Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
– Pa, kad ih ti priklještiš bogami odoše i ona i dječiji doplatak i ne gine impotencija.
– Budalo! Hajde, glavu gore, nemoj da te Lanka vidi takvog sjebanog. Idem ti po piće. – ode Mare, ja odmahnem glavom. Ima pravo Mariška. Mislio sam da se maknem, možda čak i da zaginem negdje dok ne budem siguran u test, da sam sebe spriječim da je imam, ali ako je to zbilja istina, to da je ona... O, jebem ti.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Heeej najljepši doktore na svijetu? Pa, gdje si ti nama? – osjetim ruke na ramenima, a onda i poljubac u obraz, a još ni ne vidim od koga. Dvije dame mi se stvore pred očima, sa velikim osmijesima na usnama. A , u materinu, poznate mi jesu, ali koje su sam Bog zna.
– Hej, cure! – kažem, a one se stanu uvrtati kao gliste. Jebi ga, kresnuli smo se nekada, to je sigurno, ali ni u jedan ih koš ne mogu strpati trenutno
– Pa, kako si doktore Kruniću? Nema te vani zadnje vrijeme. Diskoteke su puste bez tebe. Mi smo usamljene bez tebe Doco! Zaboravio si na svoje cure? – prave tužne face i puće usta kao majmunčići. Ajd u moj!
– Sorry cure imao sam obaveza. Ne mogu više da stignem na sve strane.
– Ali, prije si stizao svuda Damjane. Na sto strana za jednu noć.
– Ovaj, pa, da, prije. Sada više ne. Malo se odraslo cure moje, moramo se malo uozbiljiti.
– O, pa nećeš valjda u mirovinu Doco. To bi bila šteta velika.– ne mogu im reći da se nose u tri krasne, mada mi to sada jedino pada na pamet. Nisam ja takav, vjerojatno smo bili dobri jedni drugima nekada, dok me se tako dobro sjećaju i dok im nedostajem. To što se ja njih baš ne sjećam, jebi ga to je moj problem. Nisu zaslužile da budem nekulturan, ja to i nisam. Ne prema ženama. Ne prema onima koje mi život uljepšavaju.
– Neću cure moje, ne brinite, samo ovaj Doca sada ima nešto zbog čega ne provodi noći sa sto cura odjednom, nešto što ga malo više usrećuje od toga.
– A to je?
– Hej, zmije čegrtuše, ' ajmo razlaz! – Mare prilazi brzim koracima noseći mi piće – Šta ste nagrnule na čovjeka? Jel' nije lijepo rekao da nije zaintersiran, što još hoćete. Crta da vas ne vidim!
– Ma, tko će nam reći, hajde molim te muškaračo, jesi mu ti zaštitar?
– Čovjek je zauzet, ima curu. Pravu ženu, a ne vas plastike. Tornjaj!
– Ma, hajde čupava, a jesi mu ti možda cura!?
– Ja, ne?
– Ona nije, ali ja jesam! Ajmo razgulite. – čujem Lanin glas iza sebe, a cure se uozbilje istog trena.
– Doktorice Lano, kako ste? – au vidi ovo. Koje poštovanje ima moja žena, sve ti jebem. Ustanem, pa kad je vidim onako prekrasnu, ma jebo sve o čemu sam razmišljao, samo je zgrabim i stegnem uz sebe
