Terasa sa pogledom na more

6.

„Kao da sam pas" stavio je ruku iza mojih leđa „nemoj me tako zvati"

Vani je bilo barem 30 stepeni, ali od njegove blizine temperatura se podigla na 70 u sekundi. Htjela sam da me dodirne, da osjetim njegove ruke na svom struku, ali se nisam usuđivala uraditi nešto po tom pitanju. Samo sam sjedila pored njega i čekala njegov sljedeći potez.

„Hoću, Kiki" odgovorila sam mu

„Ok onda"

Nisam se stigla ni okrenuti kako bih ga pogledala, a on me već nosio u svom naručju. „Kiki šta radiiš, pusti me" vikala sam dok mi je glava visila naopačke

„Rekao sam ti da me ne zoveš tako, a sada ćeš platiti za to"

„Ubit ću te, gdje me vodiš?" udarala sam ga po golim leđima

Nije mi ništa odgovorio. Uživala sam u njegovoj blizini. Nosio me kao da sam malena vreća krompira, kao da u meni nema ni 20 kila. A bilo je. Puno više od toga. Osjećala sam poglede ljudi oko nas, ali nije me bilo briga. Htjela sam da svi vide da smo zajedno.

„Ne vidim kuda idemo, spustii me" počela sam se derati na njega kako bih ga natjerala da mi bilo šta kaže. Ali umjesto toga osjetila sam udarac po stražnjici. O ne, nije valjda .. Otkud mu pravo ?

„Uradiš li to još jednom .. „ nisam uspjela ni završiti misao kada me ponovo udario. Osjetila sam kako mu se ramena podižu i spuštaju, a zatim sam ga i čula kako se cereka

„Što ćeš mi uraditi?" podrugljivo je upitao

„Ubit ću te"

Nakon par sekundi napokon me spustio na tlo. Osjećala sam malu vrtoglavicu kada sam otvorila oči, ali sam i dalje bila jako ljuta na njega. Otkuda mu pravo da me dira u javnosti ?

Pogledala sam oko sebe, bili smo na malenoj plaži za koju samo mještani znaju. „Kako znaš za ovo mjesto?" upitala sam ga

„Imam svoje načine da saznam razne stvari" nacerio se „skini tu majicu, ako ne želiš da ti bude mokra" rekao je dok je ostavljao svoje stvari pored velikog kamena

„Zašto misliš da ću se kupati s tobom?" Gledala sam ga kako korača prema moru

Okrenuo se kako bi me pogledao i zaronio u more. Znao je da ću doći. Nisam ga mogla odbiti. Bilo je u njemu nešto što me neopisivno privlačilo. Znala sam da nije dobra ideja biti s momkom koji ima djevojku, ali na moru smo. Tamo je sve dozvoljeno, zar ne ? Što se desi na moru, ostaje na moru.

„Trebam li te uneti i u more?" trgnuo me njegov glas

Skinula sam majicu sa sebe i krenula ka njemu. Znala sam da moje tijelo nije savršeno, ali bilo je nešto u njegovom pogledu što me tjeralo da pomislim kako sam najzgodnija djevojka na svijetu. Čim sam ušla u more uhvatio me za ruku i povukao ka sebi.

Njegov potez me podsjetio na ono što se prije samo par sati desilo sa Vedranom. Što ja to radim ? Trebam li prekinuti sve ovo ?

Osjetila sam njegove ruke na svom struku, a zatim i njegov dah kako se miješa sa mojim. Bio mi je tako blizu da sam mogla osjetiti kako mu srce lupa.

„Činiš me sretnim" rekao je, a zatim spustio svoje usne na moje. Poljubac je bio nježan i pun čežnje. Voljela sam način na koji me ljubio.

Odmaknula sam se od njega i nasmijala. Nisam znala što da mu kažem. Nisam bila sigurna da li mu smijem vjerovati. Zbog toga sam počela plivati i čekala ga da me sustigne.

Naredna dva sata smo bježali jedno od drugoga, grlili i ljubili pod vodom, smijali se do suza ili do trenutka kada mislimo da ćemo se utušiti od količine vode koja uđe u naša usta. Ta dva sata nisam mislila baš ni o čemu. Uživala sam u svakom trenutku.

Zbunjivalo me njegovo prisustvo. Bojala sam se da ću početi osjećati nešto prema njemu, a znala sam koliko bi to bilo loše. On je imao djevojku, živio je u Srbiji i bio je druge vjere. Znam koliko to loše zvuči i meni to zaista ništa nije značilo, ali moj tata .. e to je bila priča za sebe.

Iako je od rata prošlo više od 20 godina moji roditelji su i dalje imali lošije mišljenje o ljudima druge vjere. I to nije bilo tako samo kod njih, čak i većina mladih iz moje škole su veličali samo našu vjeru, samo našu kulturu i naciju. Tako su bili odgojeni valjda. Ali meni zaista niko na svijetu, bez obzira na njihovu vjeru, boju i uvjerenje nije smetao. Voljela sam ljude onakve kakvi jesu, zbog njihovih vrlina, a ne zbog boga u kojeg vjeruju.

Kada sam se napokon rastala od Kristijana na stepenicama iza moje kuće poslala sam mu posljednji zračni poljubac i krenula prema svojoj sobi. Razmišljala sam o svemu što nam se desilo danas, bila sam stvarno sretna tih par sati.

„Gdje si do sada?" osmijeh mi je sišao sa lica kada sam ugledala Vedrana kako stoji ispred moje sobe

„Šta ti radiš ovdje?" upitala sam ga ljutito, nisam bila raspoložena za njegove gluposti

Pokazao je prstom „Ovo je moja soba" ponašao se kao da ne znam da zadnjih 10 godina spava u istoj sobi

Klimnula sam glavom i izvadila ključ kako bih ušla u svoju sobu, ali je on ponovo stao ispred mene onemogućavajući mi da uđem „Šta radiš Vedrane?"

„S kim si bila do sada?"

„Što se to tebe tiče?" pokušavala sam ga zaobići, ali bio je barem dva puta jači i veći od mene

„S onim malim klošarom?" pokušavao je izvući odgovor iz mene tako što me uhvatio na ruke i natjerao da stojim tačno ispred njega

„Pusti me" vikala sam i pokušavala se otrgnuti

„Odgovori mi na pitanje i pustit ću te" stisnuo me još jače

„S kim god da sam bila to nije tvoja stvar" mrzila sam što je na takav način uticao na mene. Osjećala sam se krivom što sam vrijeme provela sa drugim muškarcem. Htjela sam mu slagati, reći mu da sam bila sa nekim prijateljicama samo kako se ne bi ljutio na mene.

„Što bi ti tata rekao kada bi čuo da je iz Srbije?" podrugljivo je upitao, znao je da me ima u šaci

„Prestani se miješati u moj život. Šta god da moj tata ima protiv njega to je samo njegova stvar. Meni ne smeta Kristijanova vjera ni činjenica da je iz Srbije. I da, bila sam s njim. Cijeli dan. I šta to tebe briga?" odgurnula sam ga od sebe i ušla u sobu.

Očekivala sam da uđe u sobu za mnom, da se još svađamo, ali nije. Ostao je vani. Valjda je shvatio da sam ozbiljna.

Zašto mi je onda ovoliko smetala činjenica što sam mu upravo priznala da sam bila sa drugim muškarcem ?

Zašto me ovoliko boli njegov pogled ?