14.3.2001. rođena je Ona. Pošto u njenoj užoj porodici nije još bilo djece svi su je mazili, pazili i voljeli. Imala je svu ljubav ovoga svijeta. Da bi je uspavali, njena baba i stric su bili spemni da sjednu u auto i da se vozaju dok ona ne zaspi.
Nažalost, kada mi je Ona prepričavala svoju priču, nije mi mnogo rekla o svome ranom djetinjstvu jer ga se ne sjeća. Neke stvari u njenome djetinjstvu su se događale, a ona nije ni bila svjesna tih stvari.
Mama joj je ispričala kako je, kada je ona bila mala, dok ju je ona još dojila, njena mama ostala trudna. Pošto brak njenih roditelja tada nije bio u dobrom period njena mama je abortirala. Vidite, izgovor njene majke je taj što ju je njen otac ošamario, ali ona zna da je to samo izgovor. Ona je uvijek maštala da ima sestru ili, eventualno brata, približno svojih godina. Kada joj je majka to priznala, ona se nije mogla naljutiti na nju, iako je htjela. Ona zna, da njena mama sada žali što je to uradila. Ona zna, da se njena mama promijenila, ali i dalje neki mali glasić u njenome mozgu joj govori da je njena mama ubiica...
No, hajde da se vratimo na njeno rano djetinjstvo...
Ona je pampers nosila do 3 ipo godine i, i dan danas se sjeća trenutka kada je bila kod babe i skinula sama sebi pampers i rekla da ga više neće nositi.
Ona je kao mala pljuvala hranu nakon što ju je mama prestala dojiti i nije htjela ništa drugo osim sokova da pije ili jede. Ponekad, u šali, njena mama joj kaže da su je sokići od'ranili.
Ona je bila jako nezgodno dijete, kada joj nešto nisu htjeli kupiti, Ona bi sjela na ulicu i plakala. Jednom je to uradila pred svojim ocem i on više nikada nije htjeo otići sa njom i njenom mamom u grad, i nije, sve do njene 11-12 godine.
Kao mala je stalno bila bolesna jer je imala problema sa krajnicima i jer ima slab imunitet. Stalno je bila u hitnoj na obaranju temperature i svake sedmice je primala oko 2-3 injekcije. Do svoje 15 godine je imala fobiju od igala zbog silnih injekcija koje je primila kao mala. I dan danas se boji igala, ali sada samo okrene glavu, stisne zube i zaustavi disanje.
Sa 3 ipo godine je imala prvu operaciju krajnika. Sjeća se trenutka kada ju je medicinska sestra uzela od mame da je odvede u operacionu salu i da su je jedva smirili. Posle, nije htjela da priča sa mamom i bila je ljuta na nju.
Sa 5 ipo godina je imala drugi operaciju gdje su joj iščupli druga 2 krajnika. Kaže, da je neka starija djevojčica tada bila sa njom u sobi i da nije htjela sa njom da se druži.
Kaže, da sada, kada pogleda nazad u prošlost, može da vidi da ni tada nije imala prijatelje. To su sve bila, uglavnom, prijateljstva na silu, tj. mama je nju vodila kod te djece i njihove majke njih kod nje. Čak je lik sa kojim se igrala kad je bila mala posle, kada je bila starija ,,pljuvao" po njoj.
Ona je uvijek pokušavala da privuče pažnju druge djece na sebe jer je bila usamljena. Ali je to uvijek činila na pogrešan način. Zbog toga je, shvatićete kroz naredne nastavake, ona jedna jako usamljena osoba.
