Hope » niall horan

381 14 8
                                    

'HOPE' - 1.DIO

Mrak. Tišina. Jedini ugođaj u mojoj sobi. Zvuk alarma prekida maštanje. Pogled na sat čini me nervoznom. Devet ujutro. Propuštam razgovor sa policijom, čudim se sama sebi kako sam zbunjena.

Živim u malom gradiću, s velikom voljom. Maštam. Živim od maštanja. Vjerujem. Živim od vjerovanja. Znam. Jer moram znati. Što? Što je taj život?

Da li je to neka igra s puno ljudi a malo dobrote? Ili je to samo nešto o čemu ne maštam? Zašto? Zašto moram gledati svijet pun mržnje i zla?

Da li je to zakon ili moja kazna? Jesam li kažnjena? Ne želim, moram. Vjerujem, mogu. Soba u kojoj se nalazio samo mali frižider, mikrovalna pećnica, ormar i krevet.

To je bio moj dom. Volim ga. Nije kućerina od tri kata, ali je to samo soba. Ružnoća koja me krasi, bila je moja jedina osobina. Pogled kroz prozor, navika.

Ništa novo. Ljudi idu svojim putem, bez stajanja. Ja samo ležim, sklupčana, na krevetu.

Mrak pada, zvijezde sve više i više svijetle. Promatram ih. U njima vidim pola svoga života kojeg poznajem, a polovica se skriva iza mjeseca. Oči su mi sanjive i sklapaju se same od sebe, ne mogu više, potreban mi je san. Laku noć!

Pozdrav! Ovo je još jedna moja priča, ali drugačija! Uživajte! xoxox

- a.f

Hope » niall horanWhere stories live. Discover now