"Boze oni ne shvataju!"
"Shvati ti njih..."
"Ali oni su zlobni"
"Ti budi duplo bolji prema njima"
"Ali oni me mrze.."
"Ti njih voli."
"Zasto?"Najzad upita on zacudjenim izrazom lica.
"Jer tvoje kratko postojanje nije izmedju tebe i njih.Tvoje postojanje je izmedju mene i tebe "Rece bog sa velikim osmjehom na licu.
"Boze kvare svjet.Uveli su svoju politiku i mrznju u crkvu vise ni tamo nije sigurno."
"Kvaris li ti svjet?"Upita bog.
"Ne"Odgovori covjek odlucno.
"Cemu onda to pitanje?Pocni od sebe radi sve sto mozes da povravis svjet da popravis ljude i ako tokom cjelog svog kratkog postojanja na ovoj zemlji promjenis jednu osobu na bolje uspio si,time si ucinio svoje postojanje bitnim.Zamisli kada bi svaka osoba na svjetu pokusala da popravi barem jednu osobu na bolje?Sve bi bilo savrseno"
"Ali ti nisi stvorio svjet da bude savrsen zar ne?"
"Stvorio sam ga savrsenog ali nikada nije bio predvidjen da ostane savrsen"
"Ja treba da ga popravim?"
"Naravno da ne samo treba da popravis sebe kada bi svako popravio sebe svjet bi bio savrsen , kao sto rekoh ovaj svjet i zivot nije izmedju tebe i njih vec izmedju mene i tebe"
"Ali boze...Crkva kaze da me mrzis i sve poput mene.Oni koriste tvoje ime da bi opravdali svakakve stvari i mrznju oni govore da im ti pricas sta da rade"
"Ja im oprastam oprosti im i ti.Nema svrhe u mrznji ja za to nisam sposoban ja tu emociju nisam stvorio.Na sva pitanja u vezi mrznje ti ja ne mogu odgovoriti ja nisam stvorio ljude takve,Stvorio sam ih ciste i dobre medjutim Djavo voli da mjenja sve sto moze , pitaj njega zasto ljudi mrze mozda on zna."
Covjek se osmjehnu i okrenuvsi se na drugu stranu ugleda Crno lice i upita "Jesi li ti Djavo?"
"Jesam"
"Zasto ljudi mrze?"
"Zbunjeni su."Rece djavo smirenim glasom.
"Kako mislis?"
"Pogledaj mene ja pretstavljam svaku losu emociju i namjeru to je ono sto ja jesam iz moje perspektive je to ispravno jer ja samo to znam za mene je ne sreca sreca i smrt je zivot za mene je lose dobro a dobro lose ja imam drugaciju stvarnost za koju ljutcka bica nisu stvorena."
"Ako nisu stvoreni za to , kako su onda takvi?"
"Nisu takvi, misle da Mrze ustvari ne mrze vec samo misle da mogu.Oni ustvari nisu za to sposobni ja ih tjeram to da osjecaju tu mrznju nagon da ubijaju da se svete i zapocinju ratove."Rekao je djavo sa osmjehom u kom se mogla osjetiti iskrenost.
"Zasto to radis?"Upita covjek zbunjeno.
"Rekao sam ti vec moja stvarnost je drugacija od bozije u mojoj stvarnosti je Lose dobro , smrt je zivot,grjeh je blagoslov a mrznja je ljubav.Ja samo pokusavam negativno da uticem na ljude jer za mene negativno je pozitivno ja jednostavno ne znam drugacije moja stvarnost i stvarnost bozija je drugacija to je sve i jedino u vasem ljutckom svjetu postoji Dobro i Zlo ,mora da postoji da bi doslo do balansa ali inace to ne postoji ,postoje samo razlicite stvarnosti,Po mojoj stvarnosti sve zle lose stvari koje ja radim su dobre i ispravne ali po tvojoj stvarnosti je to pogresno."Rece djavo a Bog se osmjenuo i potapsa djavola po ramenu.
Prije nego sto je covjek imao priliku da ista kaze bog progovori "Medjutim za vas mali svjet je moja stvarnost bolja.Recimo da Ispravno i ne ispravno postoji, moja stvarnost bi bila ispravna i bolja za covjecanstvo ali ja nikada nebi osudio ili mrzio nekoga jer ne zivi po mojoj stvarnosti zato sam vam dao slobodnu volju da mozete da birate.Pakao nije mjesto gdje cete biti kaznjivani jednostavno tamo idu ljudi koji sljede stvarnost djavola ,kada malo razmislis tako je bolje zamisli samo koliko bi ljudi koji razmisjaju kao djavo bili zbunjeni u raju."
"Pa sta da radim?Nista od ovoga ne odgovara na moje pitanje sta da radim sa ljudima ?"Rece covjek zbunjeno.
U to se Bog i Djavo osmjehnuse i rekose u isto vrjeme "Oprosti im svi ste isti samo sa drugacim realnostima"
"Oprostite mi ali moram vas pitati jos jedno pitanje."
Obojica cu samo klimnuli glavom.
"Zasto ste neke ljude oblikovali drugacije od drugih? sa drugacim navikama i razmisljanjima ?" Upita covjek radoznalo.
"Ljudsko tjelo i ljudski um je najvece umjetnicko djelo ikada stvoreno ,Ono je kao prazno platno na kojima zivot crta svoja remek djela medjutim neki ljudi nisu stvoreni da se crta na njima nisu stvoreni da budu prazno platno...Neki su stvoreni da crtaju" Rece Bog i djavo se slozi.
Covjek se osmjehnu i toplo zagrli Boga i Djavola i vrati se na zemlju kod njemu slicnih.
