Put do svijesti

uvod

Arresto Momentum. Da, time ću započeti, djeluje prikladno.
Razbijala sam glavu raznim mogućnostima i poznatim izrekama kojima bih mogla krenuti jer početak uvijek ostavlja najvažniji dojam budući da smo, mi ljudi, po naravi takvi kakvi jesmo. Osuđujemo, kritiziramo i rangiramo sve i svakog iz nekog nepoznatog razloga. Neke to usrećuje, a nekima je jednostavno, poetski rečeno, dosadno. Pa pomislih, nema boljeg od Pottera kao inspiracije. Trudim se živjeti po tome budući da sam od 12 do 17 odrasla u godini dana. Barem mi tako djeluje. Od svih raznih distrakcija koje nas danas okružuju, neprijatelj se polako prišuljao. Neprimjetan je, što mu je najveća odlika, odnosno mana. Kako kome. Pisanjem ovoga mislim da ga podsvjesno na neki način pokušavam obuzdati, usporiti, barem na tren. No vrijeme je zlo. Tražeći riječi kojima bih ga zaustavila, ono teče još više, brže, namjerno ignorirajući sve oko sebe. Ipak, radi vlastitog zadovoljstva i možda nečijeg suosjećanja, pišem ovo u nadi da postoji netko poput mene, netko tko ima tendenciju bilježenja svakog trenutka, svake pojedinosti vlastitog života radi mogućnosti ponovnog čitanja i prisjećanja.
Ovaj prvi dio je kratak, čisto nekakav uvod, predodžba mog tzv.dnevnika. U idućim donosim nove pojedinosti, nove snove, kratke priče, sve za što osjetim potrebu i važnost zapisivanja.