Endangered

1.

Prelijepa djevojka hladnog i mrtvog pogleda, puti poput pepela, crne kose koja je, mnogi bi rekli, pasala uz njezinu dušu sama je u napuštenom dvorcu već više od 80 godina.
Nikada ne bi rekli da dvorac koji izvana izgleda skoro urušeno izvana, iznutra izgleda poput pansiona. Tamo se skrivala i bilo joj je ugodno sve do jedne večeri kada je osjetila čudne vibracije i dobila neobični osjećaj.
Zar je moguće da se vraćaju?
Zatvorila je oči i dala sve od sebe; izgledalo je toliko stvarno; kao da zajedno s njima trči kroz bujnu šumu, tek nešto sporije od munje. Oko sebe je vidjela 7 prelijepih stvorenja bujne dlake, iako vrlo velikih očnjaka i u isto vrijeme zastrašujućih.
Prekinuo ju je pucanj koji ju je oglušio na sekundu koja se činila kao vječnost.
Ponovno je zatvorila oči i smireno osluškivala da nije niti primjetila da se polako pretvara.
Ispustila je jauk od boli u desnoj stražnjoj nozi koji joj je zadao metak. Vid joj se zamutio, pa nije mogla vidjeti tko ju je pogodio, ali je krenula trčati koliko je mogla. Mnogi bi rekli da je bila brza, ali za nju to nije bilo ni približno onome uobičajenome. Prvi put je izašla iz kuće nakon dugo vremena, skoro stoljeća. Sve joj je bilo čudno i skoro nepoznato. Kada je došla do obližnje pećine, legla je bespomoćno ne znajući kako će se izvući. Znala je da ju lovci traže, pa nije smijela zavijati te zvati pomoć na taj način. Glava ju je ubijala i u nozi je imala osjećaj kao da će otpasti.
Vratila se u normalno stanje, no metak i glavobolja nisu nestali. Zapravo, bol je bila još jača. Sjela je i naslonila se na zid pećine.
Začula je korake zbog suhog lišća na tlu šume. Budući da je stenjala i tiho zvala nekoga za pomoć, čovjek je stao na ulaz i zapitao ju:"Treba li vam pomoć? ".
×××
Za to vrijeme, Lauren se spremala za školu, kao i svaki dan. Dan nije počeo loše, ali ne znači da loše ne može završiti, zar ne?
Oprostite, neću vas još uvijek plašiti, vjerojatno imate već puno pitanja.