Ne pričamo o nama

Jedanaesto poglavlje

„Ništa nije smiješno, Ariana!" nastavio si. „Ujutro kad se probudiš i otrijezniš, bit ćeš mi zahvalna što sam ti spasio guzicu."

„Doslovno!"

Bacila sam se leđima, odjevena zahvaljujući tebi, na plažu i samo se smijala.

Bilo je tako opuštajuće i bilo mi je potrebno.

Coknuo si jezikom onako kako sam ja znala raditi kada bi me iznervirao.

„Ne mogu vjerovati da si..." Bilo ti je čudno da nisi mogao izreći dokraja.

„Oh,Ar!"

„Dok si u mojoj blizini nećeš okusiti više alkohol."

„Tvoje prvo i posljednje pijanstvo završava večeras."

Coknula sam jezikom. „Ponašaš se kao neka baba."

„Baba koja te je upravo spasila od poniženja. Nema na čemu."

Moždasi bio samo iznerviran jer sam prekinula tvoj slatki spoj s slatkom Nikitom.

Nisi otišao njoj, odlučio si da ćeš provesti ostatak noći sa mnom.Čekala sam otriježnjenje kako bih se mogla vratiti doma. Donio si mi vodu i pitao me nekoliko puta želim li povraćati.

Nijemi se povraćalo.

Legao si pored mene i zabuljio se u vedro nebo. Nakon nekoliko našu tišinu ispunio je tvoj smijeh. Mnogo smijeha.

Pogledala sam te čudno.

Pobrisao si suze.

Gurnula sam te laktom i rekla da se prestaneš smijati. Nije mi se sviđala zamjena uloga.

„Što ti je bilo da ono napraviš?"

Slegnula sam ramenima. Votka me je umorila, spavalo mi se.

„Luda si, Ar."

Možda jesam bila jer mi se učinjeno sviđalo.

„I imaš pjegice na neobičnim mjestima" , nadodao si i ubrzo nakon toga zašutio. Ponašao si se kao da to nisi smio reći ili priznati da jesi ipak vidio sva moja mjesta.

Nije mi to smetalo. Naprotiv, što se mene tiče mogla sam dati sva svoja neobična mjesta.

Znaš na koja mislim.

Uspravim se na krevetu, oči se fokusiraju na veliki bijeli ormar nasuprot. Na sredini je ogledalo preko kojeg vidim sebe. Sramota na ogledalu je velika, maskara se razmazala i slila do obraza. Prstima pobrišem nešto malo i ubrzo se osvrnem na mjesto u kojem sam se probudila.

Soba je ogromna, svaki komad namještaja je točno onakav kakav sam oduvijek zamišljala. Sanjarim o velikoj sobi s velikim namještajem:gdje mogu staviti svoje police s knjigama i imati dovoljno prostora za prolaz, kuda se neću udariti svaki put kad prođem pored kreveta. Ovo mjesto je iz mojih snova.

Na lijevoj strani su balkonska vrata i preko njih duge, sive zavjese.

Gdje se nalazim?

Kako sam se pronašla ovdje?

Na noćnom ormariću leži moja torbica. Iskopam mobitel i dobijem prazan ekran. Ispraznila se baterija.

Vratim film na prošla događanja i kada moj mozak odbije suradnju potražim pomoć ogledala u ormaru.