Dolazi mrak! Osjećam ga!
Tiho! Tiše!
Nema mira, nema ga više.
Polako nestaje, tiho, tiše!
Ona svjetlost što je skriše
ostavlja me. Tiho! Tiše!
Već osjetim hladnoću, čujem kako diše.
Tiho, tiše!
Drhti mi ruka dok ovo piše.
Tjeskoba. Strah. Tiho je, tiše.
Da me ove patnje liše,
svaku bol da obriše. Tiho! Tiše!
I mog uma da me liše.
Tiho! Tiše!
Već osjetim hladnoću, čujem kako diše.
Tiho! Tiše!
Mračno je!
Tiho, sve tiše.
Nade nema,
nema više.
YOU ARE READING
Teški ideali
PoetryVrijedi li čovjekov život išta više od patnje koju u njemu proživljava? #3 Poetry
