Nastavak priče "Obećanje".
Kada je još bio dječak zakleo se da će pomagati ženama. Kada je njegova majka oboljela od raka s njom je prolazio sve muke i patnje te bolesti, da bi kada je dovoljno odrastao ispunio svoje obećanje. Danas je on doktor g...
– Ništa te na razumijem, hajde polako! Mare daj kiselu jebote, što si se ukočila! – za tren mi gura to govno da pijem, popijem, pa tek sad ću da umrem fuj jebote kako je odvratno.
– Rekao je... Da ima još jedno dijete s nekom ženom. Da je to dijete moj parnjak. Možeš li vjerovati brate? Dok je moja mama bila trudna i nosila njegovo dijete, on je švrljao okolo i spavao s drugim ženama.
– Pasiji skot! – Tole opsuje i udari rukom o stol – Jadna Ksenija. Nije to zaslužila. Nikako nije.
– I, onda je rekao da je saznao za nju, da njezina matera nikada nije bila sigurna je li dijete njegovo ili njena muža.
– Brate, tako mi je jako žao. Žao mi je što si oduvijek patio zbog tog kretena.
– Pa, nisu svi imali sreće u životu da imaju Todora za oca Makso. Nemate pojma koliko ste sretni što imate jedan drugoga.
– Sine, ti znaš da sam ja uvijek tu i za tebe, ne samo za Maksima. – stegnem mu ruku, to me gurne preko ruba.
– Znam stari moj, hvala ti beskrajno.
– I što sada? Gdje je to dijete, zapravo čovjek? – pogledam u brata, a suze samo izlete.
– Nije čovjek. Žena je. Moja žena. Moja Lana! – on samo upadne u stolicu i stavi ruku preko čela.
– Damjane... O, jebote. Jao brate, pa daj, nije valjda?
– On tako kaže. Hoće test. Hoće da zna da li je njegova. Ne mogu Makso. Ne mogu uništiti Lani život. Ne mogu joj reći da je...
– Hajde sine, dođi. Dođi idemo te odvesti kući. Dosta si pio i tugovao. Hajde kad se odmoriš bit će bolje. Sredit ćemo sve. Naći ćemo rješenje. Mi smo obitelj, zar ne? U dobru i u zlu skupa, je l' tako? – Tole me hvata i diže me sa stolice, Maksim pripomogne. Pustim ih da me izvedu van. Stanem kraj auta, pa zagrlim Toleta.
– Stari hvala ti što me voliš. Volio bih da si moj otac. Volio bih to. – on me stegne, a onda sjednem u auto, pa zabacim glavu nazad. Da mi je da nestanem.
* * * *
Jedva uspem otvoriti oči. Glava mi se raspada i sve mi se vrti iako ležim. Gdje sam, koji vrag se dogodio? Kako me sjećanje udari kao grom, tako opet sklopim oči. Isuse! Pokušaj padanja u komu je propao. Otrijeznio sam se, a sad ću da jaučem od mamurluka.
– Hej pijanduro, jesi dobro? – čujem mu glas, a kad otvorim oči on je tu. Sjedi kraj kreveta i pije kavu.
– Makso? A, u materinu, ima da opandrknem od glavobolje.
– Nećeš, ne brini, bit ćeš ti ok. Odspavao si, otrijeznio se, sad malo da popiješ kavu, pojedeš neku juhu i kao nov.
– Ako samo spomeneš još neku hranu, svega mi zbljuvat ću se po tebi kao onda kada sam pio one zemljotrese na Kozinom jebenom rođendanu.
– Isuse, nemoj da ti je palo na pamet! – odmakne se skupa sa stolicom – Nisam se mogao isprati tri dana, fuj!– zabacim glavu nazad u jastuk pa protrljam lice.
– Ovdje si cijelu noć?
– Naravno da sam ovdje. Ne bih te ostavio samog. Ni teta Kseniju. Što bi ona s tobom takvim?!
– Joj stara moja, moram ustati da je vidim, da je zagrlim, da joj se ispričam. Ne želim da me se stidi, pogledaj kakav sam svinjac od čovjeka.
– Ne brini, ona je dobro. Ne stidi te se budalo mater ti je. – pridignem se malo pa sjednem.
Oops! Această imagine nu respectă Ghidul de Conținut. Pentru a continua publicarea, te rugăm să înlături imaginea sau să încarci o altă imagine.
– Što ću sad Maksime? Što ako je ona njegova? Stalo mi je do nje kao do nijedne.
– Pa, sinoć si rekao da je voliš krele!
– Jesam li?
– O, da, jesi. Znaš da što trijezan misli pijan govori.
– Pa, ne mogu da je volim bio sam s njom par puta. Jebote ne možeš nekoga zavoliti za tjedan dana.
– O, naravno da možeš.
– Možeš? Koga?
– Onu koja ti je suđena brate. – Stiv i Thor skoče na krevet, pa se uvuku ispod mojiih ruku. Znaju oni gdje im je mjesto. Pomazim obojicu, pa ih prigrlim uz sebe.
– Joj mačori moji, totalno sam sjeban. Zbilja bi mi trebalo malo vaših junačkih muda da se izborim s ovim sranjem.
– Ne mogu ni zamiliti koliko ti je teško ovo brate, ali da bi bio siguran da on govori istinu, ti moraš razgovarati sa Lanom. Moraš joj reći makar nešto.
– Kako da joj kažem da joj je mater spavala s mojim... sa Željkom mjesec dana prije udaje za njezina oca? Kako da joj kažem da joj je mater beštija koja je varala vjerenika? Da ni ona ne zna čije je dijete rodila? Uništit ću joj život.
– Moraš naći načina da je ne povrijediš, ali da opet saznaš postoji li mogućnost da je istina to što je Željko rekao.
– Pa, kako?
– Saznaj što možeš o njenima, pitaj ju, razumiješ. Ono neke tvoje lude fore. Na koga si tako lijepa, na mamu ili tatu i te fore, ma znaš i sam. Ti si to magistrirao. I Dami obavezno, ali obavezno da se uradi taj test.
– Pa, kako ću to uraditi bez njenog pristanka? Ne mogu ženi uzeti krv da ne zna.
– Zaboravljaš da je Tihana medicinska sestra. Ona će nam pomoći. – primakne se pa mi stavi ruku na rame – Neću te ostaviti samog u ovome brate. Znam da ti Lana puno znači. Znam da si tako jebeno zaljubljen u nju i sretan sam zbog toga. Neću dozvoliti da i dalje patiš zbog tog smrada. Znam da te boli, sve to, njegovo ponašanje, majčino poniženje, to što se ne kaje za svoj život kojim je živio. Ti si uvijek oko sebe imao ljude koji te vole. Majku, malo govno Kikija, mene, Toleta, gomile, gomile žena koje su te obožavale. Nije tebi njega nedostajalo u životu, samo ta tuga i bol zbog osjećaja odbačenosti od svoje krvi boli. Tole te uvijek volio kao svoga to znaš, pusti Željka k vragu i izbori se s ovim.
– A, ako je istina Makso? Ako Lana jeste njegova? Što ću onda? Spavao sam sa sestrom! Želim da bude moja zauvijek! Kako ću preživjeti taj pakao?
– Ona nije njegova Dami! Ne znam kako joj izgledaju roditelji, ali jebote pa pogledaj tebe i Kikija. Strašno ličite na njega. Jebi ga sorry, ali tip ima jebeno jake gene. Lana je totalna suprotnost tebi. Nema ništa njegovo. Ni slična nije, nemoj se stresati. Je l' ti u duši osjećaš da bi ona mogla biti kćer tog ološa?
– Ne. Naravno da ne. Ne želim joj to.
– Ne brini brate, riješit ćemo to. Uradit ćeš taj test i vidjet ćeš da će sve biti ok. Lana ne mora nikada saznati za to. Nećeš joj uništiti život, ako joj ne kažeš.
– Pa, jebo te pas maloprije si mi rekao da joj trebam reći.
– Pusti mene, ne znam što pričam. Spavao sam na tvom trosjedu, a Stiv Rodžers na mojim mudima. Tako da mi cirkulacija baš i nije dobra. Ne dopire mi do mozga baš.
– Budalo! Stiv ti je grijao jajca. Trebaš biti zahvalan.
– Ma mačke su ti pederi brale, i to žešći!
– Pa nije ni čudo, super su zgodni! Kao ti i ja! – pošaljem mu pusicu.
– Smrade jedan!
– Hvala ti Makso. Hvala ti što si uz mene i što si me malo povratio. Bio sam u totalnom kurcu čovječe.
– Znam. Vjerujem ti. I ne moraš da mi zahvaljuješ. Ti si bio uz mene puno više puta. Moje su krize trajale mnogo duže i da nije bilo tebe lud bih hodao. Hajde sredi se Tole je dolje sa teta Ksenijom. Moraš razgovarati s majkom Dami. Teško joj je što joj djeca pate. – sirota moja stara.
– Volio bih da nađe nekog dobrog čovjeka da ne ostari sama Makso. Volio bih da bude sretna. Toliko je propatila. Toliko je sebe dala za nas obojicu. Zaslužila je sreću.
– Predložit ću starom da je odvede na večeru. Onako prijateljski. Tko zna, možda im bude lijepo.
– Misliš da bi mogli...
– A, što da ne? Bili bi odličan par.– nasmiješim se na tu rečenicu. Bili bi! Zbilja bi!
