~Jedna duša dva tijela~🔛

~Prvi pogled~

Gledam u pod već nekih sat vremena Marko je odveo Saru da se prošeću,biti će tu nešto. Uzmem njenu ruku u svoju i počnem da joj pričam,sve kažem,da mi se svidja i da sam joj pripremio zabavu,i tad mj ona stisne ruku.

"La..Lana, doktoreee,doktore probudila se"-dozivam ga dok joj

______________________________________

Lana

"Ra..razgovarati ćemo pos..poslije"-jedva sam rekla dok sam gledala doktora kako ulazi na vrata.

"Zdravo Lana,kako si"-kako sam jel on to ozbiljan,ne osjećam ništa,ruke su mi ukočene glava me boli, a on mene pita kako sam.

"Onako,glava me jako boli"-volim ovog doktora, poznavao je moje roditelje i znam ga odmalena ali nekada zna pretjerati.

"Drago mi je čuti....ovaj trebao bih porazgovarati sa tobom malo, Davore je li možeš izaći na trenutak"-zašto mora izaći,šta se dešava.

"Naravno"-rekao je nekako sa sažaljenjem,sa nekom tugom.

Izlazeći pogledao je u mene i uputio mi pogled kakav do sada kod njega nisam vidjela,vidjela se tuga u njegovim očima,strah,ali opet i ljubav.

Nikada do sada to nisam primjećivala. Šta mi se dešava.

Izašao je i brzo okrenuo glavu kako bi neprimjetno sakrio suzu. Ali vidjela sam je.

"La..Lana"-kaze mi pročišćavajući grlo i tako me trgnuvši iz misli.

"Molim"

"Teško mi je ovo za reći,znam te od malena, poznavao sam tvoje roditelje,veoma si mi draga.."

"Molim vas prijeđite na stvar"-već gubim strpljenje

"Uredu,ovako Lana ti imaš rak mozga,rano je..."-više ga nisam čula smo sam nijemo gledala u njega koja suza mi je skliznula niz lice. On je pričao ali mije uši kao da su odbijale dalje da čuju. Počelo je da mi se manta,osjećala sam mučninu i mislila sam da cu se svakog trena onesvjestiti.

"Jesi uredu,Lana"-pocela sam gubiti svijest i polahko zatvarati oči.

Pala sam ponovno u nesvjest.

Zadnje cega se sjecam je kako Davor ulazi kroz vrata i pridrzava me na rukama.

Doktor

"Uredu,ovako Lana ti imas rak mozga rano je otkriven pa postoji mogucnost dase izlijecis,tesko mi je stvarno daovo kazem,terapije ti mogu poceti za nekoliko dana ili mozda cak sutra,to je sve do tebe. Što prije to bolje,uglavnom "-nije me gledala,njen pogled bio je usmjeren ka zidu iza mene geldala je hladno i sa bolom suze su joj ljevale niz lice.

"Jesi uredu,Lana"-pocela je da pada i da gubi svijest.

Davor

Izasao sam kako bi doktor porazgovarao sa Lanom. Znam da ce ovo biti tesko razdoblje za nju,za mene pogotovo za nas jer je cula kada sam joj pricao.Doktor joj je poceo pricati a ona mu je rekla nesto jer je pocela da gubi strpljenje vjerovatno je odugovlacio. Odjednom njen pogled postaje hladan, vise nije gledala u doktora nego u zid,oci su joj bile crvene i bila je uplakana. Odjednom pocela je da pada.