»KORAČAJ UZ MENE«

~1.DIO~

~Zoey Stewart~

Dugo u noć, sjedila sam pod prozorom. U istoj pozi kao uvijek, promatrajući zvijezde, polako trošeći cigaretu u ruci. No, nije sve ostalo isto.

Nisam sjedila pod  starom, oronulom, škripavom drvenom prozoru, niti sam imala pogled na prljavu, grafitima išaranu, kišnu ulicu. Ovaj puta, sjedila sam pod prozorom iz kojega nije odisao miris vlage i propalog drveta, već naprotiv - svježina! Imala sam pogled na dvorište, prekrasne tamnocrvene ruže koje su ubijale svo zelenilo.

Čuvši korake, brzo sam prstom pritisnula vrh cigarete te ju tako ugasila. Bolilo je, ali, proći će kroz nekoliko dana, a majčin tužan pogled kada bi vidjela kako se uništavam ne bi prošao, barem ne iz moje glave..Stisnula sam zube i stegnula vilicu te pobjedila bol u trenutku kada je Stephanie (mama) pokucala na vrata nove sobe...

-Mama: "Mogu li?"

-Ja: "Sekunda!"

Rekla sam užurbano mahajući rukama kako bih rastjerala dim meni omiljenog sredstva.
Stephanie je ušla u sobu te me po prvi puta noću zatekla van kreveta. Po pogledu sam primijetila sumnjičavost te sam se krenula izvući iz situacije prije nego li postavi pitanja.

-Ja: "Sviđa mi se soba. Baš je velika i miriši..."

-Mama: "Po cigaretama?"

-Ja: "Štoo?"

Loša gluma! Zaista loša gluma Zoey! Podignula je lijevu, uredno počupanu, tamnu obrvu gledajući me u nevjerici.

-Ja: "Oprosti mama..Ovo sve...Previše je. One me smire"

-Mama: "Biti će lakše s vremenom. Kada uhvatiš korak i uklopiš se. Svaki početak je težak Zoey, ali ono što te čeka nakon, sigurno ne bi bilo toliko lijepo da se nisi namučila u startu."

Spustila sam pogled na tren gledajući moje, tamnopute, a zatim Stephaniine svijetlopute ruke.

-Ja: "Da...Uklopiti" Nimalo zainteresirano, izustila sam što je ona i primijetila.

-Mama: "Zašto Zoey? Čemu tužan pogled? Zašto se toliko trudiš uklopiti ako si rođena da se ističeš?"

-Ja: "Zašto ja? Od svih..baš ja.."