Posloži mi zvijezde

Slomljena

Pitam se, koliko ljudi u ovom trenu gleda u ovo isto nebo duboko zamišljeno. Koliko je duša koje je netko slomio? Vjerujem na tisuće. Tisuće jednako umornih kao i ja koji svoj pogled drže usmjeren na neku nevidljivu točku na tom nebeskom prostranstvu. Večeras nema zvijezda. Kao da priroda suosjeća sa mnom. Nebo je pusto, poput mojih misli, a vjetar koji huči i sudaranje valova samo pojačavaju moj nemir.

Stojim potpuno sama u usnulom gradu s pogledom na more i osjećam se usamljeno. Prošlo je tri ujutro. Nije ovo moja prva nesanica, bilo ih je i prije, no, ovaj put znam razlog. Ovaj put čak i ne pokušavam zaspati jer znam da nema smisla. Kad god sklopim oči njegova pojava me obuzima, ponestaje mi daha.

Vjetar pojačava moj nemir. Želim prokleto vrištati iz petnih žila. Želim vrištati na vjetar. Želim vrištati na valove koji ritmično udaraju, želim vrištati na noć koja mi donosi sve one uspomene, ali ne ispuštam ton. Moj um odbija pomaknuti ijedan mišić. Stojim na obali poput ljušture. Samo sam jedan mali dio ovoga svijeta koji noćas pati.

Vraćam slušalice na uši i odjednom ne čujem vjetar. Ne čujem valove. Čujem samo glazbu. Kao poruku od svemira slušam riječi Disturbeda: The sound of silence

People talking without speaking
People hearing without listening
People writing songs that voices never share
And no one dared
Disturb the sound of silence

Fools, said I, you do not know
Silence like a cancer grows
Hear my words that I might teach you
Take my arms that I might reach you

Eh, tišina. Za biti prijatelj s tišinom potrebna je hrabrost. Trenutno nisam nimalo hrabra. Trenutno ne znam u kojem smijeru da napravim idući korak. Čekala sam, nadala sam se i sada sam nakon skoro dvije godine ostala bez toga. Zašto ljubav toliko boli.? Zašto nam jedna osoba može uzeti toliko mnogo u tako beznačajnoj minuti.? Zato jer smo ljudi. Hranimo se nadom. Iz dana u dan ta nada, nebitno u kojem segmentu života, tjera nas naprijed. Nada nam stvara iluziju sreće. Nada nas tjera da proživljavamo život iz dana u dan kakav god on bio. Bez nade, mi smo slomljeni, izgubljeni i bez putokaza.

U toj jednoj minuti, jednim pogledom i rečenicomoduzeo mi je nadu.