Mistress of the shadows

Chapter One

Hvala svima koji ovo čitaju... ako uopće netko čita ovo... Slika Lily je iznad ovoga. :)

"Stvarno moram ići tamo?" uzdahnula sam i bacila haljinu u kofer.
"Da, moraš! To ti je baka Lily! Ona je rekla da želi da kod nje provedeš ljeto i ti moraš biti sretna što se želi s tobom družiti", mama mi je probala objasniti, ali ja jednostavno nisam htjela shvatiti. Imala sam cijelo ljeto isplanirano do detalja, a ona i odlazak baki koji mi ona do prekjučer nije ni spomenula remetili su sve.
"Mama, ti ne razumiješ...." počela sam, ali me ona prekinula:
"Razumijem ja to i to jako dobro."
"Pa naravno da razumiješ!"
"Vidi Lily, sada ću ti reći nešto i molim te da me pažljivo slušaš. Znam da ne želiš ići, da ti iskreno priznam, ni ja nisam baš najsigurnija da je to najpametnijji potez, ali tvoj otac inzistira."
"Čekaj malo, mama, ti kažeš da ti ne želiš da ja idem, pa zašto onda idem? Jesi li razgovarala s tatom?"
"O pa naravno da jesam, ali on inzistira da odeš baki ovo ljeto. Ja iskreno mislim da to nije najpametnije, ali znaš kakav je tvoj otac, nikada ne popušta, a ovo nije nikakav izuzetak."
"Dobro, ali to ne mjenja činjenicu da ja ne želim ići", otpuhnula sam i u kofer stavila žuti džemper.
"Znam Lily znam, ali moraš se strpiti i izdurati ovo ljeto, a nakon toga, obećajem ti, moći ćeš za božićne praznike otići kamo god želiš."
"Mama, ovo je cijelo ljeto, a to je ono dva tjedna."
"Lily molim te! Samo odi i jednom u svom životu, samo jednom, samo jednom, izduraj nešto. Znam da nisi osoba koja može šutiti i trpiti."
"Ajde dobro, ali pod jednu cijenu. Za božićne praznike ćeš me pustiti da s Agnes idem u Francusku s njom kod njene bake."
"Ovo je teška ucjena. Uhvatila si me nespremnu, to ti priznajem. OK može, ali kod bake moraš biti jako dobra", moja mama me ozbiljno pogledala. Rukovale smo se i nasmiješile kada je tata upao u sobu. Košulja mu je do pola bila u uvučena u hlače, a pola je visilo van. Kosa mu je bila raščupana.
"Tata, jesi dobro?" upitala sam ga odmjeravajući ga pogledom.
"Gdje je punjač mog mobitela?" upitao je pregledavajući utičnice moje sobe.
"Nije ovdje, a kaj ti nisi imao nekoliko punjača?"
"Jesam, ali sam i njih izgubio. Siguran sam da mi je jedan u uredu i jedan mi je sigurno ostao kod Johna prošli tjedan kad smo gledali tekmu", John je bio tatin najbolji prijatelj od djetinjstva.
"I onaj koji bi ti trebao biti kod kuće nije tu?" mama se uključila u razgovor.
"Trebao bi biti, ali ga nema", reče tata očajno.
"Zašto ne odeš po punjač kod Johna?" upitala sam ga. 
"Otišao je sa ženom u Jordan, vraća se tek za dva tjedna, a ured je zaključan", tata je sjeo na krevet i pogledao moj punjač," Mogu uzeti  tvoj?"
"Ne tata", rekla sam strogo.
"Neće ti trebati, hodat ćeš prirodom i slušati zvukove prirode. S bakom ćeš tražiti ljekovito bilje i šta god ona već radi."
"Hvala ti tata, ali nisi me uspio nagovoriti da se odreknem svog punjača."
"Jesi pogledao u podrumu?" upitala ga je mama.
"Zašto bi.... Pa ja sam jučer radio u podrumu i punio sam mobitel kako bi mogao gledati instrukcije kako složiti stolicu", ustao se i odjurio niz stepenice. 

"Tata? Zašto tako jako želiš da idem baki?" upitala sam tatu dok smo se vozili prema onoj nigdjezemskoj zvanoj Skye.
"Mislio sam da bi bilo lijepo da provedeš malo vremena sa svojom bakom."
"Tata, dva mjeseca nisu malo. Ja nikada nisam s nikim provela dva mjeseca u komadu bez izlazaka iz kuće."
"Izlazit ćeš ti", rekao je moj tata. Da nisam znala kamo idem i vjerovala bi mu.
"Tamo mogu izlaziti s ovcima, a ne s ljudima."
"Lijepo ćeš se povezati s prirodom, Lily."
"Zar stvarno misliš da se ja želim povezati s PRIRODOM? Tata, moj najveći strah su bube!"
"Lily, tamo je premokro i premračno da išta živi", podsmjehnuo se tata. 
"Čak i ti shvaćaš da je to rupa kakve nema."
"Ajmo se mi nešto dogovoriti", rekao je tata, pogledao cestu, pa nastavio,: "Nemoj mi tu negodovati nego jednom u svom životu budi pozitivna."
Uzdahnula sam i nastavila gledati kroz prozor.

"Lilian Skye Mac Alistair!" Baka je istrčala iz kuće nazivajući me mojim punim imenom. Nitko, ama baš nitko, me nije zvao mojim dvama imenima. Ustvari sam imala dva imena, ali Skye nikada nisam koristila. Moj tata je Škot i rekao je da želi da imam i jedno škotsko ime. Moja baka se dvoumila između Skye i Isla, ali je odlučila da je bolje da mi je drugo ime Skye jer je ona skoro cijeloga života živjela tamo i smatrala je da sam ja povezana s tim otokom. Znam, glupost.
"Bako!" zagrlila sam ju, a usput sam se i naježila. Bilo je valjda pet stupnjeva, a ja sam bila obučena u traperice koje su mi bile iznad košćice i tanku bijelu košuljicu, a na nogama je imala tanke crne vansice. 

"Bok, mama!" pozdravio ju je moj tata i iz bunkera izvadio moj gigantski kofer. 
"O Colin! Hoćeš ostati na večeri?"
"Ne, moram krenuti prema Aberdeenu. Cijeli sljedeći tjedan imam sastanke poslovne", poljubio je svoju majčicu i onda smo se pozdravili. 
"Sada smo same, Skye", baka se osmjehnula i uvela me u kuću. Za sobom sam vukla kofer kroz lokvice na prilazu. Bakina kuća se nije nalazila u gradu. Bakina kuća je bila 4 kilometra od najvećeg grada, Portreea. 
"Šta si napravila za večeru?" upitala sam ju.
"Ono što najviše voliš", baka je skinula jaknu i objesila ju na vješalicu u hodniku. 
"Kobasice i pire krumpir?" upitala sam ju.
"Pa naravno", baka se nasmiješila.

"Jesi li upoznala kakvog dečka?" upitala me baka nakon što smo pojele.
"Pobogu bako! Naravno da ne! Gdje bi ga našla? U mom razredu su svi nikakvi", nasmijala sam se.
"Pa sigurno je neki od njih zaljubljen u tebe", nasmijala se baka i natočila mi još soka.
"Mislim da je jedan zaljubljen u mene, ali nisam sigurna..."
"Ooooo, pa reci mi nešto o njemu!"
"Ah, dobro. Zove se Alex Chandler. Nije baš neki učenik i ima strašno loše fore, mama radi sve umjesto njega. Kada moramo crtati nešto za likovni doma, njegov rad je najbolji, a u školi ne zna crtati. Jedanput me lupio po guzici što je bilo odurno!"
"To je sve o njemu?" upitala me baka podignutih obrva.
"Tata mu je zubar, a mama profesorica na nekom matematičkom faksu, ali ne znam šta predaje."
"I on ti se ne sviđa?" upitala me baka skeptično.
"Naravno da ne", okrenula sam očima,: "Zar si mislila da mi se on sviđa?" 
"Šta ja znam. Onda imaš li kakve planove za sutra?"
"Vidi čuda, nemam", moj sarkazam je isplivao.
"Mislila sam da odemo do moje prijateljice na drugom kraju otoka."
"Može."