Nakon ručka smo izašli napolje da popijemo kafu.
– Strale, sine, mislim da nikada nećeš zaboraviti ovu smokvu. – smeje se baka.
– Nikada je neću zaboraviti, bako. Nikada neću zaboraviti ni ovo dvorište, ni ovu kuću, ni onu klupicu na kojoj smo sedeli.
– Kako je ovo vreme proletelo...
– Lolita moja. – začula sam dobro poznati muški glas.
– Ljubavi moja jedina. – prilazi nam Čedomir.
Ustajem i grlim se sa Čedom – mojim drugom iz naselja.
– Čedo.
– Nemaš pojma koliko si nedostajala. Skoro mesec dana si gore.
– Nema toliko, ne preteruj.
– Meni se čini kao da si godinu dana tamo. Vreme bez tebe sporo prolazi.
– Hoćeš da ti skuvam kafu?
– Ma jok, čuo sam da si došla pa sam dotrčao da te vidim. Ej, u petak uveče izlazimo.
– Pa ajde dogovorićemo se. Ne mogu ništa da ti obećam.
Čeda je spazio Strahinju.
– Da te upoznam sa Strahinjom. – govorim.
– Čedomir, drago mi je.
– Strahinja. – rukuju se.
– Je l' znaš ko je Strahinja?
– Kako mogu da znam, Lolo?
– Strahinja je maleni dečak kojeg sam ugrizla za vrat.
Čeda je prasnuo u smeh. – Šališ se?
– Ne šalim se. Znaš celu priču.
– Da, da, kako da ne znam. Pa gde ste se sreli, jebote?
– Ne psuj, barabo jedna. – kritikuje ga baka. – Neću da mi presedne kafa zbog tebe.
– U Beogradu smo se sreli.
– A u pičku materinu, a milion puta si mi rekla da bi volela da pronađeš dečka i izviniš mu se.
– Prestani da psuješ, nemoj da me teraš da pustim pit bula na tebe! – progunđala je baka i zapretila mu.
– Izvini, bako. – smeje se Čeda.
– Eto vidiš, Bog je uslišio moje molitve.
– E, druže, nije ti bilo lako sa Lolom. Muškarci koje je odbijala su sekli vene.
Namrštila sam se. – Čedomire!
– Ja sam samo iskren, Lolice. Pa zar nije istina?
– Ne laj po mnogo, nego sedi ako 'oćeš, nemoj da mi stojiš tu iznad glave. – govori mu baka.
– Nemam vremena, idem. Pričaćemo ovih dana kad odemo na kafu. – maše nam i odlazi.
– Ludak. – smeje se baka.
Strahinja ustaje. – Hoćeš li da prošetamo malo, pošto uskoro moram da krenem nazad za Beograd? – pogledao me je.
– Može. Idem da se spremim.
– Hoćeš li i ti sa nama, bako? – upitao je Strahinja.
– Ma kakvi. Idite vi, mene mrzi. Jedva odem i do prodavnice.
Ušla sam unutra i krenula gore kod mene da se spremim, ali ponovo zastajem ispred bakinog i dekinog sprata. Čujem razne glasove, ali se ne usuđujem da uđem. Znam da će izaći na veliko ako to budem uradila. Još uvek nije došao pravi trenutak.
![](https://img.wattpad.com/cover/207333229-288-k19702.jpg)
ESTÁS LEYENDO
Obeležen njenim usnama 🔚
RomanceObeležen njenim usnama je priča o Loli i njenoj borbi sa traumama iz prošlosti. Kao mala, Lola je bila nestašna i pakosna devojčica, ali kada je stasala u pravu devojku, život joj daje težak udarac i iskušava je. Njen život je potpuno promenjen posl...