Kosti pune vjetra

Nada umire posljednja

Ronim u dubinama
Topim se u gorčini
Polako se gubim
Gubim i tebe
I njih
Kao da vas nikad nije ni bilo

Tražim savršenstvo a znam da ne postoji
Misli su mi krive
Nema ovdje sretnih završetaka
Život ide dalje,
Pa te napusti i postaneš prah
Prah nošen vjetrom, da oslijepi one koji misle da vide

Zaslužuješ ti bolje
Idi,
Neka i oni idu
što dalje od mene
Za njih, možda, nije kasno
Ja sam kriva, jer više ničemu i nikomu ne vjerujem
Više nema ni nade.
Zaista umrla je posljednja, poslije mene