Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
– Onda, što se brineš. Sve će biti dobro. Skupa ćemo pregurati što god treba. – ustanem pa ih oboje prigrlim
– Hvala vam djeco draga. Zbilja ste mi suzice izamamili. Što bih ja bez vas?
– Ništa za to. Čemu služe prijatelji nego da dijele i dobro i zlo.
*****
Virim kroz prozor kao neki voajer. Čuo sam da je Toša dovezao mamićku. I moram malo da bacim okicu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Stiv mi je u rukama, Thor prede na krevetu, razvalio se rođo spavajući. Tole otvori vrata bendže gospođi koja još sjedi unutra, pa joj pruži ruku. Ijao, kavaljer stari, ma Todor je čovjek pun manira, kulturan, fin, u isto vrijeme zajebant, i vrag kad treba braniti svoje. Volim te njegove osobine i znam da mojoj staroj treba baš netko takav da je čuva od tuge i crnih misli. Ona prihvati njegovu ruku, pa iziđe. Stanu jedno spram drugog, a ja već skakućem kao zec. On drži njene ruke u svojima pa se sve glede kao dva psića.
– Ma poljubi je Tole, jebo te pas! Daj, hajde jesi li ti šmeker ili nisi? – sve navijam tiho, dok Stiv sklapa okice i počinje da dremucka. Ona se samo nasmiješi i nešto progovori, a on uzme njene ruke koje drži, i poljubi jednu, pa drugu. Ja se sav raspilavim, a i stara. Zagrli je, ona ga cmokne u obraz. Jedva joj pusti ruke, a ona krene u kuću. Zavučem se više iza zavjese, jebeni špijun, gledam ga dok sa osmijehom prati njene korake, i tek kada ona zatvori vrata, on skrene pogled. Protrlja lice rukama, zatim i glavu, pa se nasmije. Krene u auto, pa pogleda prema mom prozoru. Ne da mi vrag mira, otkrilim zavjesu, namignem mu i dignem palac u zrak. On se nasmije i odmahne glavom, pa sjedne u auto. Ma, bravo Tošo zmaju. Šiknem Stiva u fotelju pa se kao ono sav napola pospan sjurim niz stube. Ona u kuhinji sipa vodu.
– Hej sine!
– Hej draga majko. Kako je bilo na spoju?
– Nije to bio spoj Damjane.
– Ak' ti tako kažeš. I kako je bilo na „ne spoju"? – ona obori pogled, pa se zasmijulji
– Lijepo. Jako lijepo. Za dvoje nesretnika odlično čak.
– Je li Toši jezik oprao pod kad te video?
– De, ludo jedna, kakav jezik, kakav pod.
– Znači jeste.
– Pa, rekao je da sam jako lijepa. – bravo stari – Damjane, izaći ću opet s Todorom, nadam se da ti to ne...
– Ni u ludilu! Rekao sam ti. Ja navijam za vas. Želim da budeš sretna. Volim vas oboje. Trebate jedno drugo.
– Znaš da u našim godinama opreza nikad dosta. Ako nešto krene po zlu to bi nas dotuklo oboje. Ne mogu se upuštati u zajebanciju s osjećanjima Damjane.
– Meni pričaš stara. Ne brini bit će sve ok. Todor je divan čovjek i treba mu divna žena, a to si ti stara koko. – ona sjedne kraj mene, pa mi pomiluje obraz
