Crna noć je bacila svoj plašt
i njime pokrila čitav svet.
Mesec je pun, k'o dukat žut,
a senke počinju svoj ponoćni ples.Na pozornicu stupa on,
muška silueta u plaštu od noći.
Vetar šapuće, lišće treperi
i sve je pokoreno njegovoj moći.Pruža joj ruku dok muzika svira,
silueti nežnoj k'o prolećni cvet.
Počinju svoju ponoćnu igru
jer noćas njihov je ceo svet.U ludom ritmu pokreću tela,
zemlja se trese ispod njih.
Crna im noć strasti pokriva,
krije ih od pogleda radoznalih.U vazduhu se oseća strast,
zemlja miriše na njihova tela,
njihova igra i dalje traje,
pred njima je noć cela.Senke im se prepliću po drveću,
krici ljubavi se razležu u noći,
i dok noć menja svoje boje,
jutro se bliži, uskoro će doći.Nebo polako postaje crveno,
senke im blede, jutro je tu.
I posle nemirne, besane noći
on se povlači i ostavlja nju.I ona uskoro odlazi sneno.
Večno će pamtiti taj miris noći,
vrele poljupce i ljubavnike
koji moraju u zaborav poći.Noć je ponovo bacila plašt
i njime prekrila ceo svet.
Ali noćas senke nemo ćute.
Odigrale su svoj poslednji ples.
YOU ARE READING
Bitanga I Princeza
Poetrystihovi jedne zaljubljene tinejdžerke sačuvani od zaborava....