Probudio sam se. Kad sam otvorio oči samo sam gledao u beli plafon na kome sam još pre dve godine postavio jedan poster od moje omiljene pevačice. Gledao sam je tako i zamišljao kako bi bilo strava da dođe u moju zemlju. Otišao bi na njen koncert i konačno je video uživo. To sam zamišljao svako jutro kada sam se probudio. Ali ko zna, možda i dođe jednom. Otkrio sam se i kročio desnom nogom na zemlju. Gledao sam se tako u ogledalu koje je bilo okačeno na zidu. Bio sam u boksericama. Tako uvek spavam. Počeo sam da se smejem. Imam 17 godina, a moja majka mi još uvek kupuje donji veš na kojima su neke životinje. Pomislio sam možda bih trebao da odrastem konačno, i sam da se ponašam malo odraslije, ozbljnije. Uzeo sam svoj narandžasti, omiljeni peškir. Krenuo u kupatilo. Na putu do kupatila, u hodniku sam sreo mlađu sestru.
Rekao sam joj „dobro jutro seko.“
„ Dobro jutro bato. Sad sam bla prala zube. Možeš ući u kupatilo.“
„Hvala seko. Sadću sići na doručak, reci mami da odmah dolazim.“
„Važi bato.“
Volim svoju sestru. Tako je dobra i vrlo vaspitana. Još je mala, ali razume puno stvari i jako je pametna. Ima tek 8 godina, a rešava neke matematičke zadatke koje ja u srednjoj školi ne znam da uradim. Nije da sam ja glup, ali me ne zanima više matematika. Pre sam išao na takmičenja i sve to, ali nam se u sedmom razredu promenila profesorka matematike i naravno, ja sam bio njeno žrtveno jagnje. Niti kriv, niti sam išta skrivio, i ona opet na mene. Alex je uvek bio kriv za sve što drugi učine. Al hvala Bogu, što mi ona ne predaje u srednjoj.
Bacio sam peškir na ormačić u kupatilu, skinuo bokserice i ušao u kadu. Upalio sam tuš i počeo da perem kosu. Usput mi je došao neki čudan osećaj. Kao da će se nešto desiti. Potom sam seo na ivicu kade. Dok je voda još išla iz tuša, gledao sam pločice na zidu i sve mi se nešto mutilo pred očima, mutio mi se pogled, kao da ću da padnem u nesvest. Uzeo sam tuš i poprskao se malo sa hladnom vodom po glavi i time sam se nekako razbudio. Kad sam se konačno otuširao, pokrio sam se peškirom i otišao u svoju sobu. Tražio sam neke normalne bokserice koje odgovaraju mojem uzrastu. Da ne budu neke sa žirafama ili medvedima na njima. Našao sam u kutku fioke jedne potpuno crne, malo su bile uske i prerastao sam ih, ali ipak sam ih obukao. Na njih sam obukao kratke farmerke, i uz to sam još obukao kratku sivu majicu na kojoj je pisalo „Not Afraid“. Tu majicu sam nedavno kupio i vrlo mi je draga, podseća me na Eminemovu pesmu koja se isto tako zove. Na stopala sam navukao bele čarape i obukao patike. Krenuo sam niz stepenice u kuhinju na doručak. Tamo su me čekali moja sestra i majka.
„Dobro jutro majko.“
„Dobro jutro sine. Kako si spavao?“
„Dobro sam spavao. Jesi se ti naspavala majko? Juče si nešto kasno legla.“
„Znam sine, imala sam neka posla. Morala sam da napišem neki tekst za firmu. To mi je oduzelo puno vremena. Legla sam oko 1 posle ponoći, umorna sam.“
„ Je li imaš i danas puno posla?“
„Imam sine. Došli su neki sranci u našu firmu. Hoće da je otkupe. Verovatno ću biti ceo dan na poslu. Moram da budem prisutna u toku pregovaranja, a ko zna koliko će to da traje.“
„Zar ne možeš da izvadiš par slobodnih dana? Brinem se za tebe, previše radiš.“
„Blago meni kad imam takvu decu koja se brinu za mene. Izdržaću ja ne brini. Jaka je vaša majka. A i moram da izdržim. Trebaju nam pare, a druge prihode nemamo od kad vam je otac otišao sa ovoga sveta.“
„Znam sve to, ali obećaj mi majko da ćeš probati da pitaš za slobodne dane. Sadće kraj školske godine i bilo bi lepo da svi troje odemo negde na neki odmor. Barem negde izvan grada par dana.“
„Dobro, važi sine, pokušaću nešto, ali ne obećavam ništa. A sad jedi. Ispekla sam vam uštipke sa karfiolom za doručak. Uzmi malo pavlake pa jedi. Sestra ti je već pojela sa tanjira. Zakasnićete u školu.“
„Dobro, požureću. Onda ja treba da odem danas po seku u školu?“
„Bolje ti idi, pre ćeš završiti. Ali nemoj da zaboraviš. Ne volim kad mora sama da luta po gradu, iako znam da zna put do naše kuće. Spremila sam vam ručak, u frižideru je, ugrejte kad se vratite iz škole.“
„Neću zaboraviti.“
„Ja sam otišla. Vidimo se uveče.“
„Ćao mama“
YOU ARE READING
Alex
ActionPriča prati dečaka po nazivu Alex i njegovu porodicu. Kako vreme prolazi svašta im se dešava. misterija će se desiti za koju niko nema objašnjenje.
