. Sofija je učinila ovo baš kao da me je pitala.
Eleni su drhtale ruke, Sara je bila na rubu suza, a Marija se smijala kao da je u cirkusu. Sofija i nona su ih posmatrale i nisu se mogle odlučiti čija je reakcija najprikladnija. Njih tri su bile očiti dokaz kako ljudi različito reaguju na potpuno istu stvar.
Kada su ugledale vjenčanice kao da su se sve emocije ulile u jednu, sve tri su imale iskre u očima.
Djevojke ukoliko neka od vas ne želi to danas da učini neka mi odmah kaže da mogu upozoriti Bena, a i svećenika.
Šutjele su kao zalivene svega tri sekunde, a onda istovremeno prišle noni Lucindi. Kao leptiri privučeni svjetlošću. Marija je istupila malo i rekla da govori u ime sve tri. Znamo da je ovo iznenada i da djeluje suludo , naglo i potpuno šašavo, ali bile bi smo neiskrene kada bi smo vam rekle da ne želimo. Nono Lucinda mi samo prije svega želimo vaš blagoslov.
Starićine oči su bile na rubu suza. Sve je očekivala, neku ranu promociju ili završno pakovanje čokolade, ali nešto ovako grandiozno i važno za sve njih, nije. Također nije ni u snu zamišljala da će joj tri divne mlade žene zatražiti blagoslov. Posmatrala ih je i pažljivo vagala što bi im mogla reći, a onda se odlučila za iskrenost i ljubav. Neće da mudruje ni da taktizira, stara je ona za to, a i brakovi tri bića koja neizmjerno voli nisu poslovni pregovori.
Sara, Elena i Marija imam samo jedno pitanje za vas prije nego vam dam blagoslov i želim pojedinačan odgovor od svake od vas.
Reci nono, pitaj što god želiš.
Želim da mi opišete šta osjećate prema ovim dečkima koji strepe i čekaju koja će od vas izaći u onaj ogromni hol u vjenčanici.
Nono, je li ti to ozbiljno, upitala je Marija?
Izgledam li ja tebi ikada kao da se šalim, osim kada to zaista i činim? Podigla je značajno obrvu gledajući unuku svog brata duboko u oči, kao da je čita poput knjige.
Ne nono, ne, skrušeno je odgovorila Marija.
Sara se zakašljala i privukla pažnju na sebe. Gospođo Kaser ja vas ne poznajem kao Marija, ali vas osjećam ....
cccc.....draga odmah da si stala, kakva gospođa Kaser? Ja sam za teme mama Lucy i nikako drugačije, je li to jasno?
Elena se smijuljila, stajala je po strani znajući da će ih sve čelična Lucy postrojiti kao male djevojčice, ona je tu njenu stranu upoznala i zato je mudro šutjela.
I naravno, nije se izvukla.
-Elena s obzirom da su ove dvije započele na pogrešan način, da čujem tebe.
Lucy je isčekivala sa zebnjom što će reći, jer je Elena najjogunastija i najodvažnija od ove tri ljepotice.
- Ja sam on, a on je ja. Gdje ja završavam, tu on počinje. Mom jingu on je jang, mom suncu on je mjesec, moja duša je prazna bez njega i ako nije uz mene ja sam pola žene. Ne mogu vam reći što osjećam za njega, jer to bi bilo da je on odvojen dio mene, a nije. On se uselio u moje srce i dok kuca, on će živjeti u meni.
Nakon ovih riječi, brana je pukla i sve su plakale, jer Elena je rekla ono što je svaka od njih osjećale za izabranika svoga srca. Nona kao da je slušala samu sebe i više nije mogla da kontroliše emocije.
- Nono nemoj plakati, molim te.
Ma pustite ovu senilnu staricu, malo su mi popustile kočnice. Od suza je sve krenulo u smijeh, jasno je bilo da su suviše uzbuđene.
Klarisa, Tea požurite ih srediti, zapričale smo se, imamo samo još dvadesetak minuta.
- Eriče možeš li molimte potražiti Luisa kada si već završio sa oblačenjem i svim. Moram priznati da sam jako sretan što se Marija udaje baš za tebe. Od prvog trena si mi se dopao, a ja je volim kao sestru, ne odvajam je mnogo od Mije, to znaš.
Što imam osjećaj da ide ono, ali ili ako?
Oh pa zato što i ide dečko, jer ako je ikada povrijediš polomit ću ti i noge i ruke, ma koliko mi se dopadao, capisci?
- Tačno sam znao, ne brini Davide, sačuvaj taj svoj mafijaški talijanski za sebe, jer prije bih povrijedio sebe nego nju, Du verstehst?
- Odlično onda, idi sad nađi mi kuma.
- Ukoliko nađem Andreu naći ću i njega.
- Šta si to rekao ?; upitao je Luca navlačeći bijeli frak.
- Ništa, ništa odoh po Luisa.
- Šta je upravo taj nam budući zet rekao, jesi li ga čuo?
- Ne Luca nisam, Požuri, tata je rekao da imamo još samo petnestak minuta, a ja kao da čujem sve više glasova iz hola. Izgleda da je mama pozvala malo previše ljudi za ovu situaciju ili se neko ludira sa ozvučenjem.
- Saznat ćemo kad siđemo i dosta te više s tom frizurom, nerviraš me Davide.
-Opa striček da to nemaš problem zvani "cold feet"?
- Opalit ću te stopalom u to tvoje zategnuto dupe nabildani.
- Ma ko mi kaže.
- I naravno kao i uvijek, vas dvojica se prepucavate.
- Hej Luise druže, već znaš što ću da te pitam, jel da?
- Nisam stoposto siguran, ali nagađam.
- Sad me još i on zafrkava, e pa stvarno nije moj dan.
- I nije maleni, ovo je dan nas trojice.
Sofija je oduvijek bila perfekcionista, pa je tako i sve u vezi ovog vjenčanja dovela skoro do savršenstva. Kada je dvoranom odjeknuo prvi takt melodije na vrhu opozitnih stepenica stajale su tri mladenke i trojica mladoženja. Izgledali su poput onih lijepih figurica koje je Lucinda pravila u očevoj čokolateriji za svadbene torte. Svaka sitnica je bila jedna karta u prošlost. Marijine kretnje i osmjeh prizivale su su joj sjećanja na njenog brata Marija, Davidova kosa i pogled na papu Giuseppea, a njen divni Luca je bio proizvod čiste ljubavi Methewa i nje, nosio je u sebi ono najbolje od oboje.
- Luca , Eriče vidite li vidite isto što i ja?
-Misliš na one tri božice ili sirene preko puta?
- Ne nego na stare babe, pa naravno da mislim na njih tri.
- Ben i Luis su ih slušali i smješkali se, bilo im je jasno da su sva trojica obrali bostan.
- Dečki vi ste se sami već objesili, bez pomoći matičara i sveštenika reče im Ben sa osmjehom od usta do usta.
- Tata ti se klatiš na omči , uh koliko ono dugo? Ne vidim baš da si plav.
- Halo musavac kako to pričaš sa ocem?
- Što ga vučeš za jezik, znaš da on nikad ne ostaje dužan, susretljivo ga Luca potapša po ramenu.
- Ma znam brate, ali bilo je jače od mene, sretan sam i imam potrebu šaliti se malo sa vama. Uz to sam neizmjerno ponosan, ovo je dan koji sam toliko dugo čekao, posebno kada si ti u pitanju. David je moj sin, ali ti, ti si moj brat, moj saputnik, moj najbolji prijatelj.
- Hej, a zar nisam ja tvoj najbolji prijatelj?, dobacio je Jan stojeći par metara iza njih.
- Halo, šta ti radiš ovdje ludak?, trči hodnikom na drugu stranu, znaš da ti trebaš Elenu i Saru provesti do oltara, budeš li kasnio Sofija će te zadaviti.
- Ajme upravu si, idem , trčim, odjurio je skoro se posklizujući.
- Jan je najsmješniji i najbolji čovjek kojeg znam, a da mi nije u krvnom srodstvu.
Ritam melodije se promjenio i počeli su polako silaziti prema holu, njihove stepenice su završavale tik ispred montiranog oltara. Nadsvođen sa stotinama različitog cvijeća u nijansama bijele, roze, žute i ljubičaste, Svaki kutak je odisao elegancijom.
Djevojke dišite duboko i neka vam ne padne na pamet da se spotaknete šuškala je tiho ispod glasa Sofija. Izgleda da je bila napetija od samih mladenki. Posmatrala je Elenu i osjećala toliko neopisive nježnosti. Nije očekivala da će joj se buduća Davidova supruga toliko dopasti, ali ona ju je za samo par dana uspjela u potpunosti osvojiti.
Kada su mladenke bile nadomak oltara gusti bijeli zastor se razmaknuo, a na maloj improvizovanoj bini stajao je Ericov bend i počeo uživo svirati svadbeni marš, koji je uz zvuke saksofona poprimio poseban magičan zvuk.
Lucinda je znala koliko je Sofija sposobna i detaljna, ali nije očekivala da će uspjeti organizovati da svi bitni ljudi budu tu i to sa svim mjerama predostrožnosti, sve je bilo baš kako treba i više od toga. Bilo je baš kao scena iz neke bajke, možda njene najdraže Pepeljuge?
Bend je svirao jako tiho kao podrška svakoj njihovoj izgovorenoj riječi. Svi su ih posmatrali kao opčinjeni , jer ovakvi trenutci su tako jedinstveni i rijetki. Nona Lucinda je stajala tik iza njih i slušala njihove zavjete i bilo da je to bilo slučajno ili namjerno, ali zvučali su skoro pa identično. Da su se riječi i ljubav mogle pretvarati u struju, večeras bi cijeli Pariz bio obasjan od onoga što je iskrilo između njih. Njene stare su oči prepoznavale, udisale i osjećale, bila je to nepatvorena, čista i istinska ljubav, baš onakva kakvu je i sama doživjela i proživjela.
Samo jednom se srce slomi i sastavi nanovo i niti jedan kalup mu ne odgovara osim onog koji u svojim rukama drži osoba kojoj ste ga predali. Baš poput čokolade koja se topi i oblikuje i ona se oblikovala u njegovim rukama. Nikada ne bi postala ono što jeste da nije bilo njegovih čvrstih ruku da je vode, usana da njenu vatru i žar rasplamsaju i riječi da je nadahnjuju.
Nije željela sada da se prisjeća, ali te riječi dio Methewovog zavjeta njoj bile su urezane u njenu dušu poput drvoreza duboko i postojano. Krasile su je i davale joj snagu svakoga dana. Kada je osjećala da bi mogla pokleknuti vraćala im se kao brod što se vraća u svoju mirnu luku.
"Ti si Lucy otkucaj moga srca, moja zora i bistro nebo. Osjećaj raja na zemlji, moja prijateljica, ljubavnica i savjetnik. Ti si moja duga koja znam da me čeka, ma kakve padale kiše, ti si moj dah koji udišem. Kada bih želio ne bih mogao da te volim više."
Zaorio se pljesak, a ona je kao probuđena iz transa počela da plješće sa svima. Nije znala koliko joj je vremena još preostalo, ali sada to više nije ni bilo toliko bitno, jer njen san je bio ispunjen. Sada sve može i da se završi, jer ona je imala priču sa najljepšim završetkom koji bi se mogao poželjeti.
Prišla je mladencima, čestitala i šeretski im namignula uz riječi, da vidimo tko će prije stići kući.
Hvala svima Vama koji ste čitali i bili strpljivi sa nama sporaćima-golaćima :)
Još Epilog i pozdravit ćemo se sa Lucindom, Methewom, Davidom, Elenom, Lucom, Sarom i ostalim likovima koji su nas vodili kroz ovu slatku i toplu priču :)