Jedan čudesan mačak 6: Oporuka, djeca i Stipin odlazak

Trudnoća

Edita je pala u nesvijest i prevezena je u bolnicu Orao... I bratić joj upravo govori vijest... Stipe: Postat ćeš mama, trudna si.... Edita(opće veselje): Nemoj me zezati... Stipe: Ma ne zezam te... Edita(opće veselje): Trudna sam!!!... Stipe: Mogu li ti prvi čestitati??... Edita: Ma naravno, bratiću... Stipe: Čestitam ti, sestrično... Edita: Hvala, mogu sada kući ili?... Stipe: Naravno, kada god hoćeš, samo dok ti napišu otpusno pismo... Edita: Ajde nek mi na porti ostave otpusno pismo, doći ću po njega, moram prvo nešto obaviti i da slučajno nisi rekao doma da sam trudna, ja ću im sama reći kada dođe vrijeme...Stipe: Oki doki šutim ko zaliven i reći ću da ti na porti ostave otpusno pismo... Edita: Hvala i vidimo se kod kuće... Edita izađe iz sobe i uđe u lift, pritisne 3. kat i dođe do sobe 552 i kaže: Markec, pogodi tko je?... Marko: Učiteljice, to ste vi? mislio sam da ste umrli... Edita: Da, ja sam i ne moramo biti ovdje službeni, ovdje me možeš zvati Edita, i zašto bih umrla?... Marko: Dobro, Edita bojao sam se da ćeš umrjeti kada je profesor Herceg rekao da si se onesvijestila... Edita: Profesor Herceg je zvao hitnu?... Marko: Ne, nego Patrik... Edita: Patrik?, kako kad ti jedini znaš najbrži put do slijepog telefona... Marko: Pa objasnio sam mu kako da dođe do slijepog telefona.... Edita ljubeći ga u čelo reče: Ti si moj junak...Marko: Ma sitnica... Edita: A jel te noga boli?, i tko čuva djecu?... Marko: Ne, kada si ti tu, kada su me unosili u kola hitne pomoći, Patrik mi je rekao da će ih čuvati profesorica Babić ili kako je mi interno zovemo gospođa Babić...Edita: Prof. Babić, ona bih i zdravog stjerala u grob, ja se sutra vraćam... Marko: A što je bilo s tobom?,zašto si se onesvijestila?... Edita: Marko, ja ću postati mama, trudna sam... Marko(kroz plač): To znači da ideš na bolovanje, zar ne??.... Edita: Ne, nikad vas ne bih napustila, radit ću sve do samog poroda, čak ćete mi moći dotaknuti trbuh, pa makar se morala u kolicima kretati... Marko: Super, moći ćemo ti dodirivati trbuh i osjetiti kako se beba miče.. Edita: Marko, sada stvarno moram ići... Edita krene prema izlazu a Marko joj kaže: Edita, ti si najbolja i kladim se i najlijepša učiteljica na svijetu... Edita se nasmije i zahvali mu i odlazi do porte: Molim vas je li tu otpusno pismo za Editu Lomić?... Portir: Jest, evo vam ga gospođo Lomić... Edita se zahvali i prošetala do kuće... Tina: Bok kćeri.. Edita: Bok mama, e da, sutra vas sve vodim na večeru u restoran Miki... Tina: Ok... Sutradan: Edita je otišla do škole... Edita: Dobro jutro djeco... Djeca: Juhhuuu naša se učiteljica vratila!!!!... Prof. Babić: Zar vi niste u bolnici?... Edita: Kako vidite, nisam i sada van iz mog razreda... Prof. Babić: U redu, idem..Profesorica Babićka ode dignuta nosa... Nika: Učiteljice, kako ste? i stvarno zašto niste još ostali u bolnici... Edita: Dobro sam, hvala na pitanju, zašto nisam još ostala u bolnici pa jer je sve u redu... Djeca: A zašto ste se onda jučer onesvijestili?... Edita: To je bila nesvijestica zbog trudnoće jer ću postati majka.... Djeca(kroz plač): Napustit ćete nas i otiđite na bolovanje?...Edita: Tko je rekao da ću vas napustit?, ma ni slučajno, radit ću sve do samog poroda, čak ćete mi moći dotaknuti trbuh pa makar se morala kretati na kolicima.... Djeca: Super, a jeste vidjeli Marka?... Edita: E to je drugi dio iznenađenja - danas ćemo malo ranije završiti nastavu i idemo mu u posjet... Djeca: Jeessss.... Nakon 4 sata: Edita: Vrijeme je, idemo k Marku... Nakon 20 minuta: Marko čuj koga sam ti dovela... Djeca: Marko, kako si nam?... Marko: Učiteljice, hvala vam što ste mi doveli ekipu iz razreda...Edita: Ma ništa, nego moram nešto obaviti ovdje, možete li biti malo sami?... Djeca: Naravno, učiteljice... Edita: Samo nemojte ništa dirati, a ja se vraćam za par minuta... Marko: Pa ekipo kako st.... Edita je otišla k Stipi: Edita: Bok Stipe... Stipe: Bok Edita, što ti radiš tu??..Edita: Pa dovela sam djecu da malo čuju glas od Marka, ali nije to jedini razlog zbog kojeg sam došla...Edita(ljutito): Sada me dobro poslušaj što ću ti reći... Stipe(smije se): O hormoni su već počeli raditi svoje... Edita(ljutito): Ne zezaj me, večeras u 20h im namijeravam svima reći da sam trudna i naređujem ti da se nacrtaš u restoranu Mikiju i da se iznenadiš mojoj trudnoći, ne učiniš li to, kunem ti se nećeš živ dočekati sutra, ok?... Stipe: Ok... Edita: Idem sad do djece... Navečer: Edita: Skupili smo se ovdje da vam kažem da sam trudna!!!... Mate(u čudu): Ja ću postati otac?!! Ljubavi kada si saznala?...Edita: Jučer ujutro sam napravila test za trudnoću u školi i bio je pozitivan, ljubavi...Tina: Čestitam ti, kćeri... Mario: Čestitam ti, kćeri...Erik: Čestitam ti, nećakinjo... Karla: Čestitam ti, nećakinjo... Stipe se nije digao da joj čestita, a Edita mu pokaže prstom da mu ode vrat... Stipe odmah skoči i govori: Čestitam ti, sestrično...Zagrljeni si šaputaju: Stipe joj šapne: A gdje si stavila otpusno pismo?... Edita: Ne brini, dobro sam ga skrila... Tina: Što se vi šapućete?... Edita: Ništa, nije bitno... Prošlo je 5 mjeseci: Edita je govorila svaki dan djeci što se događa sa trbuhom... Edita: Evo pomaklo se... Djeca: Možemo li doći osjetiti?.. Edita: Naravno, dođite... Djeca: Vau, kako je čudesno???... Edita: Danas idem na ultrazvuk, to znači da smo završili za danas... Edita pošla po muža kući i zajedno su otišli na ultrazvuk... Doktor: Gospođo Lomić rodit ćete blizance... Edita: Blizance? Jednojajčanje ili dvojajčanje?... Doktor: Dvojajčanje.. Edita: Ljubavi, čuješ li naše bebe kako im kucaju srca?... Mate: Aha, nešto prekrasno... Nakon ultrazvuka: Edita: Dobit ćemo dvojajčanje blizance... Mate: Draga moja, možda... Edita: Što možda?, ljubavi moja... Mate: Ti znaš da ja imam urođenu manu i da ću do kraja života biti slijep, pa možda naša... Edita: Pređi na stvar... Mate: Možda naša djeca isto budu slijepa kao i ja jer imam tu urođenu manu... Edita: Pa ljubavi, jesi ti zaboravio da ja radim u školi za slijepu djecu i imam 30 slijepih učenika?... Mate: Nisam zaboravio... Edita: I zašto se onda brineš da li će ova djeca naslijediti tvoju urođenu manu?... Mate: A ti se ne brineš?... Edita: Ne, jer ovih 30 djece volim ko da su moja, pa ću voljet i svoju djecu bez obzira bila ona slijepa, gluha, nijema ili u potpunosti zdrava, i znala sam to kada sam se udala za tebe da postoji mogućnost da rodim slijepu dijecu.. Mate: O ljubavi moja, kada bih te bar mogao vidjeti... Edita: Mate, ko zna, možda jednog dana i vidiš... Malo kasnije: Edita: Mama, tata, ujaku i ujno, nosim dvojajčanje blizance... Svi u jedan glas: Jeeee!!!!... Sutradan: Edita: Djeco, nosim dvojajčanje blizance.. Djeca: Jupiiii...