1 Dio

49 1 0
                                        

Ulice ovog malog grada je prekrio tamni oblak.Hladnoca je vec obuzela moje tjelo.Osjecala sam prisutnost ali nikog nije bilo.Noc se polako spustala dok kisa samo sto nije pocela.Jos veca jeza se stvorila u mom majusnom tjelu.Odjednom osjetila sam jak stisak ruke i okret.Zadnje cega se sjecam bile se plave oci poput mora.

Budi me skripa vrata.Oci su mi bile usnile,polu otvorene polu zatvorene.Tako da nisam vidjela ko je usao u sobu.Koraci su se vise priblizavali,a moje cu polagano otvarale.Kada sam uspjela skroz otvotiti oci ugledala sam tamu.Od sve te silne tame vidjele su se njegove oci.Oci mog otmicara.

"Ko si ti?Sta ja radim ovde"
Propustila sam rjeci kroz svoje ispucale usne.On se zlobno nasmjesio kutom usne.
"Malecka,ne znas sta te ceka"
Kroz mene su prosli trnci jeze.Stresla sam,dok je moj pogled lutao po njegovim ocima.U njima se vidio trnak besa.

"Zasto bas ja?"Progovorih ponovo ja
"Kao sto uvjek kazem,slatkoca i bolest ne biraju"Ispustio je te laganim koracima otisao do vrata.Zadnje sto sam od njega cula bilo je "Vidimo se uskoro,tada ces sve saznati" i izasao je.Pokusala sam zadrzati duze.No nisam uspjela.Sta cu saznati jebeno.Sta? Milion pitanja nijedan odgovor nisam dobila.Strah je prolazi mojim cjelim tjelom.

______________________________________
                  Uvod za moju prvu pricu iskreno ponosna sam na sebe😁

Otet Zivot.Where stories live. Discover now