Lucija je skoro pa obična djevojka koja radi u noćnom klubu, svojim ponašanjem je zaradila nadimak "Ledena kraljica". Iako je ona naprotiv baš suprotno od toga, ali njena prošlost ju je natjerala da se tako zaštiti, pa u javnosti ne pokazuje koliko...
Sa zadnjim zvucima muzike i taktovima plesa, gase se svjetla i počinje slavljenička pjesma koju pjevaju svi moji voljeni. Dok se približavamo malom krugu obitelji, kroz prostoriju zasja svjetlost sa kolica, na kojima se nalazi torta sa mnoštvo svijeća i vatrometa. Kad konobar napokon stane ispred mene, ugledam tortu koju sam ja napravila. Ne vjerujem da je i ovo uspio izvesti, okrenem se prema Bruni, a on se zagonetno smiješi. Dok svi ostali sretno pjevaju ;
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan Luce sretan rođendan!
Ja se sretna naslonim na Brunu i s očima punih suza promatram veselo društvo, koje mi je u kratkom periodu postalo moja najveća dragocjenost, moja mala voljena obitelj.
Čim sam izgasila svijeće i razrezala tortu, Bruno je obavijestio goste, a ujedno i mene, da mi napuštamo zabavu, dok je njima poželio ugodno daljne druženje. Umjesto da se ljute na to, oni su svi to veselo podržali. Čim smo izmakli pogledima radoznalih gostiju, Bruno mi se zagonetno i bojažljivo obratio; „Znam da puno tražim od tebe, ali molim te da svežeš ovu kravatu preko očiju i vjeruješ mi. I molim te nemoj viriti, brzo stignemo na odredište, pa je skineš."
Iako mi je mrska sama pomisao da nemam kontrolu, ipak odlučim prihvati, pa se nasmijem i pristanem, a to Bruni opusti lice i izazove osmijeh. Tijekom cijele vožnje smo pričali o svemu, a posebno o današnjem danu i svim iznenađenjima, a najviše me je zanimalo ono s tortom. Pa ga i upitam; „Kako si se sjetio da na onaj način dođeš do torte?"
„Zapravo, to nije moja ideja, nego je Josipova. Zamolio je jednog novog kolegu da on naruči i pokupi tortu, a da se ne otkrije šta planiram. Kad sam njega zamolio, dao mi je do znanja da bi odmah sve shvatila, pa sam njemu prepustio kako će izvesti naručivanje i preuzimanje torte, ali sve ostalo sam ja odabrao, od okusa do izgleda. Nadam se da ti se dopala, i da sam pogodio?"
„Naravno da si pogodio, ono mi je najdraži okus torte, a i izgled mi se sviđa, jer je neobičan. Uživala sam je raditi, i iskreno, nije mi samo jednom palo na pamet, da bi bila oduševljena da je to moja torta."
Dok nastavljamo razgovor, tijekom vožnje osluškujem, ali ništa ne mogu čuti osim svojeg srca, koje svaki čas sve brže kuca. U jednom trenutku, osjetim kako Bruno skreće i ubrzo zaustavlja automobil, bio je u pravu, brzo smo stigli na naše odredište. Te prije nego napusti automobil umiri me s riječima ; „Još malo i stigli smo, sad ću izaći da ti mogu pomoći izaći iz automobila."
Čim njegovu ruku osjetim na svom ramenu, smirim se, te se prepustim njegovom vodstvu. Ništa mi ne odaje gdje se nalazimo, sve je ravno, a lif skoro svi objekti imaju. Tako da nemam previše tragova da pokušam otkriti gdje se nalazimo. Nakon kratke vožnje liftom i šetnje, Bruno me zadrži i progovori uz samo uho ; „Molim te zatvori oči, da ti mogu skinuti kravatu, kad ti kažem da otvoriš oči, otvori ih, ali prije ne."
Iako sam sve više nestrpljiva poslušam ga i za par minuta čujem njegovo odobrenje da otvorim oči. Ali ono što vidim ispred sebe mi je jednostavno nestvarno, pa ih ponovno zatvorim i otvorim, ali prizor se ne mijenja. Nalazimo se u Bruninom stanu, zapravo u hodniku stana, sredina poda je pokrivena s laticama bijele i crvene ruže. Na svakoj strani poda uz zid po cijeloj dužini do dnevnog boravka, na svakoj drugoj bijeloj latici stoji jedna mala četvrtasta vazica sa crvenom plutajućom svijećicom, a isto tako na svakoj drugoj bijeloj latici također stoji mala četvrtasta vazica sa bijelom plutajućom svijećicom. Između tih vazica stoji po jedna crvena i jedna bijela ruža.Toliko mnogo svijeća ima, da je njihova svjetlost dovoljna da osvjetli cijeli stan, kako ulazim dublje u stan sve više ostajem bez riječi oduševljena prizorom. Dnevni boravak je ispražnjen, na njegovoj sredini se jedino nalazi pravokutni stol koji je elegantno ukrašen i spreman za naše prisustvo. S desne strane uočim jednog gospodina koji u ruci drži violinu i na Brunin znak krene svirati prelijepu ljubavnu baladu. Dok se ja okrećem oko sebe i upijam svu romantičnu atmosferu i dekoraciju, Bruno samo stoji ispred mene i čeka moju reakciju, ali ja jednostavno ne pronalazim riječi kojim bi opisala svoje trenutačno stanje, svoje oduševljenje i svoju radost. Jer je opet uspio, da se osjećam posebnom i dragocjenom, da se osjećam senzualno i ženstveno, da se osjećam moćno kao da cijeli svijet, imam na svome dlanu. Kad završim sa promatranjem prostorija i upijanjem romantične dekoracije, zaputim se prema Bruni i sa hrapavim glasom punim ljubavi mu se zahvalim, te spustim svoje usne, uopće mi ne smeta prisutnost nepoznatog gospodina koji ima izravni pogled na nas dvoje. Bruno se režeći odvoji od mene, i povede me prema stolu, dok mi pridržava stolicu da mogu sjesti, bolje osmotrim dekoraciju stola i vidim da je i on u istoj romantičnoj dekoraciji. Sav je u crveno-bijeloj kombinaciji, na stolu se nalazi bijeli stoljnjak preko kojeg po sredini stola ide crveni nadstoljnjak. Tanjuri su iste crvene nijanse kao nadstoljnjak, dok su salvete bijele. Po sredini stola se nalazi sva dekoracija, i tu su izmiješane crveno-bijele latice s malim crveno-bijelim svijećama, na svakom kraju nadstoljnjaka stoji po jedan kockasti tanjur. S lijeve strane na bijeloj podlozi bile su posložene vaze raznih veličina. Najveća je bila u sredini i dominantno se odnosila prema ostalima, dok su ostale vaze svojim raznim manjim veličinama upotpunjavale čitav prizor. Vaze su bile napunjenje vodom, a na površini je plutala mala bijela svijeća. Oko nje u dubini vode se spuštala vijugava bijela žica, a crvene latice simbol srasti su doprinjele ramantičnom ugođaju i nestajale u prozirnoj dubini do dna vaze. Na bijeloj podlozi nalazile su se razasute latice crvene ruže, kao da su željele unijeti ljubav, strast i romantiku u bijelu nevinost podloge.
Ουπς! Αυτή η εικόνα δεν ακολουθεί τους κανόνες περιεχομένου. Για να συνεχίσεις με την δημοσίευση, παρακαλώ αφαίρεσε την ή ανέβασε διαφορετική εικόνα.
A s desne strane na crvenoj podlozi bile su isto posložene vaze raznih veličina. I tu je najveća bila u sredini i dominantno se odnosila prema ostalima, dok su ostale vaze svojim raznim manjim veličinama upotpunjavale čitav prizor. Također su vaze bile napunjene vodom, a na površini je plutala mala crvena svijeća. Oko nje u dubini vode se spuštala vijugava crvena žica, a bijele latice simbol nevinosti i čiste ljubavi su doprinjele romantičnom ugođaju dok su nestajale u prozirnoj dubini do dna vaze. Na crvenoj podlozi nalazile su se razasute latice bijele ruže kao da su željele unijeti nevinost, čistu ljubav i romantiku u crvenu strast podloge.
Isti trenutak čim je Bruno sjeo na stolicu, pojavio se konobar sa našim prvim slijedom jela. Dok su mjenjali slijedovi naše večere, mi smo opušteno razgovarali, dok je u pozadini violina svirala najljepše ljubavne balade, i činila ovu večer savršenom. Kad smo napokon sa svim sljedovima večere završili, Bruno me zamoli za ples, a ja sva oduševljena, prihvatim. Čim smo krenuli prema improviziranom plesnom podiju, začuju se prvi taktovi pjesme; Sretan ti rođendan, ljubavi moja !
Danas si srećna, ljubavi moja srećan sam s tobom ja, ovo je dan kad srce peva i sunce toplije sja
Srećan rođendan srećni ti dani svi srećna mi budi, ljubavi
Srećna mi budi celog života najdraže biće moje za rođendan poklanjam tebi svu ljubav i srce svoje
Ispijam čašu, sreću ti želim ova je pesma tvoja i danas ja za tebe pjevam najdraža, ljubavi moja
Dok se nižu ljubavne balade, jedna za drugom, sve ljepša od ljepše, zaneseno plešemo na improviziranom plesnom podiju i shvaćam da zajedno činimo savršenu cjelinu. Sve vrijeme koje provodimo zajedno u meni izaziva sve veći strah. Bojim se ovolike pretjerane sreće i ljubavi, bojim se, da će se ovo sve iznenada srušiti kao kula od karata, te me uništiti i zarobiti kao najgora moguća lavina. Svaki naš zajednički trenutak mi pokazuje kako nisam živjela, nego sam životarila, sve dok nisam Brunu pustila u svoj život. Iako sam još uvijek sputana okovima prošlosti, svaki novi dan i minut lakše dišem, i lomim te okove. Dok se u Bruninom zagrljaju ovako ispunjeno osjećam, znam da me jedino njegova ljubav može izliječiti i zacijeliti moje rane. Te me osloboditi okova, da napokon postanem potpuno oslobođena svoje prošlosti, te da prodišem punim plućima....
Pošto sam ja u ogromnoj stisci s vremenom, pustim vam ovaj dio poglavlja, a nadam se da uskoro bude i drugi dio poglavlja.
U ovom dijelu poglavlja, mnogo se zahvaljujem svima koji ste uz mene, i imate razumijevanje za moje odsustvo. A posebno hvala dragoj thunderstorm27, draga moja, ti znaš radi čega. Ljubim vas . 😘😘😘
