4

1.9K 193 70
                                    

KOSTA

Žena sa naočarima na vrh nosa je postala moja omiljena osoba, sluša moje baljezgarije i na sve klima sa razumevanjem. Slobodno mogu reći jedina žena sa kojom sam se susreo u životu a da priča manje čak i od mene, ali za to je plaćam?

Nije bitno, vredi zlata.

Tera me da se susretnem sa svojim mislima, onim koje potiskujem. Uz njena kratka pitanja ja pronađem gde je problem nastao, ili bar nagoveštaj problema, onda me navede da poželim da otklonim problem.

"Kosta, vi ste od rođenja okruženi dominantnim ženama. Vaša majka na primer..." Ona nastavlja da objašnjava fenomen dominantnih, preduzimljivih, jakih žena, onih preterano zaštitnički nastrojenih majki a ja u svakoj rečenici pronalazim moju majku. Ona se borila za mene, uvek znala šta je dobro za mene, šta ne, dopalo mi se to. Kome ne bi?

Stvorila je od mene pasivnog, povučenog, osobu koja sve prepušta drugima? Moja veza sa Sarom je u tom trenutku imala smisla.

Sara je smuvala mene, ona je inicirala viđanja, izlaske, uvek znala kako i šta treba.

"Brate, ajmo na pivo!"

"Ček da pitam Saru ide li mi se?"

Toliko sam svoj u vezi, jebeno sedim dok pišam.

Da nisam raskinuo, to bi bila sledeća faza u koju bih upao.

Raskinuo sam sa Sarom i odmah obavestio majku, slušao kako sam pogrešio onda se uhvatio kako razmišljam da ipak još jednom razgovaram sa Sarom. Sreća tu je doktorka Mitić, moj spasilac... Jebote, do sad makar nisam patetisao.

"Vi u potencijalnoj partnerki tražite osobine takve žene, ali to vas ne čini srećnim."

"Koje osobine mi trebaju?"

"Kosta, to vi morate otkriti. Tačnije, do sada ste trebali otkriti. Ljudi to obično rade  u prvim vezama. Vi kao da ste preskočili tu fazu i uplovili u vezu sa nekim ko ispunjava kriterijume vaše majke."

DA! Moj mozak vrišti. Minja, Đurđina pa sad Sara, majka ih je smatrala idealnim devojkama za mene.

Zar majke ne vole potencijalne snajke?

"Doris je sušta suprotnost mog tipa devojke." Njene nasmejane oči i divlje kovrdže mi zaigraju pred očima i seansa ne može da prođe da je ne pomenem.

"Možda je baš dotična Doris vaš tip devojke. Rešićete ove testove, donećete mi rešenja u sledećem terminu." Pruži mi hrpu nekih papira i ljubazno mi se nasmeši, stavljajući mi na znanje da je prošlo mojih 5 minuta zavirivanja u dubine mog bića.

Gde sam to sad čuo?

Dve godine ranije

Stojim u  menzi sa Sarom i ispred nas stoji Tanja, glasno razgovara na telefon, ciči i smeje se te kada prekine okreće se ka nama  i pozdravlja nas. Bučna, brbljiva, slatka, veoma naporna ali isto tako i dobra devojka. Jedna od onih devojaka koje su bile zaljubljene u mene, ali nikada ništa nije bilo među nama, ja sam koristio to što se ložila na mene, materijali za učenje, potencijalna ispitna pitanja, zadaci sve mi je dostavljala a nisam ni morao da tražim. Sada smo samo dobri prijatelji.

Oboje smo apsolventi, a Sara je završna godina. Desi se nekada da izađemo zajedno, nekada da se nađemo na istim predavanjima, nekada samo izađemo na kafu u pauzi. Ali Sara i ona se baš ne mirišu, valjda vide konkurenciju jedna u drugoj.

"Idete posle na predavanja?"

"Ja imam, Kosta je slobodan. Ide da uči za kolokvijum." Sara odgovara dok ja razmišljam da li jesti ćufte ili pasulj.

KOD PSIHOLOGA 🔚Where stories live. Discover now