Obitelj Evans #2✅

21. KAYLEIGH

Nakon mukotrpnih dana, odlučila sam si popodne dati malo oduška, kako bi se odmorila od svega. Još uvijek na spomen Leova imena oči mi se napune suzama. Zavoljela sam ga, možda na jedan uvrnut način, ali jesam. A on je otišao i ostavio me na cjedilu, samu i napaljenu zbog jedne glube činjenice, a to je da sam djevica.

Utonula sam u san i moj mir poremetila je noćna mora. Gledala sam Leovo lice, a bila sam zavezana, u nekom podrumu. Moje su oči bile fiksirane samo na njega, a on se smješkao. U jednom trenutku, pored njega je došla neka plavuša i sjela mu u krilo, moje srce je stalo. Nisam to mogla gledati, nisam bila spremna gledati tako nešto. Ne u čovjeka kojeg volim.

„Ne, ne, ne želim više sanjati, ne želim ga gledati, ja, ja..." počela sam vikati, ali nečije ruke su me zaustavile i smirile.

„Hej, srce ne sanjaš to sam ja..." govorio mi je poznat glas. Na to sam se trznula i naglo iskočila iz kreveta.

„Što?" gledala sam u Lea, glavom i bradom. U mojoj sobi i u mom krevetu.

„Gubi se van!" vikala sam.

„Kay, daj mi da objasnim molim te..."

„Van!!"

„Molim te Kay..."

„Kod koje si išao nakon što si otišao od mene, gdje si bio do sad, Leo, ma zapravo ne zanima me, smo se gubi." Bila sam bijesna i uplašena. Željela sam znati odgovore, ali nisam bila spremna na njih.

„Molim te, bio sam u Livingtonu i htio bi da pođeš tamo sa mnom. Želim ti se ispričati i reći ti zašto sam otišao. Molim te, daj mi šansu."

Ne znam zašto, ali vjerovala sam mu. Unatoč tomu, voljela sam ga.

„Pričekaj da se obučem" rekla je i otišla do ormara po odjeću.

Putem do Livingtona slušala sam njegovu priču. Boljelo me, jako. Život mu ni u jednom trenutku nije bilo lak i jednostavan. Ne želim ga pravdat, ali razumjela sam njegov strah i potrebu da ode te večeri.

Doveo me na grob svoje majke. Gledala sam u njega i promatrala suzu kako mu klizi niz obraz. Prišla sam mu i spustila lagan poljubac na usne.

„Kay, ja, ne znam je li vrijeme, ali volim te, već dugo i ne znam zašto se ponašam kao snob već duže vremena, ali želim da to znaš. Ti kad budeš spremna za novu šansu i novi početak, čekat ću te i bit ću spreman na sve. Makar čekao deset godina."

„Leo, volim i ja tebe i nećeš trebati čekati na mene. Tu sam, tvoja sam. Sada i zauvijek." Govorila sam mu kroz suze.

Dok je spuštao usne na moje, iza nas se začuo glas.

„Je li se to moj sinčić napokon zaljubio. Hoćeš li svog oca pozvati na vjenčanje?" rekao je čovjek, a Leo je u njega gledao prestravljeno.

„Charles..." obratio mu se Leo.

„Mogao sam pretpostaviti da ću te ovdje naći, čuo sam da si se vratio. Hoću li dobiti pozivnicu?"

„Mi odlazimo." Rekao je Leo i povukao me za ruku.

„Zar ne želiš popričati malo sa svojim ocem. Da me pitaš kako mi je bilo u zatvoru, u koju si me strpao, osobno."

„Nemamo mi o čemu razgovarati. Odakle ti pravo da uopće dođeš na ovo mjesto. Ona te voljela, a ti si bio govno."

„Što je s Rafom, je li i on propalica kao i ti?"

„Ne govori tako o mom bratu." Rekao je Leo i krenuo na njega.

„Leo, smiri se, nije vrijedan toga."

„Vidim, dobio si anđela čuvara pored tebe, šteta što te ni jedna žena nije zaslužila."

„Što želiš?"

„Potreban mi je novac, a mislim da mi ga ti i tvoja djevojka možete omogućiti."

„Kako se usuđuješ tražiti novac od mene, nakon svega."

„Ako mi ne daš novac, gle..." rekao je i pružio nam fotografije Rafa ispred škole kojeg je fotografirao iz ne tako velike daljine.

„Kako se usuđuješ?" rekao je Leo i nasrnuo na njega.

Nakon par udaraca njegov otac bio je na podu, a krv mu je tekla iz nosa.

„Leo, stani molim te. Radi mene i Rafa, molim te."

„Kay, njemu je zabranjeno prilaziti ikom od nas nakon zatvora. Neće se samo tako izvući. Zovi policiju."

Kad je policija stigla, Leo je još uvijek držao svog oca ispod sebe. Ispričao im je za prijetnje prema njegovom bratu i samo približavanje njima dvojici. Zatražio je trajnu zabranu prilaska jer kako kaže, ne želi da njegov brat bude ugrožen od strane svog oca. Kako je policija rekla, biti će u pritvoru neko vrijeme, srećom pa se danas jako kažnjava obiteljsko nasilje.

Leo me odveo u svoju rodnu kuću. Rekao je da bi imao želju jednog dana otići ovdje živjeti opet i ja sam ga razumjela i podržavala.

„Kay, hvala ti na svemu. Drago mi je što si danas došla ovdje sa mnom i što si nam pružila šansu."

„Sve to sam učinila jer mi je stalo do tebe i jer te volim. Ne želim se više nikad osjećati kao posljednjih par dana kad nisi bio tu."

Odveo me u razgledavanje cijele kuće. Je da je bila stara, ali bila je poprilično velika. Lijepa kuća za jednu veliku obitelj jednog dana.

„A ovo je moja soba." Rekao je i obgrlio me s leđa.

Zavukao je svoj nos u moj vrat i počeo spuštati lagane poljupce po njemu.

„Leo, ne možemo sad..."

„Samo se opusti molim te i dopusti mi da te volim." Rekao je, a ja sam ga ovog puta bez problema poslušala.

Po prvi puta vodila sam ljubav s njim, u njegovoj dječjoj sobi, gdje je na plafonu visio primjerak Munjevitog Jurića. Moj prvi put i nije bio tako idealan kako se očekuje. Boljelo me, ali radila sam to s ljubavlju i čovjekom kojeg volim.

Popodne smo zaspali, ali ne do kasno jer smo se morali vratiti natrag u Oxford zbog fakulteta.

„Volio bi da se ovako budim svako jutro do kraja svog života." Rekao mi je mrseći mi kosu.

„I ja također."

Nakon dugo vremena bila sam sretna i ovaj osjećaj u sebi još nisam upoznala, ali mi s sviđao. Mislim da se taj osjećaj zove prava i iskrena ljubav. Možda jesmo krenuli malo krivo, ali život nas je odveo na pravi put i dao nam novu šansu koju ovog puta nećemo propustiti.

Vraćajući film unatrag na dane kad smo se upoznali i mrzili pa sve do danas shvatila sam kako sudbini čovjek jednostavno ne može pobjeći. Osjećam da živim i da s tim osjećajem života mogu otići na kraj svijeta, popeti se na najviše planine i skinuti svojim voljenima zvijezde s neba. Ne želim da ovaj osjećaj ode, želim ostati zapetljana u konope i vjeđe našeg zajedničkog života u kojem ćemo zajedno osnovati jedan za nas tajanstveni svijet, koji ćemo samo mi razumjeti, a biti će zalijevan i hranjen našom ljubavlju. 

Kraće poglavlje, ostao nam je još epilog. Uživajte!