San

9 1 0
                                    

-Dođi, Val dođi, trebaš nam ti si naš spas.-taj,taj glas ko si ti šta hoćeš od mene molim te ostvime na miru,molim te.

-Dođi trebaš nam ti,ti si naš spas dođi tamo čekamo te svi samo dođi tvoji roditelji, toliko žele da  te upoznati samo dođi.-opet on 

-Ostavime na miru ja te ne znam ja nema roditelje moji roditelji su mrtvi njih nema samo me ostavi na miru-opet pričam u mrak taj glas me stalno doziva ali samo glas bez lica.

-Oni su tu, tamo su.Dobićeš pismo i idi tamo poslušaj pismo pročitaj pismo i svećeti biti jasno samo učini to-opet mi govori isto, opet to pisamo ali nema ga, nema pisama to govori već mesec dana i nema pisma,kakvo pismo.

-Pokaži se i kakvo pismo, nema pisama to pričas već neko vreme nema pisma-govorim mu uvek isto svaka reč je ista kao ona od pre mesec dana nema nista novo.Ja čim legnem da spavam taj glas se pojavi i govori uvek isto, a ja mu odgovoram isto.

-Pismo pročitaj pismo i sve će ti biti jasno-i tu se ja budim opet sva znojava, već mesec dana unazad mi se ovo dešava i šta ja da radim ne mogu da kažem nikome, a i nama kome da kažem.

Stalno jedan te isti san ništa novo.Ustajem rano da bih se spremila za školu i da bih probudla svoju sestru od tetke i da bi im spremila doručak.Da ja sam u ovoj kući kao pepeljuga ali ona koja neće imati srećan kraj.Uvek ustanem rano i razmišljam o tom pismu,taj glas mi već mesec dana unazad dolazi u snove i pričami o tom pismu, a ja ne zanam o čemu on govori.Zato ja već mesec dana unazad uzimam poštu, a pisama nema.

Sutra mi je rođendan punim 18 godina da biću punoletna, ali nemam skim da proslavim taj dan nemam prijatelj, nemam ni roditelje imam smo tetku koja me mrzi i seestu a prijatelje nemam jer jedostavno ja sam povučena devojka i onda se nisakim nisam sprijateljila ali dobro kada se budem preselila sve ovo će da se završi, ja se bar nadam.

Spremila sam doručak za ukućane i sebi tako da sada idem da se spremim i da ih budim.Prvo sam otišla i preobudila ih pa krenula u svoju sobu da se presvučem obukla sam belu majicu na kratke rukave jer je već uveliko jun i još malo završavamo školsku godinu. Hvala bogu.Majicu sam uvukla u crne pantalone obukla bele starke i spakovala knjige i krenula dole u trpezariju na doručak kada sam videla da su svi već uveliko seli za sto izvinila sam se što kasnim jer oni ne vole kada se kasni, ali jbg izgubim se u mislima kada se spremem ali šta ja tu mogu kada me mesec dana već muči ovaj san ne zanam ko je. Glas mi ne zvuči poznat pa ne zanam ko je ali saznacu, ja se bar nadam ali dobro.Kada smo doručkovali ja sam raspremila sto i krenula u školu peške jer živimo blizu škole i zato moja sestra umesto da ustaje u šest kada ja ustanem da spremim doručak i spermim sebe ona usatne u pola sedan i sve stigne blago se njoj ali dobro samo da završim srednju da odem odavde.

Ulazim u školsko dvorište ja idem u arhitektonsku školu volim da crtam to sam oduvek volela kada bi zakoračili u moju sobu videli bi po zidovima samo planove nekih kuća i dekoracije zidova.Ušla sam u svoju učionicu i sela u poslednju klupu do zida i počela da razmišljm o pismu. 

Kakvo je to pismo, kakvo treba da dobijem baš me zanimam ali ne znam.Tako zamišljeno sam sedela na svom mestu i čekala da počne čas i da se što pre završi ovaj dan da mogu da odem kući i da se naspavam jer ne mogu da spsavam od ovog san.

****************************************************************

Trrrrr.Odzvonilo je i zvono za kraj pslednjeg časa mogu sada da idem kući, hvala bogu.Moja sestra je ušla u auto od svog dečka i krenula u kafić na kafu, a ja polako preko parka kući.Volim kada je ovako lepo vreme da idem preko parka nekada sednem na klupicu i upijam sunčeve zrake baš mi prija obožavam kada je toplo, volim toplotu, a i  toplota mi prija.

Posle pola sata sedenja na klupici krenula sam kući ali do mene je dotrčao mali zeka.Šta će zec ovde počeo je da me vuče za nogavicu pantalona ka dubljem delu parka i pokazivao je prstom ka tamo ne znam zašto ali krenula sam ka tamo kao da me je nešto vukolo i imla sam šta da vidim neki  starac je sedeo tamo na klupi pored jezera i gledao u dubinu imao je štap i šešir bio je kao gospodin iz ranijejih godina kada me je primetio samo mi se nasmijo.

-Oh tu si Kim-i zec je samo došao do njega i seo pored njega a  staraca je pogledao u mene

-Bilo je i vreme da se upoznamo Val-rekao je, a ja kao paralozovana sam stajal i buljila u njega otkud on zna moje ime

-Oood kud vi znate moje ime?-pitala sam prvo racionalno pitanje koje mi je palo na pamet i pogledala oko sebe da vidim da li ima nekog da ako me napadne znam gde da pobegnem ali nije bilo nikoga

-Oh Val tvoje ime svi znaju i jedva čekaju da dođeš samo niko ne zna kako izgledas i da si to ti tamo odakle ja dolazim.Izvoli ovo verjum da si dugo čekala sutra budi spremna dolazim po tebe spakuj stvari moras da dodjes ako ne dođes ovde u osamnaes časova ja ću ti doći na kućni prak i ima da idemo da zanš-gledala sam u njega i prebledela slušajuci šta ovaj čovek priča prestravljena sam, a on je najlaganije ustao i okrenuo mi leđa i krenuo u nekom smeru.

Pogledal sam u ruku šta mi je dao i to je bilo pismo koje sam toliko dugo čekala.Gledal sam u njega i imao je neki pečat na sebi kao grb otvorila sam ga i počela da čitam

Val ovo pismo ti pisem ja koji sam ti ga dao nemamo puno vremena moramo da krenemo svi te čekaju da dodješ  kao sto sam ti rekao ne zanaju da si to ti ja se nadam da ti znas ko si i da ti je tvoja tetak rekla ko si jer treba da znas.Očekujem da budeš spremna na vreme i u vreme  koje sam ti rekao i da se spakujes jer moramo da požurimo.To je to od mene sve ćeš saznati na vreme.Do sledećeg viđenje.

I onda se pismo samo uništiolo šta se ovo upravo desilo kakvo je ovo pismo ne zanam šta se dešava, ali imam osećaj da će ovo da mi promeni život i da će mi dati neke odgovore na pitanja.

***********************************************************

TO JE TO OD MENE JA SE NADAM DA VAM SE OVO SVIDELO JER JE OVO UVOD U SVE I DA CE NASA VAL DA PODNES ESVE ŠKOVE KOJI ĆE JOJ SE DEŠAVATI JER ĆE IH BITI MNOGO DOSLEDEĆEG SUSRETA I NE ZABORAVITE 

UVEK SANJAJTE JERNEKI SNOVI SE I OSTVARE


You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Mar 27, 2020 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Kraljevstvo ElemenataWhere stories live. Discover now