uno

1.3K 53 35
                                    

Sjedila je u svojoj sobi tupo gledajući u zid razmišljajući o svemu što ju je zadesilo, gdje je pogriješila i slično...

Govorili su joj da se razvedri, govorili su joj da ju vole i da su uz nju, no ona to jednostavno nije mogla. Nije se mogla osmijehnuti. Ne nakon svega što joj se desilo.

(prije mjesec dana...)

Pripreme su uveliko tekle. Kako na jednoj, tako i na drugoj strani. Ona i njen vjerenik, Luca, su se ovog dana trebali vjenčati u velikom dvorištu njenog ujaka, koji je inženjer energetike i rudarstva.

Vjenčanica je bila zakačena na ofingeru u najlonima čekajući da konačno bude obučena i pokazana svijetu.

Uzbuđenost je rasla u Napulju, gdje je mlada, ali i u Lilleu gdje je mladoženja. Jedva su čekali da se sretnu i da izgovore sudbonosno 'DA'.

Daljina im nije predstavljala problem. Ne, uopšte. Naprotiv, često su se viđali iako je ona živjela u Italiji, a on u Francuskoj. Viđali bi se dvije sedmice mjesečno. Jednu sedmicu bi ona boravila u Lilleu, a drugu sedmicu on u Napulju.

Svako od nas je poželio
mali milion puta u životu
da bude istinski sretan
onako u dubini duše
da pronađe pravog sebe..

Da konačno ukapira
da ljubav ruši granice,
da je razdaljina nebitna
kad se sretnu srodne duše..

Kada srce zalupa
kao najjači bubanj..

To je taj osjećaj ljubavi i ispunjenosti. Željeli su svoju porodicu, da budu sretni zajedno. Još par sati, pa će ovjekovječiti svoju ljubav.

Mlada je sjedila u trenerci i majci kratkih rukava. Još uvijek je bila nenašminkana, jer je i ona učestvovala u pripremama za vjenčanje.

"Alessandra, zašto se nisi obukla, amore mio?" Pitala je njena tetka.

"Moram pomoći, tetka. Ne možete sve sami."

"Ima već dovoljno ljudi za pomoć. Trebala bi se ići spremati u sobi sa Vale."

"Neka, tetka. Stići ću sve."

"Ali.."

"Vjeruj mi, tetka." Alessandra ju je poljubila u obraz.

"Uff, kako hoćeš. Ali nemoj reći da te nisam upozorila."

Alessandra se zadovoljno nasmiješila i izašla. Otišla je da vidi gdje joj je otac, jer je željela ponovo popričati s njim oko vjenčanja.

Dok ga je tražila, zazvonio joj je mobitel.

"Ciao, Alessandra je."

"Amore mio, kako si?"

"Super sam, Luca. Ovdje vlada euforija. Ti?"

"Odlično. Spremam se sa svojom porodicom za Napulj. Jedva čekam da te vidim."

"Također."

"Želim ti nešto reći prije nego što se vidimo."

"Naravno, amore. Reci."

"Želim da ti kažem da sam konačno sretan i da ću za tebe uvijek biti tu. S kraja svijeta ja ću doći."

"Također. Uvijek tu jedno za drugo."

"Uvijek i zauvijek."

"Naravno."

"Volim te, Plavooka."

"Volim i ja tebe, Luca."

Alessandra je sa druge strane slušalice u pozadini čula ženski glas.

"Mama me zove. Trebamo krenuti za Napulj. Moram ići. Vidimo se."

"Vidimo se, amore mio. Čuvaj se."

"Hoću. Ti također."

Alessandra je obavila razgovor sa svojim budućim mužem. Spustila je pogled na srebrni zaručnički prsten, koji se presijavao na domalom prstu njene lijeve ruke. Osmijehnula se. Stvarno je sretna što ima Lucu u životu.

"Papà!" Povikala je.

"Ovdje sam!" Čula je odaziv iz dvorišta. Izašla je u dvorište i krenula prema svom ocu. Vidjela je da stoji s nekim momkom.

"Papà." Zagrlila ga je i poljubila u obraz.

"Alessandra!"

"Trebam popričati s tobom o nečemu."

"Naravno. O čemu?"

Alessandra se okrenula i odmjerila momka od glave do pete.

"Može čekati."

"Uredu onda."

Tada je Alessandra vidjela da joj iznose vjenčanicu.

"Hej!" Povikala je. "Ne dirajte mi vjenčanicu, molim vas. Isprljat će se!"

Krenula je potrčati prema svojoj vjenčanici, ali ju je zaustavio glas njenog oca. Blago je prevrnula očima i okrenula se prema njemu.

"Reci." Nabacila je kez na lice.

"Želim da te upoznam s nekim."

"S kim?"

"S njim." Rukom je pokazao na tamnoputog momka, koji je bio obučen u bijelu košulju, teget plave uske hlače i crne patike. Kosa je bila uredno namještena, a ispod lijevog rukava se mogla primijetiti tetovaža.

"Ko je to?" Zbunjeno je pitala svog oca gledajući začuđeno u nepoznatog muškarca.



-Evo i prvog dijela. 🤗 Nije dug, ali ipak ostavite VOTE i KOMENTAR, da me krene. :) Priču ću, ako Bog da, početi objavljivati nakon "Lagao je grade".  😘❤️

PlavookaWhere stories live. Discover now